Stoga se budućnost hemodijalize traži u tzv. ekološkoj hemodijalizi, kaže za naš portal nefrolog prof. prim. dr. sc. Draško Pavlović, koji je ovih dana na Osječkim nefrološkim danima održao i predavanje na temu “Sadašnjost i budućnost hemodijalize-Situacija u Hrvatskoj po pitanju dijalize je više nego dobra. Mi u Hrvatskoj nemamo problema i imamo više nego dovoljno mjesta za sve bolesnike. Treba reći i da se po broju bolesnika na hemodijalizi možemo uspoređivati s najbogatijim državama. No, u budućnosti će biti veliki izazov na svjetskoj razini riješiti potrebe za hemodijalizom, ali i zbrinjavanja otpada, kao i organizacije hemodijalize, upozorava prof. Pavlović.
Naime, smatra se kako će do 2030. godine milijuni ljudi trebati neki oblik nadomjesne bubrežne funkcije.
– Nažalost, za oko 9 milijuna ljudi istovremeno neće biti dostupna nadomjesna bubrežna funkcija. To je veliki izazov za cijeli svijet. Razlog tome je što je dijaliza skupa, nije dostupna u mnogim zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. Drugi problem je dijaliza sama po sebi, koja je jako skupa i veliki je zagađivač. Treba znati da je dijaliza veliki potrošač vode. Kada se izračuna, dobije se podatak koji pokazuje da se po jednom bolesniku na dijalizi potroši 35.000 litara vode godišnje. Hemodijaliza je i veliki potrošač električne energije. Zato se danas govori o ekološkoj dijalizi ili još višem pojmu, a to je “green nephrology”, kaže prof. Pavlović.
Stoga se postavlja pitanje koje su to mjere koje se mogu poduzeti da smanjimo zagađivanje okoliša i smanjimo potrošnju energije i vode.. – Treba biti svjestan i da je upravo i samo zagađenje vode i zraka povezano i sa oštećenjima bubrežnih funkcija.
– Danas već postoje aparati za pripremu vode koji mogu već korištenu vodu reciklirati kako bi se smanjila potrošnja vode što je veliki korak naprijed. Postoje i druge brojne preporuke kako smanjiti zagađivanje okoliša kao posljedicu hemodijalize od banalnih načina do toga da educiramo osoblje da paze kako odlažu otpad, da štede struju i vodu, da racionaliziramo upotrebu računala i printera pa do većih zahtjeva, objašnjava ovaj ugledni nefrolog.
Slijedeći problem budućnosti hemodijalize, njezino je organizacijsko pitanje.
– U Hrvatskoj je hemodijaliza većinom u bolničkim centrima, ali raste broj izvanbolničkih centara što je budućnost u Europi. Naime u pojedinim državama zapadne Europe čak 70 posto bolesnika na hemodijalizu odlazi u izvanbolničke centre, koji mogu biti primjerice u domovima zdravlja ili čak privatnim ustanovama. Osim izvanbolničkih centara fokus se ponovno stavlja i na kućne hemodijalize. Kada je 1960. američki znanstvenik Belding Scribner učinio prvi trajni krvožilni pristup, stvorivši time temelj za razvoj kronične hemodijalize, ideja je bila da će to biti kućna metoda liječenja. Tada se vidjelo da to nije dobra ideja i prešlo se na bolničku hemodijalizu. Danas polagano broj kućnih hemodijaliza opet raste. No, kod nas u Hrvatskoj nije takva praksa. Tome su dva razloga, jedan je birokracija, a drugi još uvijek prilično konzervativan stav kolega. Nedavno je umro jedini bolesnik u Hrvatskoj koji je bio 25 godina na kućnoj hemodijalizi. Ono što je važno za reći da je on na ovaj način bio zadovoljan kvalitetom svog života. Kućna hemodijaliza zasigurno neće zamijeniti u potpunosti onu bolničku i izvanbolničku, ali primjer našeg pacijenta je dobar primjer i u budućnosti će broj pacijenata na kućnoj hemodijalizi zasigurno rasti te stoga moramo srediti birokratske prepreke, uvjeren je dr. Pavlović.
