Liječenje šećerne bolesti uključuje multidisciplinarnu suradnju zdravstvenih radnika. Stoga je radna skupina sastavljena iz svih profesija koje liječe i pomažu oboljelima da bolje upravljaju svojom bolešću sa svrhom bolje regulacije glikemije te prevencije komplikacija.
Prve hrvatske Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi – autori su uz potporu stručnih društava (Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara te Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za aterosklerozu Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskog liječničkog zbora) organizirali izradu smjernica koje su objavljene u Liječničkom vjesniku (God. I Vol. 145 (2023) Broj I Num. 3-4.
Polazište za izradu smjernica bila je potreba za standardiziranjem nutritivne skrbi i provođenjem ujednačenog modela edukacije za bolesnike sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. Smjernice su ponajprije namijenjene zdravstvenim djelatnicima, udrugama oboljelih i ostalim zdravstvenim profesionalcima koji liječe osobe sa šećernom bolešću. Izrada smjernica nije bila financijski potpomognuta.
Većina oboljelih u radnoj dobi
Prema najnovijim epidemiološkim pokazateljima, 537 milijuna ljudi u svijetu boluje od šećerne bolesti (u Europi približno 61 milijun). Pri tomu kod 1 od 3 osobe bolest nije dijagnosticirana (36 posto). Čak tri četvrtine oboljelih su radno sposobni pojedinci (20 – 64 godine starosti). Osobe sa šećernom bolešću tipa 2 čine više od 90 posto svih oboljelih. Šećerna bolest se definira kao skupina metaboličkih poremećaja karakteriziranih hiperglikemijom uslijed poremećenog izlučivanja i/ili djelovanja inzulina.
Inzulin je hormon koji se oslobađa iz β-stanica gušterače kao odgovor na porast koncentracije glukoze u plazmi te omogućava ulazak glukoze u stanice. Kod bolesnika sa šećernom bolešću, zbog apsolutnog odnosno relativnog, nedostatka inzulina uslijed inzulinske rezistencije, glukoza ne može ući u stanice i služiti kao izvor energije. Posljedica je porast koncentracije glukoze u plazmi.
Kronične komplikacije
Šećernu bolest je važno pravodobno dijagnosticirati i liječiti kako bi se spriječile njezine kronične komplikacije. Ova se bolest ubraja u bolesti koje se uspješno mogu prevenirati, dobro liječiti te im se može spriječiti ili odgoditi razvoj kroničnih komplikacija. Razvoj kroničnih komplikacija jedna su od temeljnih značajki šećerne bolesti koje mogu utjecati na kvalitetu života i smanjiti životni vijek oboljelih. Kasne komplikacije šećerne bolesti nisu samo glavni uzrok smrtnosti već i sve većeg opterećenja zdravstvenog proračuna. Kronične komplikacije šećerne bolesti obuhvaćaju mikrovaskularne (neuropatija, dijabetička bolest bubrega, retinopatija) i makrovaskularne komplikacije (koronarna bolest srca, cerebrovaskularna bolest, periferna vaskularna bolest).
Prehrana i aktivnost
Promjene prehrambenih navika i načina života ključan su aspekt liječenja šećerne bolesti. I uključuju: pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, edukaciju, samokontrolu i upotrebu lijekova. Pravilna prehrana iznimno je u tome važna. Tome svjedoči i podatak da je njezin učinak na smanjenje glikiranog hemoglobina usporediv s farmakološkom terapijom. Upravo stoga posebnu pozornost treba posvetiti edukaciji o pravilnoj prehrani koja mora biti sastavni dio liječenja. Šećerna bolest tipa 1 trenutno se ne može prevenirati. Ali je moguće smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 i prevenirati čak 70 posto slučajeva pravilnim prehrambenim navikama, primjerenom tjelesnom aktivnošću i održavanjem poželjne tjelesne mase.
Razina glukoze
Ciljevi nutritivne terapije za osobe koje su u riziku za razvoj šećerne bolesti su promicati zdraviji izbor hrane i redovitu tjelesnu aktivnost. Kao i utjecati na ostale čimbenike rizika s ciljem gubitka i održavanja odgovarajuće tjelesne mase. Hrana je jedan od osnovnih čimbenika pojave, kontrole i pogoršanja šećerne bolesti. Pretjerano konzumiranje određene hrane koje dovodi do naglog porasta glukoze u plazmi predstavlja dodatno opterećenje za gušteraču i lučenje inzulina u tipu 2 šećerne bolesti, a u tipu 1 potrebna je odgovarajuća prilagodba doze inzulina. Smanjeno konzumiranje takve hrane održava koncentracije glukoze ujednačenima.
Prehrana dio plana liječenja
Za većinu oboljelih od šećerne bolesti najzahtjevniji dio plana liječenja predstavlja određivanje što jesti i kako se pridržavati plana prehrane.
S obzirom da ne postoji jedinstven način prehrane koji odgovara svim oboljelima, potrebna je individualna prilagodba uz redovito nadgledanje i praćenje.
Svakom pojedincu trebala bi biti omogućena individualizirana nutritivna terapija, poželjno od strane dijetetičara ili educirane medicinske sestre/tehničara koji za to posjeduju znanja i vještine. Ranom intervencijom na čimbenike rizika za predijabetes kao što su preuhranjenost/pretilost, visok unos visokoenergijskih namirnica i tjelesna neaktivnost, sprječava se ili odgađa razvoj šećerne bolesti tipa 2.
Abdominalna pretilost
Pretilost, posebice abdominalna, predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj šećerne bolesti kod genetski predisponiranih osoba. Prevencija pretilosti ima glavnu ulogu u smanjenju učestalosti šećerne bolesti tip 2. Gubitak od već 5 – 10 posto na ukupnoj tjelesnoj masi ima ulogu u sprječavanju ili odgađanju napredovanja iz predijabetesa u šećernu bolest.
Ciljevi nutritivne terapije u populaciji s predijabetesom je pomoći oboljelima da promijene svoje prehrambene navike. Preporučuje se prehrana koja se temelji na namirnicama biljnog podrijetla, niskom udjelu zasićenih masnih kiselina, kolesterola i natrija; visokom udjelu vlakana, kalija i nezasićenih masnih kiselina.
Predijabetes
Zamjena jednostavnih ugljikohidrata i zasićenih masnih kiselina sa složenim ugljikohidratima, nezasićenim masnim kiselinama ili proteinima biljnog podrijetla značajno je povezana s nižim rizikom od smrtnosti među osobama s predijabetesom. Kod osoba oboljelih od predijabetesa treba istaknuti mediteransku i DASH dijetu, prehranu s niskim udjelom ugljikohidrata i vegansku/vegetarijansku prehranu. S obzirom da je Hrvatska mediteranska zemlja dostupna nam je mnoga sezonska i lokalno uzgojena hrana. Znanstveni dokazi naglašavaju da je pozitivan učinak upravo rezultat sinergije svih komponenti mediteranske prehrane. Stoga se savjetuje da se implementira u prehranu bolesnika u prevenciji i liječenju šećerne bolesti.
Procjena nutritivnih potreba
Smjernice su rezultat suradnje zdravstvenih stručnjaka koji sudjeluju u liječenju i edukaciji osoba koje boluju od šećerne bolesti. Utemeljene su na dokazima, prema metodologiji GRADE (engl. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) koja uz snagu dokaza opisuje i razinu preporuke. Temeljni zaključci ovih smjernica odnose se na procjenu nutritivnih potreba te primjenu medicinske nutritivne terapije individualno prilagođene osobama sa šećernom bolešću te onima koji imaju i neke od komorbiditeta.
Zaključci smjernica za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi
|
Područje |
Preporuka |
Razina dokaza |
Klasa preporuke |
Referenca |
|
Medicinska nutritivna terapija |
Naglasak staviti na pristup bolesnik – dijetetičar (GPP), kako bi se omogućila individualizirana nutritivna terapija (A). |
GPP, A |
I |
5-13;15 |
|
Preporučiti redovito praćenje od strane dijetetičara svaki mjesec, a ukoliko nije moguće, svaka 2 mjeseca kroz prvih 6 mjeseci te kontrolni pregled barem jednom godišnje (GPP). |
GPP |
II |
*ND |
|
|
Prehrambeni obrasci u prevenciji i liječenju |
Zbog značajnog utjecaja na glikemiju i lipidni profil voditi se principima Mediteranske i/ili DASH dijete, koje su dodatno individualno prilagođene dobi, preferencijama i stanjima (npr. trudnoća): unos neškrobnog povrća; odabir cjelovitih žitarica u odnosu na industrijski prerađene proizvode; kao izvor kvalitetnih masnoća koristiti pretežno maslinovo ulje, masnu plavu ribu (barem 2 puta tjedno), orašaste plodove i sjemenke, izbjegavanje većih količina crvenog i procesiranog mesa; izbjegavanje dodanog šećera; ograničavanje unosa soli na najviše 5 – 6 g na dan; ograničavanje unosa alkohola (A). S obzirom na dostupnost i individualne mogućnosti birati sezonski i lokalno uzgojenu hranu (GPP). |
A, GPP |
I |
4; 25-26, ; 124-125
|
|
Regulacija tjelesne mase i provođenje tjelesne aktivnosti |
U prevenciji i liječenju, preuhranjenim ili pretilim bolesnicima preporučuje se gubitak 5 – 15 % tjelesne mase. To se može postići smanjenjem ukupnog dnevnog energijskog unosa za 500 – 750 kcal. |
A |
I |
6-7; 30- 31 |
|
Savjetuje se provođenje redovite prilagođene tjelesne aktivnosti u trajanju od minimalno 150 min tjedno. |
B |
I |
15 |
|
|
Ukazati na važnost prilagodbe unosa ugljikohidrata (a po potrebi i proteina) s dozom inzulina, kako bi se spriječila hipoglikemija prilikom provođenja tjelesne aktivnosti različitog intenziteta. |
B |
I |
17-22 |
|
|
Unos i brojanje ugljikohidrata |
Temeljni izvor ugljikohidrata treba biti nutritivno bogata, minimalno procesirana hrana s nižim glikemijskim indeksom i višim udjelom vlakana. |
B |
II |
4; 40 |
|
U osoba koje same određuju potrebnu dozu inzulina brojanje količine ugljikohidrata je ključna prehrambena strategija. |
GPP |
I |
5-7; 15 |
|
|
Enteralna prehrana |
Savjetuje se uvođenje dijabetičkih enteralnih pripravaka niskog glikemijskog indeksa koji u svom sastavu sadrže spororazgradive ugljikohidrate, u slučaju specifičnih zdravstvenih stanja. |
GPP |
I |
24; 55-58 |
|
Pridružene bolesti |
Arterijska hipertenzija i kardiovaskularne bolesti Preporučuje se pravilan način prehrane koji uključuje višestruko nezasićene masne kiseline, smanjen unos soli, unos hrane bogate kalijem, konzumaciju hrane bogate fenolnim spojevima. |
GPP |
I |
74-83 |
|
Bubrežne bolesti Ovisno o stupnju oštećenja bubrega paziti na ukupan dnevni energijski unos, unos proteina te fosfora, kalija, kalcija i natrija. Prilikom provođenja nadomještajne bubrežne funkcije dodatno kontrolirati unos ključnih nutrijenata kako bi se spriječila pothranjenost. Kod peritonejske dijalize dodatno uzeti u obzir količinu glukoze koja se apsorbira iz dijalizata. |
GPP |
I |
84-94 |
|
|
Bolesti probavnog sustava Ovisno o vrsti bolesti gušterače, voditi računa o individualnoj prilagodbi nutritivne terapije. Kod osoba koje boluju i od celijakije, propisati strogu bezglutensku dijetu uz edukaciju o sastavu hrane. |
GPP
|
I |
95-104 |
* ND – nije definirano
Legenda:
Razina dokaza:
- A – vrlo snažna preporuka
- B – snažna preporuka
- C – oskudni dokazi
- GPP – dobra praksa temeljem kliničkog iskustva radne skupine
Klasa preporuke:
- I – visoka; učinak je sličan procijenjenom učinku
- II – umjerena; učinak je vjerojatno blizu procijenjenom učinku
- III – ograničena; učinak bi mogao biti izrazito različit procijenjenom učinku
- IV – niska; učinak je vjerojatno značajno različit od procijenjenog učinka
