DNS metoda, odnosno dinamička neuromuskularna stabilizacija, sve se češće koristi u liječenju bolova kralježnice i drugih mišićno-koštanih tegoba. Riječ je o pristupu koji nastoji ukloniti uzrok problema kroz ponovno uspostavljanje pravilnih obrazaca kretanja.
Kako objašnjava Igor Josipović, magistar fizioterapije pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC Osijek, metoda se temelji na ideji da se tijelo treba vratiti prirodnim obrascima funkcioniranja koje razvijamo u najranijoj dobi. Ukratko, cilj je „osvijestiti tijelo da se ponovno ponaša normalno, bez kompenzacija i nepravilnih pokreta“.
Pravilno disanje i aktivacija dijafragme
DNS metoda polazi od motoričkog razvoja zdravog djeteta u prvoj godini života, kad se spontano usvajaju pravilni obrasci kretanja i stabilizacije. Tijekom života, međutim, zbog različitih opterećenja, navika i načina života, dolazi do poremećaja tih obrazaca. Mišići se počinju nepravilno aktivirati, dio njih preuzima prevelik teret, dok drugi gube funkciju, što s vremenom dovodi do bolova i ozljeda.
U praksi se metoda primjenjuje i kod djece i kod odraslih. Pacijenti najčešće dolaze s bolovima u donjem dijelu leđa koji se mogu širiti u nogu ili s bolovima u vratnom dijelu kralježnice.
– Jedan od ključnih elemenata terapije je pravilno disanje i aktivacija dijafragme. Kroz tu aktivaciju stvara se pritisak unutar trbušne šupljine, čime se uključuju duboki stabilizatori kralježnice i trupa. Time se opterećenje ravnomjerno raspoređuje, dok u suprotnom slučaju, kad dijafragma ne radi pravilno, opterećenje preuzimaju pasivne strukture poput kralježnice i ligamenata, što povećava rizik od ozljeda, pojašnjava Josipović.
Za razliku od pasivnih metoda koje mogu privremeno smanjiti bol, DNS pristup zahtijeva aktivno sudjelovanje pacijenta i dugoročnu promjenu načina kretanja. Kako ističe, problem se vraća ako se mišići ne nauče ponovno pravilno raditi, zbog čega je cilj terapije aktivirati one strukture koje su “ispale iz funkcije” i ponovno uspostaviti ravnotežu u tijelu.
Metoda se može primjenjivati kod širokog spektra pacijenata – od onih s blažim tegobama do osoba koje čekaju operaciju ili su je već prošle. U određenim slučajevima može pomoći i u izbjegavanju operativnog zahvata, iako je operacija nužna u situacijama poput gubitka funkcije, kontrole sfinktera ili izrazito jake boli koja onemogućava svakodnevni život.
Individualan pristup i procjena
– Pristup je individualan i temelji se na detaljnoj procjeni. Ne promatra se samo bolno mjesto, nego odnosi u cijelom tijelu. Terapija može započeti u različitim položajima, od ležećih do funkcionalnijih, ovisno o stanju pacijenta, a tijekom rada terapeut usmjerava pokret, disanje i aktivaciju mišića, kaže naš sugovornik.
Program najčešće traje deset dana i ima snažnu edukacijsku komponentu. Pacijent u tom razdoblju uči vježbe koje kasnije treba samostalno provoditi kod kuće, uz povremene kontrole i prilagodbe programa.
Uspjeh terapije uvelike ovisi o angažmanu pacijenta i njegovoj spremnosti na redovito vježbanje. Iskustva iz prakse pokazuju da mnogi pacijenti postižu značajno smanjenje boli i poboljšanje funkcije, dok se neki u potpunosti oporave. Zabilježeni su i primjeri povratka zahtjevnim aktivnostima, poput dugih vožnji biciklom, što potvrđuje da pravilno uspostavljena funkcija tijela može imati dugoročne pozitivne učinke.
