Moždani udar je među najčešćim uzrocima smrti i ne bira životnu dob. Dovodi do brzog i rapidnog gubitka moždane funkcije zbog poremećaja dotoka krvi u mozak. Može nastati zbog ishemije (nedostatak protoka krvi) uzrokovane poremećajem cirkulacije (arterijska embolija, tromboza) ili zbog krvarenja (istjecanje krvi ). Takvi događaji dovode do oštećenja moždanih stanica. To uzrokuje invaliditet te mijenja način života, tjelesno i emocionalno.
Moždani udar uzrokuje i veći spektar invaliditeta od bilo kojeg drugog stanja. Jednom kad se dogodi zahtjeva potpunu reorganizaciju života. O tome razgovaramo s doc. prim.dr.sc. Ružicom Palić Kramarić, dr. med., specijalisticom neurologije, subspecijalisticom za cerebrovaskularne bolesti iz Osijeka. Ujedno i predsjednicom Udruge cerebrovaskularnih bolesnika osječko-baranjske županije.
Kolike štete bolesniku i obiteljima predstavlja moždani udar i koga najčešće pogađa?
Kod radno aktivnih bolesnika osoba se često ne može vratiti na svoje radno mjesto što predstavlja socioekonomski problem za cijelu obitelj. U Hrvatskoj je moždani udar drugi uzrok smrtnosti s više od 6000 umrlih svake godine. Od toga 60 posto žena. Kod 15 posto svih umrlih žena uzrok je moždani udar. Procijenjeni broj novih slučajeva moždanih udara u Hrvatskoj je između 15000 i 16000 godišnje – oko 7000 muškaraca i 8000 žena. Većinom su to osobe starije životne dobi s već pridruženim čimbenicima rizika kao što su hipertenzija, šećerna bolest, masnoće, aritmije. Ali u oko 20 posto slučajeva moždani udar nastaje i u mlađoj životnoj dobi oko 45te godine života. Tu žene imaju posebne čimbenike rizika kao što je migrena, udružena s pušenjem, hormonalna terapija, prirođene promjene krvnih žila, promjene u koje ubrajamo trudnoću i razdoblje neposredno nakon trudnoće.
U kojem su razdoblju žene najugroženije?
Žene imaju povećan rizik od razvoja moždanog udara uslijed hormonalnog utjecaja na rizike u generativnoj dobi, ali i u menopauzalnom razdoblju. One su sklonije bolestima kao što su migrena, tromboza venskih sinusa, fibromuskularna displazija, autoimunim bolestima, intrakranijskim aneurizmama. Ključna i pomalo neobična činjenica je da je pojavnost moždanog udara u žena i muškaraca gotovo jednaka.
Sve dok žene ne uđu u menopauzu, što je prosječno u 52. godini iako može biti i ranije. Tada, naime, izostaje protektivni utjecaj endogenog estrogena koji štiti žene od moždanog udara djelujući pozitivno na stijenku krvnih žila. Nakon menopauze, učestalost moždanog udara je veća u žena. Zatim žene žive duže od muškaraca te su samim time izloženije rizičnim čimbenicima. Međutim, primjena hormonske nadomjesne terapije u menopauzi (estrogenski preparati) može povećati rizik od moždanog udara.
Specifični period za nastanak moždanog udara u žena je treći trimestar trudnoće i postpartalni period kada je rizik veći za nastanak ishemijskog, hemoragijsko moždanog udara i tromboze venskih sinusa. Isto tako gestacijska hipertenzija, preeklampsija, eklampsija čine rizik. Ne samo u periodu kad se događaju, nego i godinama kasnije. Tako da je jako važno žene upoznati s ovim činjenicama.
I ako su imale sličnih situacija u svom reproduktivnom periodu da o tome obavijeste neurologa prilikom pregleda. Također, utvrđeno je da se sklonost moždanom udaru nasljeđuje putem majčinih gena. Simptomi kojima se moždani udar prezentira kod žena su osim onih već poznatih – smetnje vida, govora, gutanja, slabost ili utrnulost polovine lica i tijela, smetnje ravnoteže, također, zbunjenost, negiranje, nagla promjena raspoloženja, jaka glavobolja, umor, opća slabost, bol u prsima, dugotrajno štucanje, promjene stanja svijesti, što su vrlo nespecifični simptomi.
Javljaju li se liječnicima na vrijeme?
Žene se općenito manje žale, hrabrije su, češće zanemaruju simptome, kasnije stižu u hitnu službu. Zbog svih ovih činjenica imaju lošiji ishod liječenja i veću smrtnost. Žene često ignoriraju simptome moždanog udara. Muškarci se više “prepadnu”.
Znači li to da se s dijagnozom i liječenjem kasni?
Moždani udar kod žena je nedovoljno prepoznat, nedovoljno dijagnosticiran i nedovoljno liječen. Ono što je važno općenito kod moždanog udara, a posebno kod žena je – vrijeme. Kako mi volimo reći “Time is brain ” – vrijeme je mozak. Dakle, najvažnije je na vrijeme prepoznati znakove moždanog udara i što brže se javiti u hitnu službu. Pozivanje pomoći u prvim minutama najbolja je pomoć u liječenju moždanog udara. I izravno utječe na ishod liječenja. U slučaju da nakon liječenja invaliditet ipak zaostane potrebna je dugotrajna, uporna, ciljana rehabilitacija. Ponekad i doživotna.
Koji su simptomi najčešći?
U svojoj praksi imala sam prilike zbrinjavati više žena koje su moždani udar upravo s nespecifičnim simptomima dobile najčešće u nekim dnevnim aktivnostima, na radnom mjestu i slično, prepoznale su simptome na vrijeme i liječenje je na obostrano zadovoljstvo bilo uspješno. Sjećam se i jedne situacije dok sam još bila u Zagrebu, kako mi se na glavobolje požalila meni jedna jako draga prijateljica, bila je u predmenopauzi, imala je migrenske glavobolje, bila je pušač, a ključan podatak je bila i činjenica da je majka e osobe imala moždani udar nekoliko puta. Učinili smo ciljanu neuroradiološku obradu i na vrijeme spriječili krvarenje u mozak, koje bi zasigurno dovelo do lošeg ishoda. Ta osoba se vrlo brzo vratila na posao i osjeća se dobro. Simptomi mogu biti vrtoglavica, mučnina, opća slabost, ali ih žene vrlo često igroniraju.
Kako se opseg i posljedice problema mogu smanjiti?
Možemo reći da od moždanog udara umire više žena, nego muškaraca, međutim u žena je još uvijek to podcijenjen javnozdravstveni problem, te je potrebna edukacija i podizanje svijesti na razini struke i šire javnosti o problemu moždanog udara u žena. Jer, moždani udar ubije dvostruko više žena nego rak dojke. Upravo zbog svega navedenoga započelo je prije tri godine obilježavanje “Dana crvenih haljina” u Hrvatskoj, 4. veljače. Taj dan se u Americi se obilježava od 2004. godine, a zapravo se radi o javno-zdravstvenoj akciji s ciljem podizanja svjesnosti o opasnosti od moždanog udara u žena, haljina kao znak ženstvenosti, a crvena boja je boja zdravlja, snage, ali i alarma.
Dokazano je da se 80 posto moždanih udara može spriječiti, rekla bih da prevencija je najbezbolnija i najjeftinija metoda liječenja. Izuzetno veliku ulogu ima zdrava prehrana, vježbanje, kretanje, dovoljno kvalitetnog sna, očuvanje vlastitog psihičkog integriteta. Ovi posljednji koraci u promjeni načina života su možda i najteži, ali su suštinski izuzetno bitni.
Loše statistike ipak neumorno rastu?
Moždani udar je kako u svijetu tako i u Hrvatskoj drugi uzrok smrtnosti, odmah iza kardiovaskularnih bolesti. No ono što osobito zabrinjava su posljedice koje ostavlja kod preboljelih. Riječ je o bolesti koja je na prvom mjestu uzrokovanja invaliditeta – trećina bolesnika nakon preboljenog moždanog udara ostane s nekim stupnjem onesposobljenosti. Procjena su prije nekoliko godina bile da svaka šesta osoba oboli od moždanog udara, dok je zadnjih godina to postao odnos jedne od četiri.
Svjetska populacija se povećava i stari te su predviđanja Europske Unije da će do 2047. godine živjeti 27 posto ljudi više nego sada s invaliditetom koji je posljedica moždanog udara. Ne radi se samo o osobama starije životne populacije – četvrtina oboljelih je ispod 65 godina. Dakle, osobito je bitno učiniti sve što je u moći zdravstvenog sustava da spriječi i smanji rizike za nastanak moždanog udara. Jer se radi o visokoj stopi i smrtnosti i invaliditeta koja nepovratno utječe na živote građana. Ali i ekonomski i socijalni sustav društva.
Moždanom udaru pristupa se danas sasvim drugačije nego što je to bilo čak i prije deset godina, dijelom zahvaljujući i dijagnostici?
Ne radi se više o stanju koje je “definirano” dolaskom u bolnicu. Ranije se samo moglo konstatirati da se radi o inzultu i poduzeti sve što je bilo moguće da se on ne pojavi ponovno, odnosno, regulirati te primijeniti terapiju za čimbenike rizika koji su do njega doveli (hipertenzija, dijabetes, hiperlipidemija…) i usmjeriti se na rehabilitaciju.
Danas, uz sve brži razvoj medicinske tehnologije i pomoću uređaja kojih nije bilo ranije: MR mozga s posebnim mogućnostima procjene oštećenja moždanog tkiva, neuroradiološkim intervencijama (trombektomija) i neurološkim intervencijama (tromboliza) liječenje moždanog udara izdignuto je na sasvim novu razinu. Trendovima ne zaostajemo za vodećim centrima ni klinikama u svijetu. Algoritmi liječenja godišnje se usklađuju s centrima izvrsnosti europskih i svjetskih organizacija. Što se toga tiče ni malo ne zaostajemo za inozemnim centrima.
Ono u čemu zaostajemo, nažalost, jest dostupnost potpuno besplatne optimalne terapije u određenih cerebrovaskularnih stanja. Iako svjetski trendovi govore jedno, mi još uvijek kao liječnici nismo u mogućnosti prepisivati optimalnu terapiju koja bi u potpunosti išla na teret HZZO-a (npr.dvojna antiagregacijska terapija, hipolipemici bez prethodnog perioda od tromjesečne dijete, i sl.). Tu svakako postoji prostor za poboljšanje, ali to je nešto što se mora riješiti na nacionalnoj razini.
Javnozdravstvena kampanja „Dan crvene“ haljine ipak je sve poznatija u javnosti?
Proteklih se godina velika pozornost usmjerava na senzibilizaciju javnosti o uzrocima i prevenciji cerebrovaskularnih bolesti jer je edukacija i osvješćivanje uzroka izvrsna početna točka za daljnji rad s potencijalnim pacijentima. Javnozdravstvenim kampanjama poput “Dana moždanog udara” ili “Dana crvene haljine” pokušava se široj populaciji približiti na koja stanja trebaju pripaziti, koji su upozoravajući simptomi i u kojem vremenu trebaju reagirati posumnjaju li na simptome moždanog udara. Informacije o simptomima, prevenciji i potrebi brzog djelovanja u stanju moždanog udara trebaju i mogu biti dostupne svima. S druge strane, na žalost zbog praktičnih, financijskih i organizacijskih razloga nije moguće baš svu opremu imati dostupnu u svakom domu zdravlja i bolnici.
Problemu se pokušava doskočiti tako da se bolesnika što brže transportira u najbližu ustanovu s optimalnim mogućnostima liječenja. Pri tomu veliku ulogu igra stalna edukacija osoblja i tzv.”telemedicina”. Naprimjer dok je bolesnik na putu za zdravstvenu ustanovu elektronskim putem se šalje sva njegova dokumentacija i sa stručnjacima raspravlja optimalan način liječenja. S istim problemom se suočavaju sve zemlje Europe i svijeta.
Zagovornik ste osnivanja posebnih centara za brzu i dostupnu dijagnostiku?
Ono što vidim kao budućnost liječenja i zbrinjavanja moždanog udara su tzv. “TIA” centri – osnivanje više centara poput ambulante gdje bi se pri prvoj sumnji na cerebrovaskularno zbivanje obavila primarna potrebna dijagnostika kojom bi se značajno rasteretio dosadašnji veliki broj hospitalizacija. To bi bilo i učinkovitije i na kraju jeftinije za cjelokupni zdravstveni sustav. Inicijativa koliko sam čula u Zagrebu već postoji i nadam se proširenju i na ostatak Hrvatske.Smanjivanje smrtnosti i oboljenja prvenstveno leži u dobroj prevenciji.
Ponavljam, osvješćivanje o zdravstvenim stanjima koji dovode do moždanog udara i kako ih možemo prevenirati i ublažiti dramatično smanjuju prevalenciju. Dosadašnjim istraživanjima uočena je veća prevalencija moždanog udara u populacije s manjim stupnjem obrazovanja i nižim socioekonomskim statusom. Kardiovaskularna bolest usko je vezana uz cerebrovaskularno oboljenje. Takoreći je “endemska” na našim prostorima i uz genetske sklonosti, rezultat je mahom i stila života.
Koliko je ujednačen pristup dijagnostici u Hrvatskoj?
Ne postoje općenite smjernice ili mjerila koja se odnose na idealan broj CT skenera ili MRI jedinica odnosno pregleda po populaciji. Naravno da nije moguće imati takav uređaj u svakoj zdravstvenoj ustanovi, trošak u odnosu na isplativost nisu u idealnom odnosu. Pri radu se susrećemo s dva problema; ako je uređaja premalo naravno da to dovodi do problema s geografskim pristupom i produljenjem vremena čekanja na liječenje. Dok prevelika dostupnost opet zna dovesti do pretjerane upotrebe što je preveliki trošak za zdravstveni sustav, a upitna je korist za bolesnika. Isti problem prisutan je i u ostalim zemljama Europe.
