Upala sinusa – kako se liječi i kad je trenutak za operaciju?

Sinusi ne bole, bol je obično tek treći ili četvrti simptom, kaže prim. dr. Marcel Marjanović Kavanagh, specijalist otorinolaringologije i subspecijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije glave i vrata te voditelj Odjela za rinosinusologiju KBC-a Zagreb.

Na probleme sa sinusima, objašnjava, treba posumnjati kad se pojave simptomi poput začepljenosti nosa, curenja sekreta i oslabljenog ili potpuno izgubljenog osjeta mirisa. Ako se uz to javlja i bol, tada ona može biti povezana sa sinusima.

– Vjerojatnost da je bol jedini simptom bolesti sinusa vrlo je mala. U takvim slučajevima potrebno je napraviti dodatnu obradu poput CT-a, magnetske rezonance ili neurološkog pregleda, kako bi se potvrdilo ili isključilo da je riječ baš o sinusima – pojašnjava prim. dr. Marjanović Kavanagh.

Akutne i kronične upale sinusa

Upale sinusa najčešće se dijele prema trajanju. Akutne upale sinusa su uzrokovane virusima ili rjeđe bakterijama. Kronične upale traju dulje od 12 tjedana i mogu biti sa ili bez nosnih polipa.

Uz dugotrajnost, kronični rinosinusitis karakteriziraju i:

• slabija prohodnost nosa
• osjećaj začepljenosti nosa
• pojačana nosna sekrecija
• oslabljen ili izgubljen osjet mirisa
• osjećaj pritiska i glavobolje

– Ako simptomi traju dulje od sedam do deset dana ili se pogoršavaju, svakako treba otići liječniku. Posebno ako su prisutni temperatura, oticanje oka, jaka glavobolja ili ako je začepljena samo jedna nosnica, to su tzv. “red flag” simptomi. Liječniku se treba javiti i ako se tegobe ponavljaju tri do četiri puta godišnje – upozorava doktor jer neliječene upale mogu izazvati ozbiljne probleme.

Opasnost od razvoja komplikacija s očima

Najčešće komplikacije povezane su s očima. Kada je drenaža sinusa dugotrajno poremećena, može doći do razvoja kronične upale koja značajno narušava kvalitetu života i povremeno dovodi do ozbiljnijih komplikacija. U određenim slučajevima, osobito tijekom akutnih pogoršanja bakterijske infekcije, upalni proces može se proširiti prema oku ili okolnim strukturama.

– Kod djece zbog specifične anatomije i tanjih koštanih pregrada češće viđamo komplikacije u području oka, poput izraženog otoka vjeđa i orbitalnog tkiva, što ponekad zahtijeva hitno bolničko liječenje. Danas su zahvaljujući antibioticima i suvremenoj dijagnostici teške komplikacije rjeđe. Ali neliječene ili agresivne infekcije sinusa mogu dovesti do orbitalnih komplikacija, apscesa, širenja infekcije prema kostima ili u rijetkim slučajevima, intrakranijskih komplikacija poput meningitisa ili moždanih apscesa – upozorava liječnik.

Pad kvalitete života i kad na ORL pregled

Prim.dr. Marjanović Kavanagh ističe kako najveći problem često nije sama komplikacija, nego značajan pad kvalitete života.
– Ljudi ne mogu normalno disati na nos, ne spavaju dobro, sekret im se slijeva u grlo i stalno su iscrpljeni – dodaje.

Prvi korak liječenja bolesti sinusa najčešće je ispiranje nosa fiziološkom otopinom, terapija koju često preporučuju i ljekarnici. Ako simptomi ne prolaze ili dugo traju, potrebna je dodatna obrada kako bi se utvrdilo radi li se o alergiji ili kroničnoj upali sinusa.

Ako ni tada nema poboljšanja, slijedi ORL pregled. On uključuje fiberendoskopiju, odnosno pregled kamerom kojom se ulazi u nos i provjerava postoje li polipi, opstrukcije ili drugi znakovi bolesti. Po potrebi se dodatno rade CT ili magnetska rezonanca sinusa.

– Endoskopski pregled u pravilu nije bolan. Može biti neugodan ako postoji jaka devijacija septuma ili izrazito sužen prolaz kroz nos, ali najčešće se radi o osjećaju laganog škakljanja, sličnom onome kod uzimanja brisa nosa – kaže prim. dr. Marjanović Kavanagh.

Kad se razmatra kirurško liječenje?

Liječenje kroničnog rinosinusitisa s nosnim polipima također započinje ispiranjem nosa fiziološkom otopinom. Ako to nije dovoljno, uvode se kortikosteroidni sprejevi koji vrlo dobro kontroliraju bolest i smanjuju polipe. U težim slučajevima koriste se i kortikosteroidi u obliku tableta.

Kad unatoč terapiji pacijent i dalje ima otežano disanje kroz nos, sekreciju, poremećaj mirisa i bolove, razmatra se kirurško liječenje.

– Važno je naglasiti da kirurgija ne liječi samu bolest. Kod dijela pacijenata nosni polipi mogu se ponovno razviti i nakon kirurškog zahvata. Cilj operacije je uspostaviti prohodnost i ventilaciju sinusa, poboljšati drenažu te omogućiti učinkovitije djelovanje lokalne terapije i dugoročnu kontrolu bolesti – naglašava.

Različitosti anatomije sinusa

Prije operacije sinusa nužna je detaljna obrada.
– Pacijenti prije operacije sinusa rutinski moraju učiniti CT sinusa, jer nam upravo ta snimka detaljno prikazuje anatomiju i opseg bolesti te omogućuje sigurno planiranje zahvata. Kod kompleksnijih ili sumnjivih promjena dodatno se radi i magnetska rezonancija. Anatomija sinusa izrazito se razlikuje od čovjeka do čovjeka. A kvalitetna preoperativna obrada ključna je za sigurnost operacije i smanjenje rizika komplikacija – objašnjava prim.dr. Marjanović Kavanagh.

Uz CT, standardni dio ORL obrade uključuje i fiberendoskopski pregled.
– Pacijentima uvijek otvoreno kažem da ih operacija možda neće potpuno izliječiti, ali da im može značajno poboljšati kvalitetu života. Najvažnije je razumjeti da operacijom zapravo počinje kvalitetna terapija jer tek tada sprejevi i kapi za nos mogu doći tamo gdje prije nisu mogli doprijeti – kaže liječnik.

Biološka terapija – prekretnica za najteže slučajeve kronične upale sinusa

Posljednjih godina sve se više govori i o biološkoj terapiji, koja predstavlja veliku prekretnicu za najteže slučajeve kronične upale sinusa s polipima.
– To nije terapija koja se odmah uvodi. Pacijent prvo mora proći maksimalnu medikamentoznu terapiju, često i kirurško liječenje, a tek ako i dalje postoje značajni simptomi, razmatra se biološka terapija – objašnjava.

Posebno je važna kod pacijenata koji uz polipe imaju i astmu ili alergijski rinitis jer su te bolesti često povezane. Postoji i poseban oblik bolesti poznat kao aspirin-exacerbated respiratory disease. Odnosno Samterova trijada.

Riječ je o pacijentima koji uz kronični rinosinusitis s nosnim polipima i astmu imaju i alergiju na acetilsalicilnu kiselinu.
– To je jedan od najtežih oblika bolesti jer vrlo loše reagira na standardnu terapiju – kaže liječnik.

Razvoj endoskopske kirurgije sinusa

Velik napredak u kirurgiji sinusa dogodio se tijekom 60ih i 70ih godina prošlog stoljeća razvojem modernih endoskopa i novih spoznaja o funkciji sinusa. Tada se postupno razvija funkcionalna endoskopska kirurgija sinusa (FESS). Ona omogućuje operacije kroz nos, bez velikih vanjskih rezova i uz znatno manju traumu za pacijenta.

Tijekom 80ih i 90ih godina endoskopska kirurgija sinusa postaje standard u vodećim svjetskim centrima. Potom se uvodi i u Hrvatskoj, čime započinje suvremeni pristup liječenju kroničnih bolesti sinusa i nosnih polipa.

– Danas koristimo 4K i 3D endoskopske sustave, navigacijsku kirurgiju i napredne intraoperacijske tehnologije. One nam omogućuju iznimno precizan i sigurniji rad u području sinusa, oka i baze lubanje – kaže prim. dr. Marcel Marjanović Kavanagh.

S dva sata na 15 minuta

Dodoaje kako je njegov profesionalni razvoj posebno obilježila suradnja s neurokirurzima i rad na kirurgiji baze lubanje.
– Nekada su se polipi doslovno “čupali”, a danas ih endoskopski precizno uklanjamo instrumentima poput microdebridera koji usisavaju i režu tkivo. Operacije su brže, sigurnije i s manje krvarenja. Ono što je nekad trajalo dva sata danas se može napraviti za petnaestak minuta – kaže prim. dr. Marcel Marjanović Kavanagh.

Iza njega je više od 5 tisuća provedenih operacija. Najčešće izvodi operacije kroničnih upala sinusa, nosnih polipa i kirurgiju baze lubanje, uz operacije septuma i rinoplastike.

Oprez s kapima za nos

Često se događa da se pacijenti “navuku” na dekongestivne kapi za nos koje sadrže efedrin, pseudoefedrin i slične pripravke.

– Bez obzira na to što je prvotni uzrok možda bila obična prehlada ili alergijski rinitis, dugotrajno korištenje tih kapi može stvoriti novi problem – upozorava prim. dr. Marjanović Kavanagh.

Mehanizam je jednostavan: kapi sužavaju krvne žile u sluznici i nos se odmah otvara. No, kada djelovanje popusti, sluznica reagira još jačim oticanjem (tzv. “rebound efekt”). Pacijent posegne za novom dozom, simptomi se nakratko povuku, a krug se ponavlja.

Već nakon pet do sedam dana redovite primjene može se razviti ovisnost o spreju.
– Liječenje uključuje postupno ukidanje dekongestiva uz uvođenje kortikosteroidnog spreja i ispiranje fiziološkom otopinom. U najtežim slučajevima potrebno je nekoliko tjedana da se sluznica oporavi – savjetuje liječnik.

Stoga se dekongestivne kapi za nos ne bi smjele koristiti dulje od pet dana zaredom. U slučaju produljenih tegoba uvijek se treba javiti ORL specijalistu.