Ljeto, more, kupanje, tako izgleda uobičajeni raspored za većinu djece u Dalmaciji, no za mnoge obitelji djece i mladih iz spektra autizma ljeto je jedno od najtežih razdoblja u godini jer nastave nema, a rijetki su programi za ovu populaciju.
Upravo zato, Udruga Autizam 365 iz Splita krenula je i ovo ljeto s programom Ljeto 365. Zbog čega je za osobe s autizmom nužna aktivnost tijekom cijelog ljeta upitali smo Marinu Vitali Grbeša, predsjednicu Udruge.
Kad na gotovo tri mjeseca prestanu škola, terapije i svakodnevna rutina, posljedice se vrlo brzo vide. Djeca gube stečene navike, teže održavaju socijalne vještine, a povratak u školske klupe u rujnu često je iznimno zahtjeva, objašnjava. Zato Udruga ni tijekom ljeta ne prestaje s radom. Programi koje su pripremili su svakodnevne kreativne, edukativne i inkluzivne aktivnosti za djecu i mlade iz spektra autizma. Sudionike radionice, društvene aktivnosti, druženja, šetnje, posjeti kulturnim i javnim ustanovama te brojni sadržaji koji potiču razvoj samostalnosti, socijalnih vještina i aktivno sudjelovanje u zajednici.
Očuvati kontinuitet učenja i razvoja
Od srpnja našim članovima svakodnevno organiziramo kreativne, glazbene, kulinarske i edukativne radionice, terapijsko jahanje te brojne aktivnosti u zajednici kroz program Ljeto 365, te projekte Rastimo 365 - grad kao učionica i Živimo 365 - društvo koje uključuje. Time želimo djeci pružiti sadržajno ljeto, očuvati kontinuitet učenja i razvoja te roditeljima barem malo olakšati razdoblje kad većina oblika institucionalne podrške staje, kaže Vitali Grbeša.
Svi programi najviše se uspjevaju organizirati zahvaljujući upornosti roditelja. Što je sa sustavom, institucijama koje bi ih trebale podržavati i u ovom dijelu?
- Iskreno mi je žao što sustav još uvijek ne prepoznaje koliko je kontinuitet podrške važan za osobe iz spektra autizma. Djeca tijekom ljeta ne moraju imati nastavu, već bi trebala imati barem mjesec dana organiziranih aktivnosti koje će im pomoći da zadrže rutinu, razvijaju vještine i lakše dočekaju novu školsku godinu.
To nije luksuz ni dodatna pogodnost, nego ulaganje u njihov razvoj i kvalitetu života cijelih obitelji. Dok god takva sustavna podrška ne postoji, udruge i roditelji nastojat će popuniti tu prazninu. No vjerujem da odgovornost za kontinuitet podrške ne bi smjela ovisiti isključivo o njihovoj snalažljivosti i entuzijazmu. Djeca iz spektra autizma ne prestaju imati svoje potrebe kad završi školska godina. Zato ni podrška im ne bi smjela prestati, poručuje Vitali Grbeša.
Radionice i svi drugi programi za djecu i mlade iz spektra autizma traju do 7. kolovoza. Što je s ostatkom ljeta? Moraju li ponovno roditelji biti glavni motivatori i organizatori ili bi logistiku tijekom ljetnih radionica, trebale preuzeti institucije do početka školske godine.
