Odnos između pacijenta i liječnika kompleksan je jer na više razina postoje pravila, ograničenja ili dijelovi sustava u kojem je teško spojiti fragmentirane i različite pozicije labirinta kroz koji bolesnik ide.
No, kako je bolesnik razlog postojanju zdravstvenog sustava i kako je zdravstvo jedan od najvećih podsustava koje državi daju legitimitet, bez uvjeta za kvalitetan odnos liječnika i pacijenta i najbolji se sustavi zaglavljuju.
Liječnici, naime, zmaju da kadgod ispuste iz ruku sudbinu svog bolesnika oni više ne mogu kontrolirati ni svoju vlastitu jer je pacijent rezon i njihova postojanja. Bolesni, pak, znaju da nemaju li mogućnost u sustavu pronaći liječnika od povjerenja, lutaju zagubljeni s neizvjesnošću i strahom. No, da sve počinje od elementarnog odnosa, onog s obiteljskim liječnicima, i da već sad postoje oaze dobre prakse koju je moguće proširiti, otkriva i prof. psih. Ljiljana Vukota iz Udruge SVE za NJU, ukazujući nam na orijentire koji mogu biti vodič pacijentu. Itekakav. Uz potporu profesionalaca, dakako. Dakako da im zakoni reguliraju brojna prava pa i onaj o zaštiti pacijenata, ali da se mnoga teško ostvare to također znamo.
Uz prava ide i odgovornost
Pritom govoreći o pravima pacijenata uključuje mogućnost i obaveza koje olakšavaju samu bolesničku poziciju.
Uz niz zakonskih prava i cjelokupne regulative koja definira prava i obaveze liječnika, ustanova, prava pacijenata i druga, Vukota nam ocrtava koncept moguće budućnosti ako svi preuzmemo odgovornost na razini onog što radimo, u okviru društvenog i konteksta zdravstvenog sustava.
Prava pacijenata, odgovornosti, suradljivost, sigurnost, samo su neke od naznaka koje nam ističe. Što zamjećuje?
– Nema balansa između prava i obveza u dokumentima. Potrebno je još bolje definirati prava pacijenata. Eksplicitne obveze, odgovornosti pa i zabrane nalaze se samo u kućnom redu bolnica i uputa oko prijema i ponašanja u bolnici, kaže Vukota.
Kao stvarne odgovornosti pacijenata vidi one prema svome zdravlju, prema zdravstvenim djelatnicima, odgovornost prema zajednici i prema drugim pacijentima. Među dužnosti pacijenata ubraja četiri elementa: aktivno sudjelovati u zaštiti, očuvanju i unapređenju svoga zdravlja, u potpunosti i istinito informirati nadležnog zdravstvenog radnika o svom zdravstvenom stanju, navikama i o drugim okolnostima koje mogu imati utjecaj na postavljanje dijagnoze i propisivanje terapije, pridržavati se uputstava i poduzimati mjere propisane od strane nadležnog zdravstvenog radnika, odazivati se na nacionalne programe za rano otkrivanje bolesti.
– Bez pacijentove suradnje liječnik neće moći u potpunosti ostvariti svoju obvezu liječenja jer je uspješno liječenje uvjetovano aktivnom suradnjom pacijenta. Nebriga pacijenta o svom osobnom zdravlju može dovesti do komplikacija i većeg trošenja ljudskih i materijalnih resursa. Kako je osigurati, Ljiljana Vukota postavlja pitanje svima nama.
Pacijenti žele informacije
Pritom nam otkriva kako je suradljivost poput dvosmjerne ulice, zahtijeva partnerstvo:
– Partnerski odnos pacijenta i liječnika nužan je za motiviranost u liječenju, povjerenje i adherenciju, sudjelovanje pacijenta u donošenju odluka je dio prava i simbolizira ravnopravnost. Sudjelovanje je znak vrednovanja i poštovanja individualnosti pacijenta. Koncept ravnopravnog dostojanstva – podrazumijeva komunikacija koja ne počiva na moći nego na uvažavanju, empatiji, dijalogu, povjerenju. U ozračju u kome se pacijenta ohrabruje na propitivanje i informiranje, objašnjava Ljiljana Vukota. Iako još ima pacijenata koji ne traže previše informacija čini se da je to prošlost; sve više pacijenata želi informacije o svome stanju ili bolesti.
Budimo rakoborni!
Sudjelovanje pacijenata kao partnera rezultira poboljšanim zdravstvenim ishodom, poboljšanom kvalitetom života, većom usklađenosti i troškovnom učinkovitošću usluga. Ako se bolesnici smatraju ravnopravnim partnerima u zdravstvu aktivno će sudjelovati u vlastitom procesu zdravstvene skrbi, ostvarit će suradljivost i preciznije slijediti savjete i upute za samopomoć.
Kad je o sigurnosti riječ, pacijent je jedna od karika sigurnosti. Suradljivost i poštivanje uputa liječnika, ljekarnika i drugih zdravstvenih profesionalaca utječe na ishode, ali i sigurnost. Bolesnik može svojom nepažnjom, nepridržavanjem uputa ugroziti svoju sigurnost. Da bi bio u funkciji prevencije neželjenih događaja mora biti dobro informiran, upućen u svoje stanje, motiviran za liječenje ili oporavak, mora imati povjerenja u sustav i medicinsko osoblje.
Na pitanje čiji je to zadatak Ljiljana Vukota odgovara o tome kakvu budućnost možemo stvoriti ujedinjujući snage, vještine i znanja.
Pritom je duboko u pravu jer za zdravlje nema nezainteresiranih, pretpostavka je da zdravi žele to i ostati, a da se bolesni žele liječiti i izliječiti. To jesu elementarna prava, a na pitanje što trebamo činiti, odgovara:
– Izbalansirati prava i odgovornosti. Podizati razinu zdravstvene pismenosti. Razvijati uzajamno povjerenje, razvijati partnerski odnos, razmotriti nagrađivanje odgovornog, a možda i penalizaciju neodgovornog ponašanja.
S dugogodišnjim iskustvom u Udruzi SVE za NJU, poznavanjem sudbina mnogih žena s malignim bolestima i potporu svake vrste od psihološke, do raznih drugih oblika pomoći koje samo bolesnik može znati jer su katkad doista neopisive, poručuje kako je jedan od najvećih tereta društva i zdravstvenog sustava, rak.
Za zaključnu poruku kaže:
– Budimo Hrvatska protiv raka. Budimo rakoborni! Korak po korak, pobijedimo rak!
