Što nam otkrivaju poremećaji spavanja o zdravlju našeg mozga? Kakve veze sa spavanjem imaju ozbiljne neurološke bolesti? O ovoj važnoj temi govori nam neurolog doc. prim. dr. sc. Stjepan Jurić povodom 3. hrvatskog kongresa o poremećajima spavanja u neurologiji.
Kongres se upravo održava u Osijeku, a riječ je o jedinstvenom stručnom skupu. Okupio je liječnike i znanstvenike iz područja neurologije, medicine spavanja i srodnih disciplina. Organizator je Klinika za neurologiju KBC-a Osijek, odnosno Centar za poremećaje spavanja. Centar koji je među prvima u Hrvatskoj prepoznao važnost povezanosti neurologije i medicine spavanja te pokrenuo ovakav oblik stručnih edukacija.
Spavanje kao “biološki prozor” u zdravlje mozga
Doc. prim. dr. sc. Stjepan Jurić, dr. med., spec. neurolog i subspec. epileptologije, predstojnik je Klinike za neurologiju osječkog KBC-a. Pojašnjava nam da je spavanje temeljni neurobiološki proces i jedan od najvažnijih, kako je slikovito opisao, “prozora u zdravlje mozga”.
– Većina ljudi poremećaje spavanja smatra neugodnosti: malo manje spavanja, jutarnji umor, hrkanje ili povremenu nesanicu. Međutim, moderna neurologija posljednjih godina otkriva nešto mnogo važnije. Spavanje nije samo vrijeme odmora nego svojevrsni “biološki prozor” kroz koji možemo vidjeti što se događa u mozgu, ponekad i godinama prije pojave bolesti, ističe doc. prim. dr. sc. Jurić.
Sve je više dokaza da određeni poremećaji spavanja, kaže, mogu biti prvi znak neuroloških bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, epilepsije pa čak i moždanog udara. Drugim riječima, mozak često počinje “govoriti kroz spavanje” mnogo prije nego što pacijent primijeti ozbiljne neurološke simptome.
Mozak često ne šalje upozorenje kroz bol. Ponekad ga šalje kroz spavanje.
Hrkanje nije uvijek bezazleno
Jedan od najčešćih poremećaja je opstruktivna apneja u spavanju (OSA). Riječ je o stanju u kojem tijekom spavanja dolazi do ponavljanog zatvaranja dišnih putova, prestanka disanja i kratkih buđenja kojih bolesnik uglavnom nije svjestan.
Tipični simptomi su:
- glasno hrkanje
- prekidi disanja koje primijeti partner
- jutarnje glavobolje
- umor i pospanost tijekom dana
- problemi koncentracije.
– Dobra vijest je da liječenje postoji. PAP uređaji (poznati kao CPAP terapija) mogu značajno poboljšati disanje tijekom spavanja i potencijalno smanjiti dio neurološkog rizika, pojašnjava doc. prim. dr. sc. Stjepan Jurić.
Istraživanja pokazuju, kaže nadalje, da osobe s neliječenom apnejom imaju približno dvostruko veći rizik razvoja moždanog udara. Razlog nije samo manjak kisika, nego i upala, oksidativni stres, poremećaji krvnih žila, srčane aritmije i promjene regulacije krvnog tlaka.
Loše spavanje i Alzheimerova bolest
Dugo se vjerovalo da ljudi s Alzheimerovom bolešću lošije spavaju zato što je bolest već oštetila mozak. Danas znamo da je priča mnogo složenija, navodi neurolog Jurić. Poremećeno spavanje, naime, može sudjelovati u samom nastanku bolesti.
Tijekom dubokog spavanja, tumači doc. prim. dr. sc. Jurić, mozak aktivira sustav “čišćenja”, poznat kao glimfatički sustav. Njegova je zadaća uklanjanje metaboličkog otpada, uključujući beta-amiloid – protein koji se nakuplja u Alzheimerovoj bolesti.
Ako je spavanje kronično fragmentirano, smanjuje se duboko spavanje, raste količina budnosti tijekom noći, narušava se REM faza i smanjuje se uklanjanje amiloida. Značajno je da se promjene spavanja mogu pojaviti čak 15–20 godina prije prvih simptoma demencije.
– Drugim riječima, nesanica ili poremećen ritam spavanja ponekad nisu posljedica bolesti, već nego njezin rani znak, kaže doc. prim. dr. sc. Jurić.
Opasnosti poremećaja REM faze sna
Parkinsonova bolest i spavanje također su snažno povezani. Kod nekih ljudi godinama prije tremora, usporenosti ili ukočenosti pojavljuje se poremećaj ponašanja u REM spavanju (RBD). Pri čemu osoba tijekom sna govori, viče, udara rukama ili nogama ili “glumi” sadržaj snova.
Kod dijela osoba s idiopatskim RBD-om tijekom godina razviju se Parkinsonova bolest, Lewy-body demencija i multipla sistemska atrofija.
Epilepsija i spavanje u začaranom krugu
Spavanje i epilepsija, pojašnjava naš sugovornik, međusobno snažno utječu jedno na drugo. Nedostatak spavanja jedan je od najpoznatijih okidača epileptičkih napadaja, pojašnjava doc. prim. dr. sc. Stjepan Jurić. Istovremeno, sama epilepsija može fragmentirati spavanje, povećati dnevnu pospanost, promijeniti arhitekturu spavanja te povećati učestalost nesanice i apneje.
Također, mnogi epileptički napadaji pojavljuju se upravo tijekom noći. Pacijenti ponekad godinama imaju “čudne noćne događaje” koje okolina smatra noćnim morama, mjesečarenjem ili nemirom tijekom spavanja, a zapravo se radi o epileptičkoj aktivnosti.
Kad umor nije “samo” umor
Kod multiple skleroze jedan od najčešćih simptoma je umor. Ali često iza njega stoje nesanica, sindrom nemirnih nogu, apneja u spavanju, prekomjerna dnevna pospanost i poremećaji disanja tijekom spavanja. Pacijenti često kažu: “Spavao sam cijelu noć, ali sam i dalje iscrpljen”, navodi doc. prim. dr. sc. Jurić.
Neurologija posljednjih godina sve više poremećaje spavanja promatra kao rane pokazatelje bolesti, čimbenike rizika, potencijalne mete liječenja i moguće biomarkere buduće neurodegeneracije. To znači da pitanje “Kako spavate?” više nije usputno pitanje tijekom pregleda. Ponekad upravo taj odgovor može biti prvi trag da se u mozgu nešto događa.
– Mozak često ne šalje upozorenje kroz bol. Ponekad ga šalje kroz spavanje, upozorava doc. prim. dr. sc. Stjepan Jurić.
