Hrvatsko sestrinstvo danas je snažno u znanju, prolazi kroz jedno od zahtjevnijih razdoblja i opterećeno ozbiljnim izazovima u praksi. S jedne strane imamo visokoobrazovane medicinske sestre i tehničare koji prate suvremene trendove u zdravstvenoj skrbi i spremni su preuzimati sve složenije poslove, a s druge se suočavamo s ozbiljnim izazovima koji prijete održivosti sustava – nedostatak kadra, starenje stanovništva, sve veći broj bolesnika s kroničnim bolestima i povećan opseg posla.
Kako zadržati sestre u sustavu?
Možda je najveći izazov upravo što potrebe za zdravstvenom skrbi rastu brže od mogućnosti sustava da na njih odgovori. Poseban izazov predstavlja zadržavanje medicinskih sestara u sustavu.
Iako su izazovi prisutni u cijeloj Hrvatskoj, oni nisu jednako izraženi. Veliki klinički bolnički centri suočavaju se s velikim brojem pacijenata i najsloženijim zdravstvenim stanjima što zahtijeva visoko educiran kadar, specifična znanja i veliki broj zdravstvenih djelatnika.
U manjim bolnicama i ruralnim sredinama problem je često još izraženiji jer je teže privući i zadržati medicinske sestre, a dostupnost zdravstvenih usluga dodatno ovisi o demografskim i geografskim okolnostima. Poseban izazov predstavlja zadržavanje medicinskih sestara u sustavu. Vjerujem da je došlo vrijeme da o sestrinstvu prestanemo govoriti isključivo kroz prizmu nedostatka kadra. Trebamo govoriti o njegovoj vrijednosti, kompetencijama i ulozi u budućnosti hrvatskog zdravstva. Vrijeme je da prestanemo razgovarati o tome mogu li medicinske sestre preuzeti dio poslova. I počnemo razgovarati o tome kako najbolje iskoristiti njihovo znanje.
Korištenje stručnog znanja medicinskih sestara
Task shifting nije administrativna reforma. To je pitanje kvalitete zdravstvene skrbi. Ako medicinska sestra ima odgovarajuće obrazovanje, iskustvo i jasno definirane kompetencije, tada nije riječ samo o prijenosu odgovornosti nego o korištenju njihova stručnog znanja. Liječnici dobivaju više vremena za najsloženije pacijente, medicinske sestre veće profesionalno zadovoljstvo, a pacijenti bržu i dostupniju zdravstvenu skrb. Vrijeme je da prestanemo razgovarati o tome mogu li medicinske sestre preuzeti dio poslova i počnemo razgovarati kako najbolje iskoristiti njihovo znanje, kompetencije i razinu obrazovanja. Najveća vrijednost sestrinstva nije u postupcima koje provodi, nego u sposobnosti da istodobno vidi čovjeka i bolest. Pacijenti često zaborave koju su terapiju primili, ali gotovo uvijek pamte kako se netko odnosio prema njima. Upravo u tome leži snaga sestrinstva.
Medicinske sestre nisu trošak nego investicija
Ako želimo održivo zdravstvo za deset ili 20 godina, moramo prestati govoriti o medicinskim sestrama kao trošku i početi ih promatrati kao najvredniju investiciju zdravstvenog sustava. Potrebni su bolji radni uvjeti, više mogućnosti profesionalnog razvoja, veća autonomija u okviru kompetencija, manje administracije i sustav koji prepoznaje izvrsnost.
Ali možda je najvažnija promjena ona u načinu razmišljanja. Sestrinstvo nije pomoćna profesija. Ono je samostalna zdravstvena profesija sa svojim znanjem, kompetencijama, odgovornošću i znanstvenim razvojem. Najbolji pokazatelj kvalitete jednog zdravstvenog sustava nije broj medicinskih uređaja koje posjeduje, nego broj stručnih ljudi koji ostaju raditi u njemu.
