fbpx
Zdravstvena pismenostDr. Jurić: Svatko na svijetu može doživjeti epileptički napad

Dr. Jurić: Svatko na svijetu može doživjeti epileptički napad

Svake godine 14. veljače obilježava se Nacionalni dan oboljelih od epilepsije u Hrvatskoj. Prethodi mu Međunarodni dan epilepsije, svaki drugi ponedjeljak u veljači. Riječ je o bolesti ponavljajućih epileptičkih napadaja koji mogu biti različiti. No svi su posljedica neuobičajeno visoke električne aktivnosti u mozgu. Javlja se zbog prolaznog poremećaja funkcioniranja moždanih stanica, neurona. Kad patološka izbijanja neurona prestanu, prestane i napadaj.

Svatko može doživjeti napadaj

Tim se problemom dugi niz godina bavi predstojnik Klinike za neurologiju KBC-a Osijek, doc.prim.dr.sc. Stjepan Jurić, dr.med. spec. neurolog i subspecijalist. Naglašava da je cilj današnjeg dana podizanje svijesti u društvu da su oboljeli od epilepsije jednake osobe kao i svi ostali.
– Prema podacima naše Ambulante za epilepsiju u KBC-u Osijek, u Osječko-baranjskoj županiji ima oko 3000 oboljelih osoba od epilepsije. Od toga je u Osijeku njih oko 1600. Godišnje je oko stotinu novooboljelih osoba. Zahvaljujući velikom broju modernih antiepileptika ne završavaju svi novooboljeli u bolnici. Ambulanta kod nas je popunjena, no broj hospitaliziranih je znatno manji. U bolnici su hospitalizirani oni koji imaju prvi epileptički napad nejasne geneze, kojima napadaji traju dugo te koji neredovito uzimaju terapiju, pojašnjava dr. Jurić.

Oko stotinu bolesnika u Osijeku okupljeno je u Udruzi „Episan“.

Izlječiva bolest

Valja znati da svaka osoba na svijetu može doživjeti epileptički napad. To ne znači i da boluje od te bolesti. Dr. Jurić pojašnjava da oko deset posto osoba tijekom života doživi napad. Tu su i tzv. provocirani napadaji uzrokovani manjkom sna, alkoholom ili uzimanjem psihoaktivnih tvari. Važno je istaknuti da je epilepsija najčešća kronična neurološka bolest i jedina takva koja se može izliječiti. Ohrabruje stoga i da većina bolesnika s epilepsijom uzima lijekove određeno vrijeme, a nakon kontrole napadaja terapija se ukida. Tad se pacijent smatra izliječenim. Dio bolesnika pak cijeli život uzima lijekove no budu bez napadaja i uz minimalnu dozu lijekova. Dio bolesnika je farmakorezistentan. Srećom dijelu takvih bolesnika pomaže se operativnim zahvatom koji se u Hrvatskoj uspješno obavlja. Dobro je znati da kad se bolest stavi pod kontrolu, bolesnici mogu u potpunosti obavljati sve kao i zdravi ljudi.

-Izuzetak je zabrana profesionalnog upravljanja motornim vozilima. Potrebno je naglasiti da bolesnik kojemu je bolest pod kontrolom može amaterski odnosno za svoje potrebe upravljati motornim vozilima. Nažalost, stigma prema epilepsiji stara je koliko i sama bolest, unatoč napretku medicine i znanosti. Bolesnici s dijagnozom epilepsije i danas skrivaju svoju bolest iz straha od društvene osude. Nerijetko i poslodavci nakon saznanja o bolesti zaposleniku otkažu ugovor o radu pa bolesnici radi dijagnoze ostaju bez posla za koji su školovani, naglašava problem dr. Jurić.

Neutemeljeni strahovi iz neznanja

Dodaje da je jedino radno mjesto kojim se osobe koje boluju od epilepsije ne smiju baviti, profesionalan vozač. Kod zanimanja gdje se traži rad na visini, na traci ili sa strojevima potrebno je samo modificirati radno mjesto odnosno pronaći osobu koja može pravovremeno reagirati u slučaju potrebe. Najgore je isključivanje iz radne okoline, kaže dr. Jurić. Diskriminacija i stigma prema oboljelima dugoročno nepovoljno utječu na psihu te mogu dovesti do depresivnog poremećaja. Usamljenost i izoliranost povećava se i jer i danas ljudi zaziru od bolesnika s epilepsijom, bojeći se da bolest ne prijeđe na njih.

-To je posebno izraženo kod tzv. grand-mal napadaja kad ljudi pobjegnu umjesto da priskoče u pomoć, a što može spriječiti samoozljeđivanje bolesnika tijekom napadaja. Naglašavam i da roditelji koji imaju epilepsiju ne moraju strahovati da će im djeca naslijediti tu bolest. Smatra se da članovi bolesnika s epilepsijom imaju nešto veći rizik od oboljenja, no taj je rizik zanemariv, kaže dr. Jurić.

Ističe i da je potpuno netočno mišljenje da bolesnici tijekom epi-napadaja gube svijest i padaju, grče se, tresu, grizu za jezik i ide im pjena na usta. Veći dio bolesnika tek je zbunjen ili odsutan, obavlja neke nesvrsishodne pokrete. Postoje različiti oblici napadaja u kojima su bolesnici potpuno svjesni, no imaju trzaje i grčenje pojedinih dijelova tijela, kao i vrtoglavicu, vidne, slušne, njušne ili okusne halucinacije i iluzije te čitav niz drugih tegoba. Takva se stanja, dodaje dr. Jurić, rijetko dovode u vezu s epilepsijom ako bolesnik nema poremećaj svijesti.

Pomoć kod napadaja

– Nekoliko je specifičnih vrsta žarišnih epileptičkih napadaja, manifestiranih primjerice poremećajem rada srca, tzv. aritmogenom epilepsijom koja se može manifestirati paroksizmalnim poremećajima srčanog ritma svih oblika, uključujući i potpuni srčani zastoj. Također i poremećajima rada crijeva i drugih unutarnjih organa, a katkad žarišni napadaji počinju isključivo socioemocionalnim i kognitivnim simptomima i teško ih je prepoznati kao epileptički napadaj, posebice ako se ne šire u druge regije mozga. Takvi pacijenti pravu dijagnozu nerijetko dobiju i nakon više godina bezuspješnog liječenja, tumači dr. Jurić.

Elektroencefalografija je ključna pretraga za dijagnozu epilepsije. Važno je znati da svi kod epileptičkog napadaja mogu pomoći oboljeloj osobi i to na način da ako osoba sjedi i pri svijesti je, no vidljivo je odsutna i čudno se ponaša, treba biti blizu nje i voditi računa da se ne ozljedi. Istovremeno je potrebno nazvati 112, pojasniti situaciju i pričekati kraj napadaja. Sruši li se osoba na tlo, poplavi, pojavi joj se slina na ustima, grč i trzaji cijeloga tijela, pomaže se stavljanjem mekog predmeta pod glavu kako osoba ne bi ozlijedila glavu udaranjem u tlo.

Ne otvarati usta nasilno

– Dok napadaj traje osoba se ne okreće na bok nego tek kad napadaj završi. Ne smije se nasilno otvarati usta, gurati strane predmete u usta, među zube i sl., kao i na silu pokušavati zaustaviti napad držeći udove. Valja znati da ne treba strahovati da će se osoba ugušiti vlastitim jezikom. Ugriz jezika jest uobičajen tijekom napadaja, a osoba gotovo nikada ne pregrize vlastiti jezik. Intervencijom nasilnog otvaranja čeljusti može se izazvati iščašenje njezinog donjega dijela, lom zuba pa i posljedično gušenje. Onaj tko pomaže može završiti s ozbiljnim ugrizom na vlastitim prstima, pojašnjava dr. Jurić.
Dodajmo i to da se, uz Međunarodni te Svjetski dan, obilježava i Ljubičasti dan 26. ožujka. Riječ je o međunarodnom danu pružanja podrške oboljelima od epilepsije, a tako će biti i ove godine u brojnim hrvatskim gradovima. Konkretno, Osijek će se uključiti u obilježavanje  u suradnji s Klinikom za neurologiju KBC-a Osijek te Udrugom „Episan“ organizirati „Ljubičastu utrku“.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike