Prema službenim pokazateljima između 70 i 90 posto osoba nema jednaku dužinu bilo gornjeg ili donjeg ekstremiteta. Među njima čak 20 posto ima nejednake ekstremitete za jedan i više centimetara. Iako se na prvu čini da to ne smeta u svakodnevnici činjenica jest da se starenjem taj problem povećava.
Znaju to dobro liječnici Zavoda za ortopediju KBC-a Osijek gdje, prema riječima voditelja, prof. prim. dr. sc. Saše Rapana, redovito obavljaju zahvate produljenja ekstremiteta.
– Onaj tko ima, primjerice, kraću nogu od jednoga do dva i pol centimetra vremenom osjeća tegobe zbog kompenzacije, odnosno stradava kralježnica, kuk, koljeno… Pri hodu te osobe moraju spustiti zdjelicu na strani noge koja je kraća i dolazi do opterećenja malih zglobova te do skolioze. Istovremeno, duža noga mora biti uvijek savijena u koljenu i to sa stopalom savijenim prema gore dok se kraća noga mora ispružiti sa stopalom prema dolje kako bi se hod poravnao – tumači dr. Rapan.
Nefunkcionalan hod
Dodaje kako osoba u takvim slučajevima ima nefunkcionalan hod te prekomjerno opterećuje zglobove i koljena. Upravo zbog promjene na zglobovima operativni zahvat nije preporučljiv. No, kod male djece operativni se zahvat čak i preporučuje.
Naime, dr. Rapan pojašnjava da kod djece dolazi do anatomskih skraćenja ekstremiteta radi genetike, mogućega pada ili bolesti rasta.
– Dok dijete raste ima potencijala poravnanja ekstremiteta. Primjerice, kod skraćenja ekstremiteta do 2,5 centimetra dječaci do 16, a djevojčice do 14 godina mogu ići na epifiziodezu. Zahvat kod kojeg se, recimo to tako, zablokira zona rasta stavljanjem implantata koji se može ugraditi privremeno ili trajno. Takav zahvat vrlo je praktičan i rezovi su mali. Također tu su i vanjski fiksatori gdje se na dnevnoj bazi produžuje noga za jedan milimetar, čak i manje. Inače, nisu problem kosti već živci koji u slučaju većeg produžetka noge mogu uzrokovati oduzetost. Upravo stariji ljudi koji imaju problem s cirkulatornim sustavom nisu kandidati za taj postupak – upozorava dr. Rapan.
Treća metoda pak je skraćenje dužeg ekstremiteta i to u potkoljenici do pet, a natkoljenici do sedam centimetara.
Unatoč svim mogućnostima, dr. Rapan kaže kako kod odraslih osoba nerado posežu za takvim zahvatima.
– Pacijenti odlaze u bolnicu u Lovran jer su čuli da je tamo najbolje, ali naglašavam da sve to ovdje izvodimo i mi. Stoga je kod nas broj pacijenata vrlo mali jer se oni koji imaju taj problem obično okreću ortopedskim pomagalima, odnosno povišenim ulošcima za obuću i ortopedskim cipelama – kaže dr. Rapan.
Individualan hod
Dodaje kako je pomagala uputno nositi ako su ekstremiteti različite dužine. Naime, zbog opterećenja jednoga ekstremiteta artroze kuka nisu rijetkost. No, osobe koje tek u kasnijoj životnoj dobi u obuću stave ortopedski povišeni uložak, kaže naš sugovornik, nerijetko se ne osjećaju ugodno zbog toga što su godinama naučili „štedjeti” jednu nogu i razvili svoj individualan hod. Stoga potvrđuje da se operativni zahvati preporučuju u što ranijoj dobi i savjetuje roditeljima čija djeca imaju taj problem da se odluče na skraćenje odnosno produljenje ekstremiteta kako bi se izbjegli problemi u budućnosti.
A kako je živjeti s nogom kraćom 2,5 centimetra zna 47godišnja Osječanka Marija Mihelić koja od adolescentnih dana koristi ortopedski povišeni uložak. Krenula je s povišenjem od 1,5 pa dva, a potom joj se nakon poroda noga skratila za još pola centimetra.
– Bez ortopedskog uloška ne mogu hodati i jednostavno naviknula sam se osloniti na ortopedski uložak. Kad sam bila djevojčica nisam željela prolaziti operativni zahvat i sad izbora nemam. Srećom, u Osijeku ima proizvođača ortopedske obuće koji žele izići u susret pa sam dobila sandale s povišenjem istovjetne onima kakve se mogu kupiti u bilo kojoj prodavaonici obuće – svjedoči.
– Moram priznati da sam nepromišljeno odbijala operativni zahvat kad su mi ga predložili s nekih deset godina. Sad bi mi bilo puno lakše pa tako savjetujem roditeljima čija djeca imaju sličan problem neka se jave u KBC Osijek. Onima koji to nisu na vrijeme učinili poručujem neka se ne sile nositi uobičajenu obuću bez ortopedskog pomagala, zaključuje Marija.
