Na splitskom Medicinskom fakultetu nedavno je objavljeno veliko i vrlo značajno otkriće vezano za nastanak raka mokraćnog mjehura. Rezultat je to višegodišnjeg rada tima Laboratorija za istraživanje tumora pod vodstvom prof. dr. sc. Janoša Terzića. Terzićeva grupa je, u suradnji s European Molecular Biology Laboratory (EMBL) iz Heidelberga, otkrila novi način nastanka zloćudnih tumora proučavajući tumor mokraćnog mjehura. Razlog više za slavlje jest i što je članak o njihovom radu objavljen u časopisu “Nature”, jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa na svijetu. O kakvom se otkriću radi, kako je do njega došlo te koje su daljnje kliničke implikacije, ispričao nam je prof. Terzić.
Možete nam ukratko ispričati vaš karijerni put?
Osnovnu školu sam pohađao u mojem dragom selu Svinišću, a više razrede u susjednim Kučićima. Prve dvije godine srednje škole pohađao sam u Omišu, a završne dvije u Splitu. Namjerno ističem ovaj dio školovanja jer sam imao izvrsne učitelje, neke od najboljih koje sam ikada imao. Vrlo pametne, motivirane za svoju struku i učenike te dobre ljude.
Medicinski fakultet sam završio u Splitu, nakon čega sam bio u Americi dvije godine na UCONN-u što mi je omogućio profesor Matko Marušić. Tu sam sa Steve Clarkom tražio gene koji uzrokuju određene bolesti. Potom, 1993. godine, sam se vratio u Hrvatsku i zaposlio na splitskoj Medicini, gdje radim i danas.
Vratio sam se sa željom da jednog dana u Splitu radim vrhunsku znanost. U to vrijeme nije bilo mogućnosti raditi molekularnu bioznanost u Splitu, tako da sam često odlazio na višemjesečne stipendije po Europi kako bih ostao u toku s modernom znanošću.
Tako sam radio na Max Planck institutima, Imperial College for Science, Ludwigovom institutu za rak i sl. za što sam dobivao više stipendija, uglavnom EMBO-ve. Fulbrightovu stipendiju za jednogodišnji rad s Michael Karinom na UCSD u Americi dobio sam 2007. Stalno sam stjecao nova znanja i unaprjeđivao istraživačku infrastrukturu u splitskom laboratoriju, nikad ne odustajući od “vrhunske znanosti u Splitu”.
Važnu ulogu u mojem nastojanju da u Splitu pokrenem izvrsnu znanost imao je prof. dr. Ivan Đikić koji je stalno pomagao, financijski i edukacijski. Ivan i ja smo u Splitu oformili istraživačku grupu s više izvrsnih znanstvenica: Ivanom Novak Nakir, Ivanom Marinović Terzić, Jelenom Korać Prlić, Jasminkom Omerović i našom inženjerkom Sandrom Vujević.
Vi i vaš tim zaslužni ste za znanstveno postignuće – novi mehanizam nastanka zloćudnih tumora, objavljeno u jednom od najprestižnijih svjetskih znanstvenih časopisa, Nature. O kakvom je točno otkriću riječ?
Dr. sc. Blanka Milić Roje i ja smo antibioticima smanjili količinu bakterija u crijevima miševa za više od 99 posto nakon čega miševi nisu razvijali tumore mokraćnog mjehura. Nakon toga smo, razmišljajući što bi tome mogao biti uzrok, pretpostavili i potom potvrdili da bakterije crijeva pretvaraju jedan nitrozamin u drugi, još opasniji, koji onda uzrokuje rak mjehura. Tako samo u ovom radu opisali do sada nepoznati mehanizam nastanka raka.
Tko je sve uz vas radio na ovom otkriću te kako je došlo do suradnje s grupom dr. Michaela Zimmermanna s EMBL-a?
Većina istraživača na radu je iz Splita. Rado su se uključili u istraživanje, a svi su izvrsni stručnjaci koji su svojim savjetima i radom unaprijedili istraživanje. Splitski dio tima čine: dr.sc. Blanka Milić Roje, doc.dr. Ana Kovačić, dipl.ing Lana Sušak, prof.dr. Ivica Ljubenkov, dipl.ing. Elena Ćosić, prof.dr. Katarina Vilović, dr.sc. Antonio Meštrović, doc.dr. Emilija Lozo Vukovac, prof.dr. Viljemka Bučević-Popović, prof.dr. Željko Puljiz i dr.med. Ivana Karaman. Najvažniji član tima bila je dr.sc. Blanka Milić Roje koja je na ovom otkriću radila šest godina.
S dr.sc. Michael Zimmermannom smo se Blanka i ja susreli na konferenciji u Njemačkoj kada smo dogovorili suradnju kako bi naše rezultate i analize digli na najvišu razinu. Dr. Zimmermann je vrhunski znanstvenik i voditelj istraživačke grupe u Europskom molekularno biološkom laboratoriju (EMBL) u Heidelbergu u Njemačkoj. Suradnici iz njegove grupe koji su sudjelovali u istraživanju su Boyao Zhang i Eleonora Mastrorilli. Oni su provodili istraživanja skoro tri godine, najvećim dijelom Boyao, koja s Blankom dijeli prvo autorsko mjesto, dok Michael i ja dijelimo dopisno autorsko mjesto. Tako smo podijelili zasluge u otkriću jer ovo je uistinu uspjeh cijelog tima.
Koja je, po vašem mišljenju, tajna vođenja uspješne istraživačke skupine?
Birati dobro educirane vrijedne suradnike, koji su dobre osobe. Potom im omogućiti da slobodno rade i razvijaju se. Jednako je važno slušati što ti suradnici govore i savjetuju.
Koliko je Hrvatska u mogućnosti za takve istraživačke radove?
U Hrvatskoj sam znanosti od 1993., te je situacija sve bolja. Ali, da bi naša znanost još brže i bolje napredovala naše društvo treba više pažnje posvećivati znanosti, posebno najboljim znanstvenicima i najkvalitetnijim istraživanjima.
Za istraživačke pothvate ovog tipa velika stavka su financije. Kako ste uspjeli osigurati potrebna sredstva za rad vašeg tima?
Glavni financijer našeg rada je Hrvatska zaklada za znanost, koja je prepoznala vrijednost mog projekta i uvrstila ga u svoja financiranja, te je financirala rad dr. sc. Milić Roje. Mislim da je dosadašnji rad Zaklade bio izvrstan i usklađen s najboljim međunarodnim praksama, te se nadam da će takvim i ostati.
Također, naš rad je podržavao i Medicinski Fakultet, te Sveučilište u Splitu, moje matične institucije. Dio opreme (kroz proteklih 30 godina) kupilo nam je Ministarstvo, a financijski najveći dio važne opreme smo dobili kroz projekt (kojeg sam vodio) iz Europskih fondova. Također, vrlo vrijedan dio opreme dobili smo donacijama, a dio potpore dolazi nam od profesora Ivana Đikića.
Vaš tim je pokazao da određene skupine bakterija rade konverziju nekih nitrozamina u još opasnije, koji uzrokuju oštećenja DNA i u konačnici rak. Kako bi izgledao daljnji postupak za eliminaciju tih bakterija?
Najjednostavniji i svima poznati način je – antibioticima. Ali antibiotici su neselektivni i uništili bi i mnoge “dobre” bakterije. Stoga treba osmišljavati selektivan, poštedan pristup. Neke nove opcije se naziru.
Hoće li vaše otkriće u budućnosti imati i kliničke implikacije?
Ne znam, moglo bi. Ako se pokaže da je ovaj mehanizam nastanka tumora vrlo važan onda će svakako trebati nešto poduzeti kako bi se upleli u taj proces i zaustavili razvoj određenih tumora.
Možemo li sami prevenirati da dođe do tog oblika tumora, kako se zaštititi od opasnih spojeva poput nitrozamina?
Trenutno su glavni izvori nitrozamina duhanski dim i konzervirani proizvodi, te ih treba izbjegavati.
Koja je učestalost raka mokraćnog mjehura?
Taj rak nije među najčešćima. Prednjače dojka, pluća, debelo crijevo, prostata itd. Rak mjehura je na zajedničkoj listi 10., ali je tri puta češći u muškaraca. Ono što ga čini “nezgodnim” jest da se često vraća i kada se proširi onda mu je prognoza dosta loša te znatno ugrožava kvalitetu življenja.
Pušenje je najvažniji rizični čimbenik za nastanak karcinoma mjehura, s kojim se povezuje oko 50 posto slučajeva. Možete nam to pojasniti?
Pušenje odnosno spojevi u duhanskom dimu su dosta opasni, a kako ljudi obično puše godinama, to znači da su dugotrajno izloženi štetim kemikalijama. Te kemikalije uglavnom uzrokuju mutacije u našim genima, što je prvi korak u razvoju zloćudnih tumora.
Zahvaljujući vašem otkriću u budućnosti bi se ljudi mogli unaprijed testirati i saznati svoj rizik nastanka tumora. Koliko smo daleko od toga, kakva je daljnja sudbina vašeg istraživanja?
U pravu ste. Potencijal pretvorbe jednog nitrozamina u drugi, još opasniji, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Stoga, ako su nečije bakterije takve da je spomenuta pretvorba intenzivna te bi se osobe trebale dodatno paziti i redovitije pregledavati. Za takve primjene trebaju dodatna istraživanja (tj. treba vremena i novca). Nadajmo se da će ih uskoro netko provesti.
Visoka nam je i dalje smrtnost od raka, a odaziv na neke preventivne preglede nizak. Kako to komentirate?
Mislim da smo neodgovorni prema vlastitom tijelu. Ne čuvamo ga, kao da ćemo dobiti novo ili kao da će nam ga doktor popraviti kako poželimo. Ne znam zašto je tako. Kao i vi, mogu samo pretpostaviti – škola, šira sredina… Neke zloćudne tumore možemo spriječiti cijepljenjem, ali ni to ne želimo napraviti.
Što se, po vašem mišljenju, u budućnosti može očekivati od znanosti u liječenju raka?
Naći će se rješenje za sve tumore. U znatnom broju slučajeva tumori su već postali kronična bolest, a ponekad se potpuno izliječe. Znanost je, nažalost, vrlo spora, ali većim ulaganjem postaje znatno brža.
Provodili ste znanstvena istraživanja na University of California San Diego, University of Connecticut Health Center i Max Planck institutima. Kako ste odlučili ostati u Hrvatskoj i ovdje voditi istraživanje?
Ovdje su ljudi koje volim, moja rodbina i prijatelji, priroda, kamenje, Cetina…
Jednostavno rečeno, želio sam nešto izvrsno napraviti ovdje (a ne tamo), jer naši dobri ljudi to zaslužuju.
Zašto mladi hrvatski znanstvenici imaju potrebu odlaziti u inozemstvo?
Trebaju ići u inozemstvo i znanost učiti od najboljih svjetskih znanstvenika. A mi koji smo ovdje, trebamo osigurati dobro okruženje za njihov povratak. Potpuno sam siguran da bi svi koji su ovdje odrasli, najradije bili ovdje i ovdje radili znanost.
Dobitnik ste više domaćih nagrada, jedne inozemne nagrade, a sada je i Nature objavio vaš rad. Kako gledate na ta postignuća, priznanja i nagrade, koliko su vam važna?
Nagrade i priznanja su svima važna, pa tako i meni, kao medalja sportašima. Ali od priznanja je važnija konkretna pomoć za unaprjeđenje našeg rada, npr. dodatna oprema ili slično.
Koji su daljnji planovi vas i vašeg tima?
Objaviti još Nature radova ;-).
