Rak mokraćnog mjehura kao glavni simptom ima krv u mokraći, učestalo i peckanje pri mokrenju. Sve su to i simptomi uroinfekta i upala što znači da ljudi, nažalost, često ne reagiraju odmah kao i da ne dobiju točnu dijagnozu pravovremeno.
Kako je upozorio prof. dr. sc. Igor Tomašković, baš zato što nalikuju simptomima drugih bolesti ovi se simptomi često zanemare.
– Problem je što se oni mogu pojaviti naizmjence odnosno nisu konstantni, zbog čega pacijenti prolongiraju odlazak liječniku ili se simptomi liječe kao upala različitim antibioticima. U takvim slučajevima, nažalost gubimo vrijeme i odgađamo početak liječenja, istaknuo je prof. Tomašković na okruglom stolu o ovoj bolesti koja godišnje u našoj zemlji uzme oko 500 života.
Glavni faktor rizika je također učestao kod nas – ovisnost o cigaretama.
Uz prof. Tomaškovića, inače predsjednika Hrvatskog urološkog društva, prim. dr. sc. Marijana Jazvić navela je kako se u većine oboljelih radi o površinskim tumorima. No, kad dođe do mišićno invazivnog raka mokraćnog mjehura tada je i preživljenje niže, a povrat bolesti visok. Ipak, zahvaljujući naprednoj terapiji, preživljenje tih pacijenata je - udvostručeno.
"Oružje" s kojim se možemo boriti
– Sad napokon imamo "oružje" s kojim se možemo boriti protiv ove bolesti pa čak i izbjeći kirurško uklanjanje mokraćnog mjehura kod pacijenata s uznapredovalom dijagnozom, rekla je dr. Jazvić. Dodala je i kako još uvijek nije dostupna potpuna terapija.
Na okruglom stolu svoje iskustvo borbe s ovom bolešću iznijela je Snježana Andreić. Kad je doznala ovu dijagnozu svi su je, poručila je uz ostalo, umirivali kako je to rak koji se ne širi na druge organe. A za to iz osobnog iskustva ova žena može potvrditi kako nije točno.
– Upravo zato mislim da je važno da što više govorimo o ovoj i drugim bolestima. Ali i da ne isključujemo oboljele. Jako mi puno znači što sam i dalje radno sposobna. To mi pomaže psihički jer sebi pokazujem da mogu normalno funkcionirati i da me bolest nije zaustavila, ispričala je Andreić.
Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, prof. Ivica Belina, naglasio je kako kao društvo ne volimo govoriti pa ni slušati o neugodnim stvarima.
– To moramo promijeniti kako bi se razbila stigma i povećala zdravstvena pismenost građana. No, isto tako moramo dopustiti oboljelima da zadrže pravo da svoje stanje zadrže za sebe jer ne želi svaka osoba da je identificira njena bolest, zaključio je Belina.
