Rak mokraćnog mjehura je najčešći rak mokraćnog sustava. Pojavnost tumora mokraćnog mjehura u porastu je u gotovo svim zemljama svijeta, a posebice u razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i Europe. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine, rak mokraćnog mjehura dijagnosticiran je kod 614.298 bolesnika (deveti najčešći tumor po pojavnosti), a umrlo je 220.596 bolesnika (13. tumor po smrtnosti).
Prema posljednjim podacima Registra za rak Republike Hrvatske, u 2022. godini zabilježeno je 1.229 novootkrivenih bolesnika s ovom dijagnozom, a 453 bolesnika su umrla. Rak mokraćnog mjehura je četvrti najčešći solidni tumor kod muškaraca, deveti kod žena, a u ukupnoj populaciji nalazi se na petom mjestu.
Zapaženo je i da se kod muškaraca među pet najčešćih tumora nalaze tri urološka (prostata, mokraćni mjehur i bubreg). Rizik pojave ove bolesti raste s dobi, počevši od 45. godine, a najčešće obolijevaju muškarci u dobi od 65. do 84. godine.
Pojavnost u porastu i neprihvatljivo visoka smrtnost
Prilikom postavljanja dijagnoze 30 posto bolesnika je mlađe od 65 godina. Rak mokraćnog mjehura je tri puta češći kod muškaraca nego kod žena, iako se kod žena bolest češće dijagnosticira u uznapredovanom stadiju i one imaju lošiju prognozu.
Pojavnost raka mokraćnog mjehura u našoj zemlji je u stalnom porastu kod oba spola, posebice kod žena, a smrtnost je kod žena i dalje u porastu, dok je kod muškaraca u padu, iako ne statistički značajnom.
Žene iz RH zauzimaju vodeće mjesto po smrtnosti u Europi
Smrtnost od raka mokraćnog mjehura u našoj zemlji je neprihvatljivo visoka. Prema podacima za 27 zemalja Europske unije iz 2022. godine, žene iz RH zauzimaju vodeće mjesto po smrtnosti, a muškarci su na trećem mjestu iza Poljske i Latvije.
Stoga je izrazito važna kontinuirana edukacija i podizanje svijesti naših građana o ovoj bolesti jer ranije otkrivanje znači i uspješnije liječenje.
Važno je naglasiti da su glavne karakteristike ove bolesti česti povrati. Bolesnici su uglavnom stariji, imaju lošu bubrežnu funkciju i nerijetko brojne popratne bolesti te su često opterećeni štetnim navikama, što dodatno otežava uspješnu dijagnostiku i liječenje.
Razni rizični čimbenici
Glavni rizični čimbenici za rak mokraćnog mjehura su dob, muški spol, bijela rasa, pušenje, profesionalna izloženost industrijskim karcinogenima (aromatski amini, anilinske boje) s periodom latencije od 15–25 godina, lijekovi (ciklofosfamid i fenacetin), zračenje male zdjelice, umjetna sladila i kamenci. Kao mogući uzroci spominju se i hiperlipidemija, hipertenzija i šećerna bolest tip 2.
Tzv. “pušački karcinom”
Značajno je da je pušenje preventabilni faktor, a rak mokraćnog mjehura, poput raka pluća te tumora glave i vrata, pripada skupini tzv. pušačkih karcinoma. Čak 85 posto muškaraca koji umru zbog tumora mokraćnog mjehura bili su pušači. Rizik za rak mjehura izravno je povezan s trajanjem pušenja, početkom pušenja u mladoj dobi i brojem popušenih cigareta dnevno.
Rizik se smanjuje za oko 40 % unutar 1–4 godine nakon prestanka pušenja i za 60 % nakon 25 godina apstinencije. Stoga je važno ohrabrivati ljude na prestanak pušenja.
Simptomi i dijagnostika – bez straha i ne ignorirajte ni najmanje simptome
Najčešći simptom raka mokraćnog mjehura je bezbolna pojava krvi u urinu, tzv. bezbolna hematurija. Krv može biti prisutna u tragovima ili promijeniti boju mokraće, ali treba je shvatiti vrlo ozbiljno i odmah potražiti pomoć liječnika.
U jednog od četiri bolesnika s vidljivom hematurijom dijagnosticira se rak mokraćnog mjehura. Hematurija ne mora biti stalna, često se javlja povremeno, pa je bolesnici često zanemaruju.
Navedeno, uz strah od dijagnoze, dovodi do toga da se bolesnici liječniku javljaju kasno, kada je bolest već uznapredovala. Infekcije mokraćnog mjehura i kamenci također mogu uzrokovati krv u mokraći, ali ih obično prate bolovi.
Kakve tegobe moramo prijaviti liječniku?
Nadraženost mokraćnog mjehura, neodgodivost mokrenja, bolno mokrenje, grčevi i nelagoda u zdjelici nakon mokrenja obično su znak površinskih tumora mokraćnog mjehura.
Znakovi uznapredovale bolesti najčešće su bol u zdjelici i leđima, palpabilna masa u zdjelici, edem nogu i genitalija, hidronefroza, uremija i zatvor.
Pretrage za postavljanje dijagnoze raka mokraćnog mjehura
Kod bolesnika s hematurijom potrebno je učiniti niz pretraga za postavljanje dijagnoze: citološki pregled urina, sediment urina i kemijsku analizu urina, i.v. urografiju i cistoskopiju s biopsijom sumnjivih dijelova sluznice i podležećeg mišićnog sloja.
Cistoskopija je zlatni standard u dijagnostici ove bolesti – pretraga kojom se uz pomoć instrumenta mokraćni mjehur gleda iznutra.
Laboratorijska pretraga urina obavlja se u sklopu dijagnostičke obrade ili u okviru preventivnih pregleda. U oba slučaja u sedimentu urina može se pojaviti određeni broj leukocita i eritrocita, što upućuje na potrebu za daljnjom obradom.
Tada je važno utvrditi radi li se o prolaznoj promjeni ili o znaku bolesti. Zato je presudan detaljan razgovor s bolesnikom koji nam pomaže u daljnjoj dijagnostici.
Kod povećanog broja eritrocita u urinu korisna je citološka analiza kojom se može odrediti porijeklo eritrocita – dolaze li iz gornjeg ili donjeg dijela urotrakta – te utvrditi moguće morfološke promjene i radi li se o upalnim ili malignim procesima.
Ako se postavi dijagnoza mišićno invazivne ili proširene bolesti, u inicijalnom stupnjevanju potrebno je učiniti kompjutoriziranu tomografiju pluća, trbuha i zdjelice, a ponekad i PET-CT.
Liječenje – veliki napredci kod lokalno uznapredovale i proširene bolesti
Liječenje raka mokraćnog mjehura je multidisciplinarno – u njemu sudjeluju urolozi, patolozi, radiolozi, onkolozi, molekularni biolozi i medicinske sestre – i ovisi o stadiju bolesti.
Površinski rak mokraćnog mjehura
Tzv. mišićno neinvazivni rak mokraćnog mjehura je najčešći oblik ove bolesti. Čini oko 70–75 % slučajeva i sklon je čestim recidivima, stoga bolesnici trebaju biti pod redovitim nadzorom urologa. Prognoza je dobra – petogodišnje preživljenje iznosi preko 80 %.
Osnovna metoda liječenja površinskih tumora je transuretralna resekcija tumora (TUR), kojom se može ukloniti većina tumora. U visokorizičnih bolesnika primjenjuje se intravezikalna terapija (imunoterapija ili kemoterapija). Liječenje uglavnom provode urolozi.
Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura
Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura čini 15–20 % svih slučajeva. Nakon radikalnog kirurškog liječenja zbog mišićno invazivnog raka, koji često ima udaljene metastaze, kod 50 % bolesnika dolazi do povrata bolesti.
Ovaj oblik predstavlja najveći izazov u liječenju te zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje optimalni izbor i sekvencu liječenja, uključujući i kirurške i onkološke metode.
Lokalno uznapredovala i proširena bolest
Lokalno uznapredovala i proširena bolest vrlo je agresivna i ima lošu prognozu. Nažalost, oko 5–10 % bolesnika već u početku ima prošireni rak mokraćnog mjehura. Petogodišnje preživljenje kod lokalno uznapredovale bolesti je 20 %, a kod proširenog oblika svega 5 %.
Novi modaliteti liječenja
U liječenju lokalno uznapredovanih i proširenih oblika bolesti u posljednjih nekoliko godina ostvaren je velik napredak. Donedavno se primjenjivala isključivo kemoterapija i palijativna radioterapija.
Danas su dostupni novi modaliteti liječenja: imunoterapija, konjugati protutijela i lijekovi koji omogućuju ciljani prijenos citostatika u tumorsku stanicu, kao i ciljana terapija. Dostupno je i sveobuhvatno gensko profiliranje tumora te liječenje usmjereno na specifične mutacije, što predstavlja značajan iskorak.
Zanemarena bolest koju možemo i moramo osvijestiti
Zaključno, potreban je kontinuirani rad na edukaciji i prosvjećivanju našeg pučanstva kako bi se podigla svijest o ovoj ZANEMARENOJ BOLESTI jer predstavljamo zemlju s najvećom smrtnošću od raka mokraćnog mjehura među zemljama EU. Svaka krv u mokraći zahtijeva pregled liječnika!
Ističem i da je rak mokraćnog mjehura pušački rak i da svakodnevna aktivnost u borbi protiv pušenja može smanjiti broj bolesnika s rakom mokraćnog mjehura.
