Rak mokraćnog mjehura je najčešći rak mokraćnog sustava. Pojavnost tumora mokraćnog mjehura u porastu je u gotovo svim zemljama svijeta, a posebice u razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i Europe. Prama podacima Svjetske zdravstvene organizacije 2022. je rak mokraćnog mjehura dijagnosticiran u 614 298 bolesnika čime je deveti najčešći tumor po pojavnosti, a umrlo je 220 596 bolesnika (13. tumor po smrtnosti).
Prema posljednjim podacima Registra za rak RH u 2022. bilježi se 1229 novootkrivenih bolesnika s ovom dijagnozom, a 453 bolesnika su umrla. Rak mokraćnog mjehura je četvrti najčešći solidni tumor kod muškaraca, deveti kod žena, a u ukupnoj populaciji se nalazi na petom mjestu. Zanimljivo je i istaknuti da se kod muškaraca među pet najčešćih tumora nalaze tri urološka (prostata, mokraćni mjehur i bubreg). Rizik pojave ove bolesti raste s dobi, počevši od 45. godine, a najčešće obolijevaju muškarci od 65 -84 godine.
Pojavnost u porastu
Prilikom postavljanja dijagnoze 30 posto bolesnika je mlađe od 65 godina. Rak mokraćnog mjehura je tri puta češći kod muškaraca nego kod žena. No, kod žena se bolest češće dijagnosticira u uznapredovalijem stadiju i one imaju lošiju prognozu.
Pojavnost je u našoj zemlji u stalnom porastu kod oba spola, posebice kod žena. Smrtnost kod žena je u daljnjem porastu dok je kod muškaraca u padu, iako ne statistički značajnom.
Neprihvatljivo visoka smrtnost
Smrtnost od raka mokraćnog mjehura u našoj zemlji je neprihvatljivo visoka. Prema podacima za 27 zemalja EU u 2022. žene iz RH zauzimaju vodeće mjesto po smrtnosti, a muškarci su na trećem mjestu iza Poljske i Latvije. Stoga je izrazito važna kontinuirana edukacija i podizanje svijesti naših građana o ovoj bolesti jer ranije otkrivanje znači i uspješnije liječenje!
Važno je naglasiti da su glavne karakteristike ove bolesti česti povrati, bolesnici su uglavnom stariji, imaju lošu bubrežnu funkciju i nerijetko brojne popratne bolesti te su često opterećeni brojnim štetnim navikama, a navedeno dodatno otežava uspješnu dijagnostiku i liječenje ove bolesti.
Rizici koji se mogu spriječiti
Glavni rizični čimbenici za rak mokraćnog mjehura su dob, muški spol, bijela rasa, pušenje, profesionalna izloženost industrijskim karcinogenima (aromatski amini, anilinske boje) s periodom latencije od 15-25 godina, lijekovi (ciklofosfamid i fenacetin), zračenje male zdjelice, umjetna sladila i kamenci. Kao mogući uzroci napominju se i hiperlipidemija, hipertenzija i šećerna bolest tip 2.
Važno je istaknuti da je PUŠENJE PREVENTABILNI FAKTOR, a rak mokraćnog mjehura ja kao i rak pluća te tumori glave i vrata tzv. „pušački rak“, 85 posto muškaraca koji umru zbog tumora mokraćnog mjehura su bili pušači. Rizik za rak mjehura je direktno povezan s dužinom trajanja pušenja, početkom pušenja u mladoj životnoj dobi i brojem popušenih cigareta dnevno. Važno je i napomenuti da se rizik smanjuje za oko 40 posto unutar 1-4 godine nakon prestanka pušenja i 60 posto nakon prestanka pušenja u trajanju od 25 godina. Stoga je važno ohrabrivati ljude na prestanak pušenja.
Krv u urinu
Najčešći simptom raka mokraćnog mjehura je bezbolna pojava krvi u urinu, tzv. bezbolna hematurija. Krv može biti prisutna u tragovima ili promijeniti boju mokraće, ali treba ju shvatiti vrlo ozbiljno i odmah potražiti pomoć liječnika.
U jednog od četiri bolesnika s hematurijom koja je vidljiva golim okom dijagnosticira se rak mokraćnog mjehura.
Ona ne mora biti stalna, često se javlja povremeno i stoga ju bolesnici često zanemaruju, a navedeno, kao i strah od dijagnoze, dovodi do toga da se bolesnici javljaju liječniku kasno, kada je bolest već uznapredovala. Infekcija mokraćnog mjehura i kamenci, također, mogu dovesti do pojave krvi u mokraći, ali su oni najčešće združeni i s bolovima.
Nadraženost mokraćnog mjehura, neodgodivost mokrenja, bolno mokrenje, grčevi i nelagoda u zdjelici nakon mokrenja obično su znak površinskih tumora mokraćnog mjehura.
Znakovi uznapredovale bolesti su najčešće bol u zdjelici i leđima, palpabilna masa u zdjelici, edem nogu i genitalija, hidronefroza, uremija i zatvor.
Potrebne pretrage
Kod bolesnika s krvi u mokraći potrebno je učiniti niz pretraga kako bismo postavili adekvatnu dijagnozu: citološki pregled urina, sediment urina i kemijsku analizu urina, i.v. urografiju i cistoskopiju s biopsijom sumnjivih dijelova sluznice i podležećeg mišićnog sloja. Cistoskopija je zlatni standard u dijagnostici ove bolesti, pretraga kojom se pomoću instrumenta mokraćni mjehur gleda iznutra.
Laboratorijska pretraga urina obavlja se inače u sklopu dijagnostičke obrade bolesnika ili u okviru preventivnih pregleda. U oba slučaja, u sedimentu urina može se pojaviti određeni broj leukocita i eritrocita. To je znak da je potrebna eventualna daljnja obrada. U tom slučaju potrebno je razmotriti radi li se o nevažnoj prolaznoj promjeni ili je to znak neke bolesti ili stanja. Zato je prije svega važan detaljan razgovor s bolesnikom koji će nam pomoći u daljnjoj dijagnostici.
Multidisciplinarno liječenje
Kod povećanog broja eritrocita u urinu korisna je citološka analiza urina. Tako se može odrediti porijeklo eritrocita i utvrditi dolaze li iz gornjeg ili donjeg dijela urotrakta, ali i detektirati moguće promjene morfologije eritrocita i utvrditi radi li se o upalnim ili malignim procesima.
Ukoliko postavimo dijagnozu mišićno invazivne ili proširene bolesti u inicijalnom stupnjevanju, potrebno je učiniti CT pluća, trbuha i zdjelice, a ponekad i PET-CT.
Liječenje raka mokraćnog mjehura je multidisciplinarno. U njemu sudjeluju urolozi, patolozi, radiolozi, onkolozi, molekularni biolozi i medicinske sestre te ovisi o stadiju bolesti.
Površinski rak mokraćnog mjehura ili tzv. mišićno neinvazivni rak mokraćnog mjehura je najčešći entitet ove bolesti. Čini oko 70-75 posto bolesnika. Ova bolest je sklona čestim recidivima, stoga bolesnici trebaju biti pod redovitim kontrolama urologa. Prognoza ovog podtipa bolesti je dobra i petogodišnje preživljenje iznosi preko 80 posto.
Osnovni način liječenja površinskih tumora je transuretralna resekcija tumora (TUR) kojom se može odstraniti većina ovih tumora. U visokorizičnih bolesnika primjenjuje se intravezikalna terapija (imunoterapija ili kemoterapija). Liječenje ove bolesti uglavnom je u domeni urologa.
Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura čini 15-20 posto svih tumora mokraćnog mjehura. Nakon radikalnog kirurškog liječenja 50 posto bolesnika će razviti povrat bolesti koji je najčešće udaljeni.
Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura predstavlja najveći izazov u liječenju ove bolesti i zahtijeva multidisciplinarni pristup. To podrazumijeva optimalni izbor i sekvenciju modaliteta liječenja koji uključuju i radikalno kirurško i onkološko liječenje.
Pomak u liječenju
Lokalno uznapredovala ili proširena bolest je agresivna bolest s lošom prognozom. Nažalost, oko 5-10 posto bolesnika ima inicijalno prošireni rak mokraćnog mjehura. Petogodišnje preživljenje bolesnika s lokalno uznapredovalom bolesti je 20 posto, a s proširenim rakom mokraćnog mjehura je svega 5 posto.
U liječenju lokalno uznapredovale i proširene bolesti zadnjih nekoliko godina napravljen je veliki pomak. Donedavno smo u liječenju ove bolesti primjenjivali samo kemoterapiju i palijativnu radioterapiju. Odnedavno, novi modaliteti liječenja uključuju imunoterapiju, konjugate protutijela i lijeka kojim citostatik možemo direktno isporučiti u tumorsku stanicu i ciljanu terapiju. U našoj zemlji postoji i mogućnost sveubuhvatnog genskog profiliranja tumora te liječenja usmjerenog na ciljane mutacije što predstavlja značajni iskorak.
Zaključno, želim istaknuti da je potreban kontinuirani rad na edukaciji i prosvjećivanju našeg pučanstva kako bi se podigla svijest o ovoj ZANEMARENOJ BOLESTI jer predstavljamo zemlju s najvećom smrtnošću od raka mokraćnog mjehura u EU. Svaka krv u mokraći zahtijeva pregled liječnika!
Posebno je potrebno istaknuti da je rak mokraćnog mjehura pušački rak. Svakodnevna aktivnost u borbi protiv pušenja može smanjiti broj bolesnika s rakom mokraćnog mjehura.