Bolesti štitne žlijezde su među najčešćima u općoj populaciji. Tim je važnija vijest da je
za projekt istraživanja tih bolesti ( „InnoThyroGen (Innovating Thyroid Health with Genomics and Predictive Algorithms through Collaborative Excellence putem poziva HORIZON- WIDERA-2023-ACCESS-07-01 EK) odobreno 5 milijuna eura. Projekt su osmislile prof. dr. sc. Tatijana Zemunik, Nikolina Pleić, mag. math. i doc. dr. sc. Ivana Gunjača s Medicinskog fakulteta u Splitu.
– Projekt okuplja 12 partnerskih institucija iz sektora znanosti, državnog i javnog sektora te udruga pacijenata. Nastavlja se na postojeće baze podataka prikupljene projektom „10.001 Dalmatinac“ i dva prethodna projekta Hrvatske zaklade za znanost kojima su osigurani različiti fenotipski podaci uključujući relevantne podatke o funkciji štitne žlijezde i genotipski podaci za oko 5.000 ispitanika iz područja Dalmacije. Kroz ovaj projekt planira se proširiti bazu ispitanika – objašnjava prof. dr. Zemunik.
Pronaći novi test
Temeljem tako širokog skupa podataka, primjenom inovativnih informatičkih i biostatističkih metoda, cilj projekta je identificirati nove biomarkere za različite poremećaje štitne žlijezde, modernizirati dijagnostičke metode, prognozu i liječenje poremećaja štitnjače i validirati ih za kliničku primjenu. Jednostavnije rečeno, cilj im je ponuditi test kojim će se temeljem određenih genskih varijanti moći predvidjeti kojem je poremećaju ili bolesti osoba sklona, na koji način optimalno pratiti takvu osobu.
Primjena prediktivnih algoritama temeljenih na genomskim podacima osigurat će
individualizirani pristup bolesniku u dijagnostici, prognozi i liječenju poremećaja štitne žlijezde te unaprijediti personalizirani pristup u ovom spektru endokrinih poremećaja.
Vodeći endokrini poremećaj
Disfunkcija štitne žlijezde pogađa značajan dio populacije i čini se da je vodeći endokrini
poremećaj. Upravo je istraživačka skupina prof. Zemunik nedavno pokazala kakva je epidemiološka slika poremećaja štitnjače u Hrvatskoj i upozorila da veliki udio poremećaja štitnjače nije na vrijeme prepoznat.
– Hipotireoza je stanje smanjene sinteze, izlučivanja i djelovanja hormona štitne žlijezde na ciljne stanice. Prevalencija je deset puta veća kod žena nego kod muškaraca. Ovisno o stupnju ili kliničkoj prezentaciji dijeli se na subkliničku i kliničku hipotireozu. Subklinička hipotireoza definira se kao tireotropin (TSH) iznad, a slobodni tiroksin (fT4) unutar referentnog raspona, dok se klinička hipotireoza definira kao TSH iznad, a fT4 ispod referentnog raspona. Hipotireoza može biti kongenitalna i stečena ovisno o vremenu pojavljivanja. Ovisno o razini patogenog endokrinog poremećaja dijeli se na primarnu, sekundarnu, tercijarnu i perifernu.
Primarna hipotireoza je posljedica bolesti same štitne žlijezde i može biti kongenitalna,
idiopatska, postablacijska (nastaje nakon operacijskog odstranjenja ili radiojodne terapije štitne žlijezde) ili pak nastaje kao posljedica upalnih stanja praćenih atrofičnim tireoiditisom – kaže prof. Zemunik.
Hashimotov tireoiditis
Među hipotireozama praćenim strumom ističe se Hashimotov tireoiditis, ali razlog može biti i endemska gušavost
zbog nedostatka joda ili korištenje tireostatske terapije ili drugih lijekova te eventualno nasljedni defekt sinteze hormona. Sekundarna hipotireoza nastaje zbog nedovoljnog lučenja TSH u hipofizi, tercijarna nastaje zbog nedovoljnog lučenja tireotropin oslobađajućeg hormona (TRH) u hipotalamusu, dok je periferna rezultat rezistencije (perifernih tkiva ili hipofize) na hormone štitne žlijezde. Među svim navedenim uzrocima hipotireoze najčešći je autoimuni Hashimotov tireoiditis uzrokovan „napadom“ imunološkog sustava na zdravo tkivo štitne žlijezde zbog čega je najčešće popraćen pojavom protutijela na tireoglobulin (TgAt) i protutijela na peroksidazu (TPOAt) u serumu. Naziva se još i kronični autoimuni tireoiditis.
–Najveći rizik obolijevanja od Hashimotovog tireoiditisa imaju žene srednje životne dobi između 30 i 60 godina starosti. Bolest je sklona pojavljivanju unutar obitelji i ima poligensku pozadinu, nastaje kombinacijom genske predispozicije i okolišnih čimbenika.
Oboljeli od neke druge autoimune bolesti imaju veći rizik obolijevanja od Hashimotovog tireoiditisa. Dijagnoza hipotireoze postavlja se temeljem anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza i ultrazvučnog pregleda. Po potrebi se rade i dodatne dijagnostičke pretrage kao što je scintigrafija ili citološka punkcija. Terapija ovisi o simptomima, dobi, općem zdravstvenom stanju i težini bolesti, a u liječenju se koristi hormonska supstitucijska terapija – govori prof. Zemunik.
TSH, fT3 i fT4
Cilj liječenja je optimizacija vrijednosti TSH i hormona štitne žlijezde fT3 i fT4.
– Hipertireoza je stanje povećane sinteze, izlučivanja i djelovanja hormona štitne žlijezde na ciljne stanice. Prevalencija je deset puta veća kod žena nego kod muškaraca. Subklinička hipertireoza definira se kao TSH ispod, a fT4 unutar referentnog raspona, dok se klinička hipertireoza definira kao TSH ispod, a fT4 iznad referentnog raspona. Tireotoksikoza je širi pojam koji uz hipertireozu uključuje i druga stanja praćena povećanom koncentracijom hormona štitne žlijezde u krvi koji nisu posljedica pojačane sinteze nego oslobađanja hormona uslijed upalnih stanja žlijezde, prekomjerne terapije hormonima štitne žlijezde ili proizvodnjom hormona u ektopičnim tkivima ili metastatskim karcinomima.
Hipertireoza može biti primarna koja nastaje kao rezultat poremećaja štitne žlijezde, sekundarna kao rezultat pojačanog lučenja TSH (npr. adenom hipofize) ili tercijarna koja je rezultat pojačanog lučenja TRH (npr. tumor hipotalamusa). Basedowljeva ili Gravesova bolest, toksični adenom i multinodozna toksična struma uzroci su primarne hipertireoze. Najčešća je Gravesova bolest poznata kao toksična difuzna struma ili Basedowljeva bolest. To je autoimuna bolest štitnjače uzrokovana pojavom protutijela na TSH receptore u serumu (kod 80-90% oboljelih) i pojavom TgAt i TPOAt u serumu (kod 50-80% oboljelih). Pripada skupini poligenskih bolesti koje su uzrokovane genetskom predispozicijom i djelovanjem čimbenika okoliša. Jod-Basedowljeva bolest nastaje zbog prekomjernog unosa joda.
Benigni tumor
Toksični adenom je benigni tumor koji neovisno o TSH, autonomno luči hormone štitne žlijezde, dok je multinodozna toksična struma praćena većim brojem čvorova u štitnjači koji autonomno luče hormone.
Dijagnoza hipertireoze postavlja se temeljem anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza, ultrazvučnog pregleda, scintigrafije te testa akumulacije radiojoda u štitnjači. Liječenje hipertireoze ovisi o vrsti poremećaja, dobi pacijenta, prisutnosti gušavosti te o komorbiditetima pacijenta. Cilj liječenja je normalizirati razinu hormona štitnjače u krvi. To se može postići primjenom tireostatske terapije, terapijom radioaktivnim jodom ili kirurškim zahvatom.
– Incidencija karcinoma štitne žlijezde u dramatičnom je porastu posljednjih desetljeća, ističe prof. Zemunik. To je najčešći maligni tumor povezan s endokrinim sustavom čija prevalencija i dalje raste, ujedno je i peti najčešći karcinom kod žena.
Karcinomi štitnjače koji nastaju iz folikularnih stanica štitnjače uključuju dobro diferencirane (papilarni, folikularni i karcinom Hürthleovih stanica), slabo diferencirane i anaplastične (nediferencirane) karcinome štitnjače. Medularni karcinom štitnjače potječe iz parafolikularnih C stanica i predstavlja nediferencirani oblik karcinoma.
Papilarni karcinom
Najčešći je papilarni karcinom koji čini između 80-85 posto svih karcinoma štitnjače. Karcinomi štitnjače su kompleksne, poligenske bolesti koji nastaju kao rezultat interakcije genetičkih i epigenetičkih čimbenika. Dijagnoza karcinoma štitne žlijezde postavlja se uglavnom citološkom punkcijom ultrazvučno detektiranog čvora, a nekad su potrebne i druge pretrage. U dijagnozi medularnog karcinoma najpouzdanija metoda je određivanje kalcitonina u punktatu čvora. Karcinomi štitne žlijezde liječe se kirurškim uklanjanjem, iza kojeg obično slijedi ablacija zaostalog tkiva radiojodom. Medularni i anaplastični karcinomi imaju puno lošiju prognozu te terapija uključuje zračenje i kemoterapiju.
Čimbenici okoliša
Istraživačka skupina prof. Zemunik od 2020. bavi se istraživanjem genetičkih prediktora funkcije štitne, doštitne žlijezde i homeostaze kalcija u krvi. Otada do danas svoja istraživanja provodili su kroz dva projekta Hrvatske zaklade za znanost. Identificirali su niz genskih lokusa i čimbenika okoliša koji se povezuju s funkcijom štitne žlijezde. Svoje rezultate publicirali su u više od 30 znanstvenih radova. Članovi su ThyroidOmics konzorcija koji je osnovan s ciljem proučavanja uzroka i učinaka bolesti i funkcije štitne žlijezde, koristeći različite tehnologije. Kao članovi konzorcija početkom godine publicirali su vrijedne rezultate koji doprinose razumijevanju fiziologije hormona štitne žlijezde i ističu pleiotropne učinke funkcije žlijezde na razne bolesti.
Rad je publiciran u prestižnom Nature Communications čiji je faktor odjeka 14,7. Nakon što je najnoviji projekt dobio vrijedna sredstva s pozornošću se očekuju rezultati kako bi se pomoglo u liječenju ovih bolesti.
