Potreba multidisciplinarnog pristupa bit će dodatno naglašena u daljnjem tijeku liječenja miastenije gravis. Poručila je to prof. dr. sc. Ervina Bilić, predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb.
Prvi lipanj međunarodni je dan koji nas sve treba podsjetiti i naučiti kakva je i koliko teška ova bolest. Miastenija gravis svakodnevnica je za 850 ljudi u našoj zemlji, a među kojima su i djeca. Podatak je to Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iznesen u razgovoru u organizaciji Saveza društava distrofičara Hrvatske organiziranog tim povodom. Ujedno je to i poticaj za razgovor s prof. Bilić koja godinama svjedoči i radi sa oboljelima od neuromuskularnih bolesti među kojima je i miastenija gravis. Temeljem toga jasno je upitati koja je “buduća slika”? Što nam slijedi kad govorimo o ovoj bolesti?
Zadaća na duge staze
– S jedne strane, s porastom dijagnostičkih mogućnosti i znanja o ovoj bolesti, postajemo svjesniji njezine vrlo složene kliničke slike koja često značajno izlazi iz okvira motoričkog deficita. S druge strane, dolazak novih oblika liječenja, ali i rizika komplikacija novih oblika liječenja, dodatno pred nas postavlja zadaću jačanja multidisciplinarnog pristupa ovoj bolesti. Osim multidicisiplinarnog pristupa u liječenju miastenije gravis, individualan pristup bolesniku s vremenom će dobiti dodatno značenje jer će boljim terapijskim pristupima još veći broj bolesnika željeti i moći ostvariti pune aktivnosti u svim dimenzijama života. Naša će glavna zadaća biti, a to je i danas, omogućiti svakom pojedinom bolesniku da izazov i teret miastenije nosi na najbolji mogući i najsigurniji način. Liječenje miastenije je zadaća na duge staze, partnerski odnos s bolesnikom je od iznimnog značaja i to je dodatna dimenzija za napredak za sve nas, kaže prof. Bilić.
Govorimo o bolesti koja, kako će objasniti prof. Bilić, ima dva epidemiološki značajnija razdoblja u odraslih bolesnika.
Miastenija se može javiti u svakoj životnoj dobi
– Pri čemu je češća u žena generativne dobi, ali i sve veći broj bolesnika dijagnosticiramo nakon šestog desetljeća života. Mislim da smo zahvaljujući povećanoj svjesnosti, posebno o ovoj skupini bolesnika s kasnijim početkom, i dostupnijoj dijagnostici, učinkovitiji u dijagnosticiranju miastenije gravis. Dakako, moguće je da izvanjski čimbenici koji utječu na pojavnost autoimunih bolesti općenito djeluju i na pojavnost miastenije gravis. Nešto veći broj zabilježenih oboljelih primarno je posljedica učinkovitije dijagnostike. Miastenija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Prisutna je i u djece, no značajno češća u odraslih, objašnjava prof. Bilić.
U Hrvatskoj djeluje više od 80 neurologa s užom specijalizacijom iz neuromuskularnih bolesti. Postupak i vrijeme dijagnoze, poručuje prof. Bilić, više je od zadovoljavajućeg na što je ponosna na sve kolege i zdravstvene djelatnike.
