Studije, koje su uključivale desetke tisuća britanskih muškaraca i žena, otkrile su da su ljudi koji su trčali i jahali imali veći volumen mozga i manji rizik od demencije od njihovih manje aktivnih vršnjaka. Ali ako su vježbali u područjima s čak umjerenom razinom onečišćenja zraka, očekivana poboljšanja mozga gotovo su nestala.
Pitanje je – kako uravnotežiti nesporne zdravstvene koristi vježbanja i negativne strane udisanja lošeg zraka jer okoliš može promijeniti ono što vježba čini za naše tijelo.
Velik je broj dokaza da, u cjelini, vježbanje povoljno utječe na mozak. Studije pokazuju da aktivni ljudi općenito imaju više sive tvari s bitnim radnim neuronima u mozgu. Ljudi u formi također imaju zdraviju bijelu tvar odnosno stanice koje podržavaju i povezuju neurone. Bijela tvar se često smanjuje s godinama, razvijajući lezije slične švicarskom siru čak i kod zdravih odraslih osoba. Ali, bijela tvar kod fit ljudi ima manje lezije. Djelomično, kao posljedica ovih promjena u mozgu, tjelovježba je snažno povezana s manjim rizikom od demencije i drugih problema s pamćenjem.
U studiji objavljenoj u siječnju u časopisu Neurology istraživači sa sveučilišta u Arizoni i Južnoj Kaliforniji izvukli su evidenciju za 8600 odraslih osoba srednje dobi upisanih u UK Biobank s informacijama o dobi, mjestu stanovanja, socioekonomskom statusu, genomu i opsežnim zdravstvenim podacima. Dijelu sudionika obavljeno je skeniranje mozga i nosili su monitore aktivnosti kako bi se pratilo njihove navike vježbanja.
Kao što se očekivalo, snažna tjelovježba bila je općenito povezana s boljim zdravljem mozga. Muškarci i žene koji su živjeli i radili na područjima s čistim zrakom pokazali su relativno velike količine sive tvari i nisku učestalost lezija bijele tvari, u usporedbi s ljudima koji nikada nisu intenzivno vježbali.
No, sve korisne korelacije gotovo su nestale kada su vježbači živjeli na područjima s čak i umjerenim onečišćenjem zraka. (Razine onečišćenja u ovoj su studiji uglavnom bile u prihvatljivim granicama prema europskim i američkim standardima kvalitete zraka.) Njihov volumen sive tvari bio je manji, a lezije bijele tvari brojnije nego kod ljudi koji žive i vježbaju daleko od zagađenja, čak i ako su njihovi treninzi bili slični.
