fbpx
Zdravstvena pismenostNeurološke bolesti i učinak tjelovježbe, vodič za pacijente dr. Radića

Neurološke bolesti i učinak tjelovježbe, vodič za pacijente dr. Radića

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji neurološki poremećaji su bolesti središnjeg i perifernog živčanog sustava. Drugim riječima, mozak, leđna moždina, moždani živci, periferni živci, korijeni živaca, autonomni živčani sustav i mišići. Ovi poremećaji uključuju epilepsiju, Alzheimerovu bolest i druge demencije, cerebrovaskularne bolesti uključujući moždani udar, migrenu i druge glavobolje, multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest, neuroinfekcije, bolest motoričkih neurona, tumore mozga, traumatske poremećaje živčanog sustava uzrokovane ozljedom glave i neurološki poremećaji kao posljedica pothranjenosti.

Dugotrajna neurološka stanja mogu se podijeliti u:
■ ona koja se iznenada pojavljuju (npr. stečena ozljeda mozga bilo kojeg uzroka uključujući moždani udar, ozljeda leđne moždine)
■ Povremena (npr. epilepsija)
■ Progresivna (npr. multipla skleroza , bolest motoričkih neurona , Parkinsonova bolest i drugi neurodegenerativni poremećaji)
■ Stabilna s ili/bez degeneracije povezane s starenjem (npr. dječja paraliza ili cerebralna paraliza).

Tjelesna aktivnost definira se kao bilo koji tjelesni pokret koji proizvode skeletni mišići koji rezultira utroškom energije. Tjelovježba je podskup tjelesne aktivnosti koja je planirana, strukturirana i ponavljana i ima kao konačni ili posredni cilj poboljšanje ili održavanje tjelesne spremnosti.

Epidemiologija neuroloških poremećaja

Do 1 milijarde ljudi svjetske populacije pati od neuroloških poremećaja. Američki Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar procijenio je u izvješću iz 2006. godine da se u SAD-u svake godine dijagnosticira oko 50.000 novih slučajeva Parkinsonove bolesti, a ukupan broj slučajeva u SAD-u je najmanje 500.000. Postoji 10 milijuna ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu koji žive s neurološkim stanjem, a preko milijun ljudi (2% stanovništva UK-a) ima invalidnost zbog svojih neuroloških stanja. U SAD-u je 795 000 moždanih udara (novih i ponovljenih) godišnje. Neurološka stanja najčešći su uzrok ozbiljnog invaliditeta i imaju velik, ali često neprepoznat utjecaj na zdravstvene i socijalne usluge.

Neizbježne posljedice neuroloških bolesti

Osobe s neurološkim bolestima mogu doživjeti poteškoće u rasponu od života sa stanjem koje ih može oslabiti ili onesposobiti na određeno vrijeme do potrebe za pomoći za većinu svakodnevnih zadataka. Posljedice se razlikuju ovisno o vrsti i težini bolesti. Mnogi bolesnici imaju složene nedostatke koji uključuju kognitivne, bihevioralne i komunikacijske probleme kao i tjelesne nedostatke. Osobe koje su preživjele moždani udar često imaju smanjenu tjelesnu sposoobnost što ih predoređuje za sjedilački način života te su u povećanom riziku od padova i visokom riziku od ponovljenog moždanog udara i drugih srčanožilnih bolesti. Depresija je također jedna od posljedica Parkinsonove bolesti, moždanog udara i multiple skleroze s stopama učestalosti između 20-45% (Parkisonova bolest), 10-34%(moždani udar) i 25%(multipla skleroza).

Osobe s neurološkim bolestima mogu imati problema s jasnim izražavanjem, usmeno, pismeno ili oboje. Mogu imati tegobe kao što su: teški umor i/ili slabost, oštećena spretnost ruku, drhtanje ruku ili drugih dijelova tijela, oštećenje motoričke kontrole kao što su gubitak ravnoteže ili koordinacije i poteškoće pri hodanju, oštećenje vida ili epileptički napadaji, psihološko i socijalno otežano funkcioniranje kao što su poteškoće u govoru, uključujući nerazgovjetno govorenje i druge gubitke komunikacijskih vještina, poremećaje pamćenja i poremećaje raspoloženja.

Srčanoplućna sposobnost u neurološkim bolestima

Opće smanjenje aerobne kondicije zabilježeno je kod stečene ozljede mozga, moždanog udara, multiple skleroze i Parkinsonove bolesti. Ova stanja često dovode do smanjenja pokretljivosti, a time i do sekundarne smanjene tjelesne sposobnosti. Sve je više dokaza koji pokazuju učinkovitost specifičnog srčanoplućnog treninga kod ovih bolesnika.

Dobrobiti tjelesnih aktivnosti

Istraživači su otkrili jaku vezu između tjelesnih vježbi i spriječavanja ili odgađanja neurodegenerativnih simptoma, koji uključuju slom motoričkih vještina i mentalnih sposobnosti kod bolesnika koji pate od iscrpljujućih neuroloških bolesti kao što su multipla skleroza i Alzheimerova demencija. Istraživanje Harutoshija Sakakime (Japan) ukazuje da tjelesno vježbanje djeluje kao prototip podražaja koji nudi učinke zaštite mozga i sigurni su i izvedivi oblici liječenja za pružanje zaštite kod bolesnika s akutnim i kroničnim moždanim udarom. Randomizirana studija koja ispituje učinke treninga ravnoteže s funkcionalnom električnom stimulacijom potaknutom elektromiogramom (FES potaknut EMG-om) za poboljšanje statičke ravnoteže, dinamičke ravnoteže i aktivacije mišića gležnja ukazuje na pozitivne rezultate kod bolesnika s moždanim udarom. Čini se da tjelovježba poboljšava tjelesno i emocionalno stanje bolesnika koji već imaju Alzheimerovu bolest. Bolesnici su umjereno vježbali samo 60 minuta svaki tjedan.

Učinci tjelovježbe

Liječnici su primijetili da su bolesnici koji su vježbali bili manje depresivni, manje su lutali, manje su padali i kasnije su smješteni u staračke domove, u usporedbi s bolesnicima koji nisu vježbali. Bolesnici s neurološkim poremećajima koji vježbaju osjećaju manju ukočenost, kao i smanjenje pa čak i poništenje gubitka mišića. Istraživanja su također pokazala da tjelovježba može poboljšati hod, ravnotežu, tremor, fleksibilnost, snagu stiska i motoričku koordinaciju kod bolesnika s Parkinsonovom bolešću. Utvrđeno je da je progresivni trening otpora koristan za osobe s multiplom sklerozom. Jednom kada bolesnici postanu nesposobni za mobilizaciju, može doći do pogoršanja njihovog neurološkog stanja.

neurolog dr. Radić
doc. prim. dr. sc. Boris Radić, foto: Poliklinika Medikol

Nedavna istraživanja ukazuju da mogući mehanizam za ovo pogoršanje je činjenica da je tjelesna aktivnost donjih udova koji nose težinu ključna za proizvodnju i održavanje zdravih živčanih stanica. Prepreke tjelesnim aktivnostima čine: kronični umor (u 35%-95% ) i može biti povezan s depresijom, težina bolesti, postojeće pridružene bolesti, nedostatak motivacije, kognitivne sposobnosti i sposobnosti učenja, društveni i ekološki kao što su: troškovi programa, prijevozna sredstva, pristupačnost, potpora obitelji, socijalna politike i društvene stigme, prepreke povezane s tjelovježbom i zdravstvenim ustanovama kao što su: nedostatak svijesti o invaliditetu, toplija okruženja uzrokuju pregrijavanje, pristupačnost WC-u, temperatura bazena je preniska, strah od pada kao sigurnosni problemi zbog mokrih podova u svlačionicama, loše održavane opreme i neprikladne dizalice u bazenu.

Preporuke za vježbe

Najbolji način da postignete dobrobiti vježbanja je redovito vježbanje. Osobe s Parkinsonovom bolešću uključene u programe vježbanja dulje od šest mjeseci, bez obzira na intenzitet vježbanja, pokazale su značajan napredak u funkcionalnoj ravnoteži i pokretljivosti u usporedbi s programima od samo dva ili deset tjedana trajanja. Procjenu i probir rizika trebao bi provesti liječnik specijalist prije uključivanja u bilo koji program tjelesnih aktivnosti. Za aerobne vježbe preporučuje se provesti 150 minuta (2,5 sata tjedno) vježbi umjerenog intenziteta u trajanju od 10 minuta ili više (30 minuta 5 puta tjedno). Za vježbe jačanja, progresivne aktivnosti jačanja mišića koje uključuju glavne mišićne skupine tijela trebale bi biti 2 ili više dana u tjednu.

Savjeti za bolesnika

Prije početka vježbanja uvijek se zagrijte i opustite na kraju vježbanja. Ako planirate vježbati 30 minuta, počnite s 10-minutnim vježbama i napredujte. Vježbajte mišiće lica, čeljust i glas kada je to moguće. Pjevajte ili čitajte naglas. Pravite grimase u ogledalu. Snažno žvačite hranu, izbjegavajte gutanje velikih komada. Umjesto toga žvačite svaki komad najmanje 20 sekundi. Pokušajte vježbati u vodi što je lakše za zglobove i zahtijeva manje ravnoteže. Vježbajte u sigurnom okruženju. Izbjegavajte skliske podove, slabo osvjetljenje i druge moguće opasnosti. Ako imate poteškoća s održavanjem ravnoteže, vježbajte na dohvatu šipke.

Ako imate problema sa stajanjem ili ustajanjem, pokušajte vježbati u krevetu, a ne na podu ili podlozi za vježbanje. Najviše od svega, odaberite hobi ili aktivnost u kojoj uživate i kojom ćete se nastaviti baviti. Neki prijedlozi uključuju: vrtlarstvo, šetanje, plivanje, vodeni aerobik, jogu, Tai Chi. Odmarajte mišiće barem jedan dan između treninga snage. Aktivnosti treba provoditi umjerenim intenzitetom. Tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta obično ima ocjenu 5 ili 6 na ljestvici od 10 i uzrokuje ubrzanje otkucaja srca. Kao opće pravilo, ako obavljate aktivnost umjerenog intenziteta, možete razgovarati, ali ne i pjevati tijekom aktivnosti. Kombinirajte vježbe za gornji i donji dio tijela. Pokušajte napraviti 10-15 ponavljanja svake vježbe. Ovo se računa kao 1 serija.

Postupno radite do 2 serije od 10-15 ponavljanja svake vježbe. Odaberite otpor (slobodne utege, trake, itd.) dovoljno težak da možete sigurno učiniti 10-15 ponavljanja. Obavezno se odmorite 1-2 minute između svake serije i vježbe. Aktivnosti treninga snage za gornji i donji dio tijela : vježbe s utezima, elastične trake, vježbe u vodi, gimnastika. Prestanite vježbati kada osjetite neobične tegobe ili bol.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike