Taj izbor rezultat je trogodišnjeg rada na rješenjima koja olakšavaju, poboljšavaju i potiču čitanje i učenje.
Razvoj je, kako nam kaže osnivač i pokretač Omoguru-a Petar Reić iz Splita, počeo s OmoType font sustavom koji se danas među ostalim koristi u sustavu e-Građani za rješenje digitalne pristupačnosti, kod desetak izdavača, kao i u desecima škola i učilišta za prilagodbu sadržaja za učenike s disleksijom i teškoćama čitanja. Njihov dodatak za digitalnu pristupačnost ReadAble koristi se na nešto više od stotinjak web stranica. A najrašireniji proizvod, mobilnu aplikaciju Omoguru Reader, globalno koristi nešto više od 20 000 korisnika.
Početak 2022. godine obilježit će sljedeći važan korak, a to je izlazak na tržište Lexie web aplikacije za ugodno čitanje i učenje koja pruža znatno poboljšane značajke za olakšavanje čitanja, Text to Speech opciju, uređivanje teksta te korištenje svih formata i na svim uređajima. Lexie je namijenjena svima koji žele najugodnije iskustvo čitanja, a dodatno olakšava djeci s disleksijom i teškoćama čitanja.
Ideja o olakšavanju čitanja, nastala je nedugo nakon što je kćeri osnivača Petra Reića dijagnosticirana disleksija. Pokušao joj je pomoći različitim rješenjima koja su postojala, međutim nijedno dostupno rješenje nije im odgovaralo. Jedan od razloga je bio i veliki broj manifestacija disleksije te su rješenja pomagala jednima, ali ne većoj skupini. Otud se krenulo u pronalazak rješenja koje će pokrivati što veći broj manifestacija disleksije te olakšati čitanje što većem broju osoba s disleksijom.
Rano prepoznati teškoće
Disleksija je jezično utemeljena poteškoća koju obilježavaju problemi u dekodiranju riječi tj. povezivanju glasa i slova. Glavni problem djece s disleksijom je čitanje, pa tako imaju problema u povezivanju slova s njegovim glasom, premještaju ili umeću slova ili slogove unutar ili na kraju riječi, čitaju “napamet”, vraćaju se na već pročitani red ili preskaču red. Zbog velike fokusiranosti na riječi pri čitanju, često se ne sjećaju sadržaja napisanog.
Važno je rano prepoznati teškoće, naglašava Reić, jer nepravodobno pružanje podrške može imati veliki utjecaj na obrazovanje. Često ne mogu upisati odgovarajuće srednje škole, kasnije u životu ne upisuju željene fakultete i zbog toga ne ostvaruju svoj puni potencijal. Neotkrivena disleksija također može ostaviti duboke tragove na samopouzdanju, a zbog toga što su drugačiji često se smatra da su lijeni i da se ne trude dovoljno.
Važno je znati da osobe s disleksijom imaju uredne kognitivne sposobnosti te poseban, umjetnički način razmišljanja. Osobe s disleksijom često su vrlo kreativne. Mnogi poznati glumci, slikari, dizajneri i uspješni poduzetnici imaju disleksiju.
Disleksija nije bolest, ona se ne liječi, kaže Reić. To je drugačiji način na koji mozak funkcionira. Podršku djeci s disleksijom pružaju logopedi. Potrebno je napraviti detaljnu logopedsku procjenu te uključiti dijete u sustavnu logopedsku terapiju. Dijagnoza disleksije ne daje se prije trećeg razreda osnovne škole jer se smatra da se do tada treba automatizirati tehnika čitanja.
Slikovnica o životu s disleksijom
– Od ideje pa do danas napravili smo veliki iskorak u razvoju i učinkovitosti naših alata te uz mnoga poboljšanja okrećemo se prema tome da ugodno iskustvo čitanja ponudimo svima, objašnjava Reić razvoj projekta. Naime, sva rješenja imaju temelj u istraživanjima disleksije, tehnika i alata za olakšavanje čitanja. Uz to bilo nam je bitno, bolje shvatiti potrebe i osoba s teškoćama čitanja i stručnjaka koji rade sa njima. Iz svega toga smo pronašli način kako stvoriti konkretne i korisne izume za čitanje koji ne samo da olakšavaju život, već bude u onima koji ih koriste strast za čitanjem i osjećaj za ljepotu svijeta knjiga.
Razvoj alata i rješenja za ugodnije čitanje i učenje nije jedino čime se Omoguru bavi. U tjednu disleksije početkom listopada 2021. izdali su slikovnicu koju je napisala i ilustrirala tada 11 godišnja Tena Kirchmayer i u kojoj je ispričala priču o svom iskustvu života s disleksijom. Slikovnica je donirana svim gradskim i školskim knjižnicama kao dio aktivnosti osnaživanja pozicije djece s disleksijom, ali i senzibiliziranja javnosti o njihovim problemima. I prošle smo godine, na sličan način izdali te donirali dvije slikovnice prilagođene djeci s disleksijom, zaključuje Petar Reić čiji je jedinstveni projekt više nego dobro dočekan među roditeljima djece s disleksijom, koji dnevno koriste mnoga od te djece i kojeg afirmiraju mnogi znalci sa sve širom primjenom.
