Kad čitaju ‘put do kuće’ najčešće će biti ‘put od kuće’, ako netko nešto odnosi, to će se pročitati kao da “donosi“, a umjesto da ptica “brzo doleti“, ona “brzo odleti“… Ovo je samo par primjera kako čitaju osobe s disleksijom, poremećajem čitanja koji muči brojnu djecu, a kod nekih ne prestaje ni u odrasloj dobi. Prema statistikama, broj djece s teškoćama jezičnog spektra veći je nego što se mislilo – 15 do 17 posto. Upravo stoga je osnovana Udruga Dyxy, Županijska udruga za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja sa sjedištem u Splitu. Idejna začetnica organiziranja radionica pomoći djeci u čitanju i pisanju bila je viša knjižničarka Meri Butirić koja se prisjeća početaka rada.
– Došla sam na ideju za osnivanje Udruge uz pomoć tek završene logopedinje Vedrane Bašić. Zajedno smo pokrenule radionicu „Čitajmo zajedno“ u okrilju Gradske knjižnice Marka Marulića, Knjižnica Spinut. Kad je broj djece prerastao prostorne mogućnosti Knjižnice, osnovali smo Udrugu 21.11.2007. i dobili dvije prostorije za rad u Gradskom kotaru Spinut. I tako se Dyxy priča zakotrljala – priča Meri Butirić.
Pomoć u učenju
I dobro je što je tako jer kroz Udrugu godišnje prođe više od 100 djece. Dolaze kod njih svakodnevno za pomoć u učenju, a na terapije logopeda četiri puta mjesečno.
Na taj način pokušavaju pomoći djeci u ublažavanju teškoća kao što je dileksija, diskalkulija, dislalija, grafomotorička disfunkcija, ADHD, poremećaj fluentnosti, a s vremenom su proširili aktivnost. Danas Udruga djeluje kroz brojne radionice pružajući različite terapije, od logopedskih radionica, radionica pomoći u učenju, pedagoških i kreativnih. Tu su i edukacije i savjetovanja roditelja/skrbnika, neurofeedback terapija (NFB) terapija senzorne integracije, terapijsko jahanje u suradnji s Udrugom UTI TOMS iz Trogira. Uz to, organiziraju predavanja, susrete, seminare te druge oblike razmjene novih iskustava i primjera dobre prakse kroz edukacije učitelja, studenata. Kako kaže Butirić ključna je rana detekcija specifičnih teškoća.
– Još je uvijek pravilo u osnovnim školama da se tek po završetku 2. razreda može pouzdano reći da dijete ima neku teškoću. Iskustva logopeda u radu s djecom u Udruzi Dyxy govore da se dijete s teškoćama može daleko ranije detektirati i da mu se može i treba pomoći u predškolskom periodu – naglašava.
Upravo na temelju ovih spoznaja pripremili su projekt koji će ranom detekcijom i
pravovremenim uključivanjem djece u logopedske i radionice pomoći u učenju, dati djeci iste šanse za obrazovanjem kao i vršnjacima bez teškoća.
Nastanak problema
- Zbog spoznaje koliko je važno rano detektiranje teškoća kod djece, zagovaramo i apeliramo na lokalnom i nacionalnom nivou da se jezične teškoće ne dijagnosticiraju po završetku drugog razreda osnovne škole. Dijete do tada već bude stigmatizirano kao glupo ili lijeno, gubi samopouzdanje i povlači se u sebe i nastaju drugi, ponekad i teži problemi – napominje Butirić.
Kroz Udrugu provode i prevenciju vršnjačkog nasilja ‘Živimo mir’. Djecu dodatno osnažuju kroz logopedski individualni rad, prilagođen njihovim specifičnim teškoćama i stupnju razvoja te neurofeedback terapijom, ali i kroz kreativne radionice kojima jačaju njihove socijalne vještine. Njihovi korisnici su članovi Udruge te djeca koju prepoznaju stručni suradnici škola ali i Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Područni ured Split. Aktivnosti se, uz prostorije Udruge, provode i u prostorima osnovnih škola koje su najčešće partneri na projektima.
- Do završetka trajanja projekta očekujemo vidjeti konkretne rezultate našeg rada, djecu koja izvještavaju o boljem nošenju s nasiljem, roditelje koji procjenjuju aktivnosti projekta korisnima za svoje dijete te potporu jedinica lokalne samouprave. Predavanja s radionicama održali smo po brojnim osnovnim školama Grada Splita, Županije, a čak smo na poziv OŠ Otok iz Zagreba održali više od 10 predavanja s radionicama na temu prevencije vršnjačkog nasilja – napominje Butirić.
Volonteri iz niza zemalja
Uz svakodnevni rad i učenje tu su i vesela druženja u kreativnim radionicama, učenje engleskog s volonterima iz inozemstva. Preko svjetske platforme za volonterstvo ImpacTrip iz Portugala uključili su u rad Udruge volontere iz SAD-a, Meksika, Japana, Kine, Španjolske, Njemačke s kojima djeca u radu isključivo govore engleski jezik.
- Posebno moramo naglasiti volonterske snage koje nam dolaze s Ekonomskog, Medicinskog i Filozofskog fakulteta u Splitu. U Udrugu dolaze i volonteri iz poslovnog sektora koji često pokrivaju osjetljive predmete kao fiziku, matematiku i informatiku. Svima hvala! – napominje Butirić. Ova suradnja bila bi nemoguća bez velikog truda i rada Snježane Jurice, jedine zaposlene u Udruzi kao tajnice i ujedno glavne organizatorice radionica. U radu s volonterima pomaže joj Karla Srdanović, nekada korisnica usluga Udruge, a danas desna ruka Snježani u prihvatu stranih volontera i radu s njima.
Provode i projekt ‘Roditeljstvo u krugu ljubavi’ u suradnji s Hrvatskih zavodom za socijalni rad, Područni ured Split, na projektu „Svi zajedno“, dovela je do toga
da im sve više dolaze djeca i mladi bez adekvatne roditeljske skrbi koja su
pod nadzorom Centra. U svakodnevnom kontaktu s roditeljima uočili su da
ne provode kvalitetno vrijeme s djecom i da ne poznaju sva prava koja njihova djeca imaju tijekom školovanja, pogotovo ako se radi o djeci s teškoćama.
Utjecaj roditelja
– Roditeljski utjecaj na djecu je neizmjeran i nezamjenjiv i zato nam je važno da ih potaknemo i educiramo kako bi bili aktivniji i kompetentniji u odgoju svoje djece, kaže Butirić. Za roditelje se organiziraju predavanja, individualno savjetovanje, grupne radionice gdje često roditelji svojim primjerima pomažu jedni druge kroz projekt ‘Roditeljstvo u krugu’. Bez pomoći donatora rad u Udruzi bio bi otežan te zahvaljuju svima koji im na bilo koji način pomažu i podupiru rad. U posljednje vrijeme djece je sve više pa im nedostaje i veći prostor te se nadaju da će se i to ostvariti. Valja podsjetiti kako je veliki broj djece s teškoćama jezičnog spektra bio neshvatljiv ne samo okolini nego i njima samima, a zahvaljujući njihovoj genijalnosti dali su nemjerljiv doprinos čovječanstvu.
Ono što ih motivira je napredak svakoga djeteta, a posebno kad to vide oni koji rade s djecom.
- Uvijek se sjetim riječi stručne suradnice OŠ Dobri koja me jednom nazvala i rekla …“ ne samo što su djeca koja dolaze u vašu Udrugu popravila svoje ocjene, ona su postala bolja djeca u svakom pogledu’, a to je ono što nas veseli. – kaže Meri Butirić.
Kad su čovječanstvo zadužili disleksičari Einstein, Newton, Andersen, Churchill, Magic Johnson, Da Vinci, Brando, zašto ne bi i neka nova djeca ovoga, modernoga doba, Udruga Dyxy je uz njih.