Osteoporoza je razarajuća bolest skeleta kod koje dolazi do smanjivanja mineralne gustoće kostiju. Za posljedicu ima krhke kosti koje su sklone prijelomima. Češće se javlja u žena nego u muškaraca i od nje na svijetu boluje na milijune žena.
Očekivani porast starije populacije u Hrvatskoj sljedećih godina svrstava osteoporozu u važan zdravstveni problem, pa o prehrani u prevenciji osteoporoze govori nutricionistkinja Dragana Olujić.
Što bi preporučili osobama koje imaju osteoporozu, kako se trebaju hraniti?
– Osteoporoza nije bolest koja dolazi preko noći jer se godinama, nesvjesnim zanemarivanjem tijela, investira u razvoj te bolesti. Zaista danas znamo dosta informacija kako to spriječiti. Ali već kod same pojave osteoporoze nema nekakvih prehrambenih smjernica koje će napraviti nekakvu značajnu razliku.
Da se razumijemo, tu se onda uključuje farmakoterapija i eventualno povećanje kalcija u prehrani. Da bi se spriječio dodatni eksponencijalni gubitak koji se teško zaustavlja.
Prelazak na dobre modele prehrane
Može se usporiti prebacivanjem na neke dobre modele prehrane.
Ali taj dobar model prehrane je onaj klasičan primjer kako treba izgledati naša prehrana. Podsjećam da prerađevine, aditive, E brojeve i konzervanse treba isključiti. Uključiti više obroka, fermentiranih mliječnih proizvoda, unositi kalcij, zeleno lisnato povrće i mahunarke. To su ona neka opća pravila.
A kako prevenirati osteoporozu putem prehrane?
– Jako je bitno kontrolirati i regulirati količinu vitamina D što se može napraviti običnim laboratorijskim pretragama u sklopu svih današnjih pretraga koje se smatraju redovnim. Ali treba isto tako regulirati i količinu kalcija, te konzumirati ogromne količine zelenog lisnatog povrća i mahunarki.
Ne smijemo zaboraviti ni na malu sitnu plavu ribu te škampe i kozice koji se lako ispeku u pećnici ili se frigaju u dubokom ulju i pojedu čitavi. Generalno, potrebno je odgovorno i pravilno jesti.
Pa je li prženje u dubokom ulju prikladan način pripreme hrane?
– Ako to radite odgovorno i prema pravilima o procesima pripreme hrane, je. Poanta je da se u tom slučaju poduzme sve što će na kraju procesa prženja sačuvati jednaku količinu ulja kao i na početku pripreme. U tom slučaju, ulje je samo vrući medij u kojem ste nešto pripremili. Važno je da ne završi u namirnici koju pripremate.
Važno je koristiti prikladno ulje za takav proces, ne umakati namirnicu prije prženja u brašno, mrvice. Ni u što, što će svojom teksturom upiti ulje. Treba ocijediti višak ulja s površine namirnice na kuhinjskom papiru. Za takav proces pripreme dobro je koristiti palmino ulje jer je tehnološki najizdržljivije.
Palmino ulje nije dobro u stastavu hrane, ali je dobrok kao medij za prženje
Može se zagrijavati više puta a da se pri samom zagrijavanju ne formiraju toksični spojevi. Ono je baš otporno.
Nije preporučljivo za jelo ali kao medij u kojem se nešto priprema je zaista dobro.
Može se pržiti i u drugim uljima, posebice maslinovom koje je isto prilično izdržljivo. Ali kod njega treba voditi računa da se temperatura prženja postigne polako, bez naglog zagrijavanja i “paljenja”. Maslinovo ulje nije poželjno ponovno koristiti kao ni ostala ulja koja često koristimo kod prženja.
Deblja li ulje?
– Naravno. Deblja zato što je ulje. Ima puno kalorija u malom volumenu. Ako ga pojedemo više nego što nam prelazi energetske potrebe, deblja. Ako namirnicu kod prženja pravilno tretiramo, osušimo prije procesa i u ništa ne umačemo, ulje neće biti dio gotovog jela pa ga nećemo ni pojesti.
Ulje koje iskoristimo samo kao medij za pripremu hrane ne deblja. Znači ulje uopće nije problem i još ako pri tome koristite ulje koje je za to namijenjeno onda imamo dobru namirnicu.
Uz to postoje gradele, pećnica, ali i kuhinjski papir na kojem se može peći. I onda prevencija osteoporoze, primjenom pržene ribe i plodova mora, ima smisla.
Kako možemo znati koji nam vitamini i minerali nedostaju kako bi prevenirali osteoporozu?
– Ne možemo mi dijagnosticirati koji nama vitamini i minerali nedostaju. Tu su vrlo rijetke pretrage koje nam to mogu otkriti. Može se vidjeti trenutni status kalcija, trenutni status magnezija što ne znači da će za dva dana biti isti.
Možemo provjeravati i status vitamina B12, vitamina D, ali i te pretrage su besmislene ako nemamo nekoliko uzastopnih mjerenja u razmaku od pola godine da bismo nešto konkretno zaključili.
Da bi izbjegli mogućnost da razvijemo bolest, imamo prevenciju.
Neadekvatan unos nutrijenata
Bolest se događa zbog neadekvatnog unosa kalcija, magnezija i vitamina D ili na neki način napadom na naš hormonalni sustav, zbog prevelikih količina stresora.
Pravila se trebaju poštovati. Zeleno lisnato povrće treba biti na tanjuru svaki dan, baš kao i fermentirani mliječni proizvodi. Također, mahunarke i orašasti plodovi. Česta primjena ribe i hrane iz mora je isto dio prevencije. Uz to još i sunce i sve smo riješili.
Tvrdite da nas neka konkretna hrana neće ni razboljeti ali ni ozdraviti, no opet se u nekim bolesnim stanjima preporučuje da se pazi što se jede. Zašto je tomu tako?
– To je vrlo filozofsko pitanje.
znanost o prehrani jako se zloupotrebljava, najčešće kako bi se nešto prodalo. Stvari se izvlače iz konteksta i poprimaju forme nepoštenE i manipulativnE prema krajnjim korisnicima tih informacija.
Dijetoterapeutika zakonski neriješena
Problem je što segment dijetoterapeuta nije zakonski riješen u Hrvatskoj, pa svatko može pričati i prodavati što hoće bez ikakve odgovornosti. Da je situacija drugačija, dobro bi se razmišljalo što se piše, tko piše i govori, te tko će snositi odgovornost za netočne i manipulativne forme.
Točno je da određeni stil života postaje okidač i uzrok nekim bolestima.
Njega prati neadekvatna prehrana osiromašena mikronutrijentima, a bogata kalorijama, aditivima i dodatcima. Uz to i često korištenje procesa pripreme koji potencijalno donose štetne i opasne spojeve. Njih pri tome izaziva i veliki unos štetnih tvari ali i nedostatak važnih nutrijenata.
Ali to i dalje ne znači da je hrana nekoga razboljela, zar ne?
S druge strane, odgovorno jedenje, česta primjena voća, povrća, ribe, mahunarki, sjemenki, cjelovitih žitarica, fermentiranih proizvoda i orašastih plodova oplemenjuje organizam. Daje mu potrebne nutrijente, vlakna, energiju, pa samim time nadomješta ono nešto što je očito nedostajalo. Zato se u toj atmosferi određene bolesti, točnije simptomi bolesti, smiruju i naizgled iščezavaju iako je sama bolest u sustavu i dalje prisutna.
U tom slučaju hrana nije nikoga izliječila, ali značajno je pomogla u procesu liječenja jer je utjecala na bitan dio stila života.
Možemo li onda reći da je hrana bitan ili nije baš tako bitan čimbenik kod nastajanja bolesti?
– Bitan je, i to jako. To što hrana ne izaziva bolest i ne liječi ne znači da ona nema veliku ulogu u izazivanju bolesti i u liječenju. Ali mi ne možemo reći “mene je jedenje kukuruza dovelo do toga da imam ulcerozni kolitis”.
Čak nije poanta u tome što ja to trebam maknuti jer krivo jedem nego što ja to ne jedem, a trebalo bi.
Domaći kolač bolji od svakog industrijskg keksa
Nejedenje određene grupe hrane najvjerojatnije izaziva zdravstvene poteškoće, a ne jedenje. To bi bio izostanak voća, povrća, sjemenki, mahunarki, kuhane hrane i korištenja prave domaće hrane u prehrani.
Vi možete napraviti kolač koji ima 50 sastojaka u sebi, ali je i dalje bolji nego keks unatoč tome što ste stavili šećer, med, čokoladu, mast, orahe, bajame… Taj kolač nema stupanj ugroze kao što ima industrijski keks kupljen u dućanu i ima svega tri sastojka.
Što je osim zdrave hrane jako bitno za naš život?
– Ljudi su ozbiljno narušili dvije stvari. Prva stvar je da smo tjelesno neaktivni, a druga je da smo počeli jesti ono što je već gotovo napravljeno i zapakirano. Te dvije stvari su izazvale sve ovo što se danas događa.
Danas isključivo sjedimo, nigdje ne idemo, ako idemo svugdje idemo automobilom, uz to ništa ne radimo, a ekran nam rješava sve naše probleme.
Ne koristimo ni skeletnu ni glatku muskulaturu, ali ni mozak.
Crijeva usporena zbog sjedenja
Crijeva su nam usporena zbog sjedenja, usporava nam se njihov rad, a usporili smo i metabolizam mirujući. Zaglupljuje nas ako ne koristimo mozak niti vježbe koje bi nam trebale izazvati logične postupke.
Ako želimo nastaviti živjeti ovako kako živimo onda moramo svaki dan proizvesti umjetno ono što smo prirodno prestali raditi.
Kretanje nužno kao i hrana
Moramo se natjerati na kretanje, na promišljanje što jedemo i na što manje korištenje ekrana, te aktivirati društveni život.
Kretanje nam je jednako važno kao i hrana. Sada ćemo ili biti pametni, pa ga integrirati u svakodnevnom životu i tako primjerice na posao ići pješke ili svakodnevno šetati. Uz to ne moramo koristiti ni liftove, a možemo isključiti i ostala pomagala koja su nas usporila i ulijenila.
