Na natječaju International Medis Awards for Medical Research 2021, a koji već osmu godinu nagrađuje najbolja istraživačka postignuća liječnika i farmaceuta iz devet zemalja srednje i jugoistočne Europe, ove je godine pobjedu odnijelo i dvoje hrvatskih liječnika.
Riječ je o prim. dr. Gordani Drpa iz KBC-a Zagreb za istraživanje iz područja pulmologije i alergologije te dr. sc. Mateju Šapini iz KBC-a Osijek zbog istraživanja iz područje pedijatrije.
Iako ima tek 32 godine i do završetka specijalizacije iz pedijatrije mu nedostaje vrlo malo, ovaj mladi liječnik iza sebe ima već nekoliko nagrada. Naime, za isti rad za koji je dobio ovo priznanje, ove je godine već nagrađen nagradom Hrvatskog pedijatrijskog društva za najboljeg mladog znanstvenika. O čemu se zapravo radi u istraživanju za koje je opetovano nagrađen, ali i kako promišlja ovaj liječnik, koji pršti istraživačkim entuzijazmom pokušali smo doznati u razgovoru za portalzdravlje.hr.
Grupiranje dječjeg IgA-vaskulitisa
– Samo istraživanje je dio projekta Hrvatske zaklade za znanost, a voditeljica projekta je prof. dr.sc Marija Jelušić, kojoj mogu zahvaliti što me uključila u istraživanje i dala mi slobodu da radim dio koji me zanima. Nadam se da će rezultati doprinijeti ne samo znanstvenoj nego i cjelokupnoj kliničkoj zajednici koja se bavi područjem pedijatrijske reumatologije. Ovo istraživanje pokazuje kvalitetnu suradnju institucija, ali i da je dovoljno imati jednu jako dobru i inovativnu ideju da se napravi vrhunska znanost. Istraživanje se bavilo geoprostornim grupiranjem dječjeg IgA-vaskulitisa (prethodno nazvanog Henoch-Schönlein purpura) i nefritisa. IgA-vaskulitis ili upala malih krvnih žila je u općoj populaciji relativno rijetka bolest, a manifestira se kožnim promjenama potkoljenice, upalnim promjenama na zglobovima, problemima probavnog sustava dok je glavni limitirajući čimbenik bubreg, odnosno nefritis, obašnjava ovaj liječnik.
Kako će navesti ideja mu je bila u istraživanje ubaciti pristupe drugih znanosti, izuzev medicine. Stoga su primjenili holistički pogled i, kako kaže, probali razmišljati kroz Toblerov prvi zakon zemljopisa, koji kaže da je “u prostoru sve povezano sa svime, ali bliske stvari su povezanije jedna s drugom nego udaljene“.
– Ovo je zakon koji se najviše primjenjuje u naftnom inženjerstvu i geologiji, a mi smo ga sada željeli primjeniti u medicini. Stoga smo promatrali prostornu rasprostranjenost bolesti i to samog vaskulitisa, ali i njegova bubrežnog oblika. Znači istraživali smo dvije pojavnosti. Za zarazne bolesti je razumljivo da postoji prostorna rasprostranjenost, ista stvar je i za bolesti koje uzrokuju genski i okolišni čimbenici, ali problem kod ove bolesti je što ona nema samo jedan uzrok. Puno je toga u kombinaciji. Od genskih predispozicija do imunološkog odgovora i potencijalnih infektivnih čimbenika. Željeli smo vidjeti što se događa kada pojavnost bolesti stavimo na mapu – opisuje motive i postupak nagrađenog rada.
Otkrili grupiranje bolesti
Ono što su otkrili jest kako se se vaskulitis grupira oko velikih gradova, Zagreba, Splita i Rijeke gdje je incidencija češća, ali ne i na osječkom području što je bio prvi zanimljiv rezultat. Potom, kad su tražili pojavnost bubrežnog oblika ove bolesti dobili su posebno zanimljiv rezultat jer su povećanu prevalenciju pronašli uz tok rijeke Drave do Dunava.
– To je zanimljivo jer postoji jedna analogija s balkanskom endemskom nefropatijom. Ova se bolest posebno pojavljuje uz tok rijeke Save. Sada smo u ovom istraživanju dobili nešto slično uz tok rijeke Drave. S rezultatima ovog istraživanja smo se doveli u poziciju da smo otvorili još više pitanja za daljnji tijek istraživanja u kojima ćemo iskoristiti javno dostupne okolišne parametre, a nastavljamo i s genskim analizama, objasnio je ovaj istraživač, koji je i asistent na Medicinskom fakultetu u Osijeku te Fakultetu dentalne medicine i zdravstva.
Inače, recimo kako je članak o rezultatima ovog istraživanja već objavljen u znanstvenom časopisu Annals of the Rheumatic Diseases, svojevrsnom Lancetu za područje reumatologije. Dr. sc. Šapina priznaje i kako se u istraživanja zaljubio još na drugoj godini osječke medicine i to nakon položenog ispita iz fiziologije, kada ga je prof. dr.sc. Sven Kurbel pozvao u prvi istraživački projekt.
– Totalno uživam u istraživanjima, meni je to zabavno i ja to volim. Tu postoji onaj kreativni dio gdje možeš razmišljati, a goni me i stalna želja da nešto novo otkrijem. Još uvijek se može otkriti toliko toga, ma koliko neko područje bilo istraženo. Često čujem kako netko kaže da dobar liječnik ne može biti dobar istraživač i obrnuto, ali ja ne mogu zamisliti jedno bez drugoga. Stoga se u budućnosti vidim kao liječnika u praksi, ali i nekoga tko stalno istražuje kako bi tim svojim pacijentima pomogao novim otkrićima, poručuje ovaj zaljubljenik u medicinu i znanost.
