Sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata zaposlenih u zdravstvu u KBC-u Rijeka, Miran Gašparović, potpisao je oštru osudu interpretacije događaja koji su s Radmilom Čahut iznijele bivše djelatnice klinike. Učinio je to, kako kaže, na zahtjev članstva. Ne samo zato što ne želi šutjeti i dovesti do veće štete nego i da zaštiti članove, njihov rad i istinu. Istaknuo je da govori u ime Nezavisnog sindikata zaposlenih u zdravstvu, a ne osobno jer zastupa kolege koji su njegovi članovi.
Na hitne probleme ostali bez odgovora
– Profesorica Belac Lovasić osim što je bila predstojnica Klinike bila je i pročelnica Zavoda za radioterapiju i onkologiju. Za glavnu sestru je postavila Vlastu Predovan. Ujedno glavnu sestru Klinike. Otkako je preuzela te dužnosti mi do predstojnice Klinike nismo mogli doći ili bi nas naručila za dva tjedna. Mi imamo mnoge hitne situacije, dotrajalu opremu, a naši zahtjevi nisu bili veliki. Samo smo htjeli rješavati dnevne probleme. Trebao nam je hitan dogovor ako bi se uređaj pokvario – kako to ljudima javiti, koga odgoditi, koga primiti ili poslati negdje. Ništa nismo mogli dogovoriti. Snalazili smo se sami – govori Gašparović.
Bezuspješni kontakti
Miron Gašparović inžinjer je na Zavodu za radioterapiju riječke bolnice. Tvrdi da su više puta puta s bivšom pročelnicom Klinike pokušavali kontaktirati. Da su slali mailove, tražili nužnu opremu koja nije bila skupa. Kao primjer navodi da nisu imali vanjsku telefonsku liniju za pacijente, a 70-80 pacijenata nekad je trebalo hitnu informaciju, kaže Gašparović. No, dodaje, to je manji dio problema.
– Na Zavodu za radioterapiju nismo predstojnicu vidjeli godinama. Slali smo sve molbe i upite k njoj, nikakav odgovor nismo dobili. Čim smo otišli u ravnateljstvo i izložili naš problem saznali smo da naši zahtjevi nikad nisu ni došli do njih. I nećete vjerovati, svi su riješeni bez ikakvog problema u nekoliko dana, govori Gašparović.
Premalo stručnog kadra
No, kao daleko značajniji problem navodi da su ljudi Zavod i Kliniku napuštali upravo zbog takvog upravljanja i loše organizacije rada.
– Upozoravali smo da ćemo ostati bez inžinjera koji rade na radioterapije. Neki su išli u mirovinu, neki jednostavno više nisu željeli na taj način raditi. Nas je radioterapijskih inžinjera bilo 17, sad nas je 12, a trebalo bi nas biti 21. Ne možete takve ljude školovati preko noći. I ako bismo uzeli inžinjere radiologije njima treba tri mjeseca edukacije, a barem šest mjeseci da počnu raditi samostalno.
Bez dogovora o hitnoćama i osnovnom materijalu za rad
Ali kako uopće govoriti da smo upozoravali na taj problem dok nismo mogli dobiti ni maske nužne za zračenje glave i takve stvari koje nam dnevno trebaju, navodi.
Nepostojanje rasporeda rada, dezorganizacija, opći nered, nije nešto što je na Klinici nepoznato, ali ja govorim isključivo u ime ljudi koje predstavljam.
– Ukratko medicinske sestre i ostalo osoblje pobjeglo je zbog načina rukovođenja. Što je najgore, mi smo prije 6-7 godina bili ravni Zagrebu po kvaliteti i vrsti usluge. Danas je stanje katastrofalno. Ne samo da nisu skraćene liste čekanja, naprotiv one su produžene. A sigurno ne želimo biti odgovorni za dramatično pogoršanje stvari na koje smo na vrijeme upozoravali, zaključuje Miran Gašparović.
