Pravo na privatnost tijekom pregleda ili liječenja ima svaki pacijent. To vrijedi i za dijagnostičke postupke te osobito tijekom pružanja osobne njega, garantira nam Zakon o zaštiti prava pacijenata. Iako je ovo pravo definirano još prije 20 godina, mnogi građani s njime nisu dovoljno upoznati.
U praksi to znači da pacijent može zatražiti zatvaranje vrata, navlačenje paravana ili zavjese, privremeno napuštanje prostorije drugih pacijenata i slično. Mora se i omogućiti presvlačenje na mjestu koje nije izloženo pogledima. Ne mora se ni tolerirati povremeni ulazak ili izlazak medicinskog osoblja u prostoriju, a koje ne sudjeluje u pregledu ili njezi. Napominjemo i da pacijent ne mora obrazložiti zašto želi privatnost.
Privatnost i za osobe koje ne odlučuju same
Iako do 16. godine života o roditelju ili zakonskom skrbniku ovisi hoće li se zatražiti privatnost, nije baš tako crno-bijelo. Prema istom Zakonu, ali i prema drugim specifičnim zakonima i kodeksima medicinskih djelatnika, zdravstveni je djelatnik dužan postupati u najboljem interesu pacijenta. To znači da ako se primijeti neugoda kod djeteta, a roditelj nije zatražio zatvaranje vrata ambulante, djetetu ipak treba osigurati privatnost.
Slično vrijedi i za pacijente koji imaju pravno definirane skrbnike. To su pacijenti s umanjenom sposobnošću rasuđivanja, bilo mlađi ili, primjerice, stariji oboljeli od teške demencije. Naime, lako je pobrkati pravo skrbnika na donošenje pristanka o medicinskim postupcima s pravom prisutnosti tijekom pregleda.
Ovdje sve ovisi od slučaja do slučaja. Osoba s mentalnim poteškoćama može pokazati da ne želi prisutnost roditelja ili skrbnika tijekom pregleda. I to se pravo mora poštivati. Osim kada je ostanak roditelja ili skrbnika u najboljem interesu pacijenta (malo dijete, Alzheimerova bolest i slično). Tada odlučuje liječnik, odnosno zdravstveni djelatnik.
Pacijent prema pacijentu
Obje opisane skupine su izrazito ranjive i često ne mogu jasno izraziti svoje mišljenje. Pažljivost prema njima nije samo odgovornost zdravstvenih djelatnika, nego i svih nas drugih. Ne skrećući previše s teme ovog članka, to u praksi znači da ne “blejimo” u druge pacijente u čekaonicama, da ne komentiramo šapćući. Također, i da ne virimo u prostoriju gdje se obavlja pregled, a osobito ne ulazimo kako bismo “samo nešto pitali”.
Pratnji nije mjesto na pregledu
Što kada ste kao mlađi član obitelji u pratnji starije osobe? Moguće je, dakako, da vaš djed inzistira da ostanete, no na zdravstvenom je djelatniku odluka je li to zaista u najboljem interesu pacijenta. Pratnji načelno nije mjesto tijekom pregleda ili dijagnostičkog postupaka. Zdravstveni će djelatnik obavijestiti pratnju o stanju pacijenta (ako pacijent to dozvoljava). Pogotovo je to praksa nakon pregleda na odjelima hitne medicine.
Hitna stanja su izuzetak
Zaključit ćemo upravo s pojmom “hitno”. Jer pravo na privatnost nije iznad hitnosti, odnosno spašavanja života. Privatnost u tom slučaju ovisi o realnim okolnostima i može biti privremeno uskraćeno. Zdravstveni djelatnici ne samo da imaju pravo spašavati nam živote, već i obvezu. Zato kad je riječ o životu, “stisnimo zube”.
Sva temeljna prava pacijenata u jednom dokumentu
Portal Zdravlje za čitatelje je pripremio Priručnik o pravima onkoloških pacijenata u Republici Hrvatskoj. Priručnik na jednom mjestu obuhvaća sve zakone i pravilnike o pravima pacijenata i pravima onkoloških pacijenata u RH, a izradila ga je pravnica Snježana Cerjan, mag. iur. Dizajnirali smo ga za lakše čitanje na ekranima i s praktičnom tražilicom, a može se preuzeti na našem portalu besplatno i bez prijave.
Priručnikom želimo skratiti vrijeme traženja i lutanja po zakonskim propisima upravo onda kada nam najviše trebaju – u bolesti. Priručnik može pomoći kao prva referentna točka u ostvarivanju vaših prava kao pacijenta, ali i prava u okviru zdravstva za zaposlene osobe, umirovljenike, osobe s invaliditetom i slično. Pokazao se i vrlo koristan liječnicima obiteljske medicine, jer upravo su oni često prva adresa za pitanja pacijenata o njihovim pravima.
