Rak je grozan. Neću mu tepati. I ta situacija kad dobijete dijagnozu nije bajna. Ali uz pomoć liječnika, uz pomoć nekoga Gori, moguće je biti tu. Godinama. Moguće je živit ispunjen život. Mi u udruzi smo vidjeli puno toga, danas imamo preko 100 članica koje su tu, žive, rade, djeluju.
Riječi su ovo Sonje Grgat, žene koja vodi udrugu Caspera.
Slova i papir nemaju zvuka pa je evo baš teško prenijeti koliko je duše u ovim njezinim riječima. I kakva je to toplina, baš kao i žene koje je okupila i okuplja. Kao i klapa Caspera koja je na splitskoj Rivi u nedjelju, kako je rekla državna tajnica Marija Bubaš, svima nam ispunila srca.
Kako je rekla Grgat klapi – hvala vam što vas vaša glava, vaše srce i vaša pisma drži.
Točno tako, hvala im od srca.
Splitska riva, sunčana nedjelja, jedna baš posebna klapa, ljudi toliko različiti, a svi opet ujedinjeni ka istom i jednom cilju. Baš kako je državna tajnica Bubaš rekla pružajući ruku u stisak, tako treba izgledati odnos zdravstva i pacijenta.
Neka Nacionalni dan preživjelih od raka koji nas je tamo okupio bude jedan mali doprinos tom odnosu, tom poštenom stisku ruke. Jer rak ne zanima koliko tko ima godina, otkud je, kakav nam je životopis ili stanje na računu, ništa ga ne zanima. A sve nas mora zanimati kako ga slomiti i kako biti tu, dostupan, pristojan i podrška u svakom segmentu daljnjeg života svakom ovom čovjeku među nama. Svaka ta osoba je iskustvo i snaga onoga o čemu pišemo, slušamo, govorimo. Na svima nama je da ih čujemo i činimo najbolje.
