Osim neba, beskonačni su samo naša naivnost i pohlepa. U “vijesti” koja nam se trenutačno, površno, pokušava servirati, ima oba ta sastojka. I to u danu kad bolnice najavljuju da neće moći isplatiti plaće radnicima. U danu kad moram platiti propisani mi lijek, čitam vijest da bi država trebala preuzeti plaćanje — lijeka za mršavljenje! Pa stvarno da se čovjek upita tko je tu lud.
I da pita: što i tko je iduće?
Lifestyle lijekovi nisu rješenje
Zašto odmah u početku pišem o “površnom serviranju”?
Zato jer se debljinu, koja ima svoju dijagnozu, dramatično prikazuje kao megaubojicu naroda. Nijemci su to vrlo jednostavno saželi — lifestyle lijekovi. I kupuješ sam, baš kao i svugdje. I baš je Hrvatska i njeno zdravstvo s oko — što smo jučer čuli od bolničkih ravnatelja — 42 milijuna eura mjesečno novog duga, eto prava adresa za ovakve “inicijative”.
Ne plaća država ništa od toga, već plaćamo mi, građani. No ta priča o “besplatnom zdravstvu” je neka druga tema.
Nitko ne spori, niti ulazi u usta medicinskoj struci, ozbiljne posljedice viška kilograma i rizike za zdravlje koji idu s time. Uostalom, na Portalu Zdravlje više smo puta pisali o toj temi i upozoravali na posljedice debljine na zdravlje.
Multidisciplinarni pristup samo na papiru?
No što je za gubitak kilograma propisano prije lijeka/lijekova? Koje životne promjene su uvedene i koji im je bio rezultat nakon dva, tri, šest mjeseci? Ili ćemo odmah na lijekove? Budući da ovakvi podaci ne postoje — samo iskustveno i što vidim i čujem — skidanje kilograma ubodom iglice postalo je trend. I komu treba i komu ne treba — nažalost.
Jer recept može propisati svatko, a lijek se u cijelosti plaća. Gdje je po tom putu nestalo ono što smo godinama slušali — da je debljina kompleksan problem i zahtijeva multidisciplinarni pristup. Ne vidim multidisciplinarnosti u pukom, nekritičkom dijeljenju recepata, niti čujem za komplementarnu psihološku podršku. Ne čujem ni za nutricionistički back-up oboljelima.
Zloporaba lijeka i ozbiljne nuspojave
Zašto koristim pojam “nekritičko propisivanje”? Jer je dovoljan jedan, samo jedan primjer unovčavanja tog recepta “da bih se malo sredila pred more”. A mislim da svi znamo eto po jedan takav primjer. I to je zloporaba lijeka.
U tako agresivnoj promociji i općoj maniji za što bržim mršavljenjem, naravno da se stvaraju društvene nuspojave — pojava lažnih verzija lijeka, internetski alternativni “recepti” za prirodan lijek za skidanje kilograma itd. Tu su i objektivne, zabilježene, nuspojave — od kojih neke nisu uopće bezazlene. Na čiji ćemo račun to sanirati?
“Prelijevanje” globalnog hita na građane u RH
Dok smo još bili u kunama, semaglutid kao globalni hit, a dotad namijenjen isključivo dijabetičarima, kod nas je u godinu dana potrošnjom porastao za gotovo sto posto. U 2022. godini skočio je na 11. mjesto lijekova prema potrošnji u RH, što je tada bilo 67,3 milijuna kuna.
I nepristojno je baš o dijabetesu, kao jednoj od ozbiljnih posljedica debljine, govoriti ovako, jer živimo u zemlji sa stotinama tisuća oboljelih. Pri čemu godinama izvještavamo o komplikacijama te teške i ozbiljne bolesti — i ne mijenja se ništa.
