Grancigula. Tako u Dalmaciji nazivaju raka, onog morskog. A tako u šali, ljubitelji onog crnog, najcrnijeg humora nazivaju rak, karcinom, tešku bolest od koje strahujemo. S tom dijagnozom suočio se, sada već daleke 2018., Andro Krstulović Opara. U to vrijeme gradonačelnik Splita, danas saborski zastupnik, no poput svih nas prije svega - samo čovjek. U javnosti ne priča često o svojoj dijagnozi, no za naš portalzdravlje, odlučio je otvoriti dušu.
- Odmah na početku želim jasno reći svima: u onom trenutku kad spoznaš da imaš tešku dijagnozu, moraš se postaviti da tada prestaje bolest i počinje liječenje. Ako tako postavimo priču, tada imamo šanse. Ako se prepustimo samoispitivanju, crnim mislima, nećemo uspjeti, poručuje svima kao netko tko zna kako je biti na onoj tankoj liniji između života i smrti. Ostati i opstati.
Dobro se sjećam datuma
Pričom se vraća u spomenutu 2018. godinu, bila je zima, pred kraj siječnja.
- Meni je pozlilo na Marjanu, na mom omiljenom treningu. Išao sam napraviti jedan naporni trening biciklom. Dobro se sjećam datuma, 20. siječnja 2018. godine, sedam mjeseci nakon što sam preuzeo dužnost gradonačelnika. Tjedan prije smo se supruga i ja s djecom vratili sa skijanja s našim prijateljima s kojima više od 20 godina idemo na snijeg. Dobro sam se osjećao na skijanju, ali bio sam iscrpljen od prethodnog
razdoblja, preuzimanja dužnosti gradonačelnika od povjerenice Vlade RH...“ prisjeća se tih dana i događaja koji mu je u nekoliko trenutaka prevrnuo život.
- To jutro prije nego što mi je pozlilo bio sam sa suprugom u šetnji Gradom i požalio sam se da se loše osjećam. Rekao sam joj da idemo ranije doma na ručak da ona može ići u noćno dežurstvo u bolnici, a ja još za vidjela poći na trening izbaciti tu virozu... I onda se dogodilo. Gore na Marjanu mi je pozlilo, držao sam se za svoju biciklu da ne padnem, osjećao sam se da tonem duboko..., u jednom dahu, smireno prepričava. Ubrzo je prevezen u bolnicu.
- Prevezli su me u splitsku bolnicu, a tamo me dočekala supruga u dežurstvu. Prva dijagnoza je bila moždani udar. Kad su mi napravili prvi pregled, uočili su krvarenje na mozgu. To tad nisam znao, ali u Danielinim (supruga Andre Krstulovića Opare op.a.) očima sam vidio da nešto nije dobro. S velikim bolovima su me ostavili u bolnici, bili su zabrinuti. Jasno mi je da je stvar ozbiljna zbog bolova koje sam trpio, prisjeća
se.
Prestaje bolest i počinje - liječenje
Kad je sutradan nakon pretraga tadašnji ravnatelj bolnice, danas pokojni dr. Jurić medijima rekao o čemu je riječ on je to gledao iz sobe na videu jer ga nisu pustili iz sobe.
- Nisu me pustili iz sobe da hodam u strahu da mi ne bi pukla neka od tih 17 metastaza u mozgu jer tada bih umro. Nisam htio da moja djeca i prijatelji doznaju preko medija da sam bolestan. I tad sam na Fejsu otpjevao onu pjesmu Roka Prča iz Maloga mista "Svako naše malo misto..." sa stihovima "moglo je i svršit gore” i poručio da me se nećete tako lako riješiti. Već tada, u toj početnoj fazi dijagnoze bio sam odlučan boriti se, kaže o tadašnjem dojmu, a snagu i motivaciju za život želi podijeliti svima.
- Tada mi je netko ispričao jednu divnu priču; u onom trenutku kad dobiješ tešku dijagnozu, prestaje bolest i počinje liječenje. Ako tako postavimo priču, tada imamo šanse, ako se prepustiš preispitivanju, bijesu, tuzi, onom pitanju 'zašto baš ja' teško da ćeš uspjeti. Naravno da sam se i ja to pitao, ali brzo sam se pribrao, dignuo iz knockdowna, i kako mi to volimo reći "otresao prašinu sa sebe" i rekao "idemo se boriti". I dan danas se borim, danas više od 8 i po godina od dijagnoze, ušao sam u statistički prosjek. Imam brojne nuspojave kojima ne dopuštam da mi pokvare kvalitetu života, priča Krstulović Opara.
Brojne metastaze
Bori se, kaže, sportovima, fizičkim aktivnostima i stalnim preispitivanjima svojih fizičkih mogućnosti, treninzima koje u njegovim godinama ne bi baš svatko radio.
- To mi pomaže da ostanem čvrsto na zemlji. Tako sam se formirao u mladosti na veslanju, na jednom vrlo
teškom sportu. Tad sam naučio da kad ti je najteže trebaš stisnuti zube i nastaviti dalje još jače. Takav mentalitet me držao u životu i u ovoj bolesti dodajući da u naravi ima ono naslijeđeno: "na ljutu ranu, ljutu travu". Kako kaže, to se može trenirati, vidio sam ljude koji su to naučili i uspjeli.“
Metastaze na mozgu su krenule su melanoma. Nikad mu nisu našli primarni karcinom, ali našli su metastaze i u toraksu.
- Imao sam sreću što mi je melanom bio podatan za imunoterapiju. Išao sam na gama nož kako bi mi uklonili metastaze iz mozga. Poslije sam primio pametne lijekove, prošao niz zračenja, a sada sam na biološkim lijekovima, iznosi nam. No riječima se vraća na čuveni gama nož jer mu je taj dio liječenja posebno ostao u sjećanju.
- Te pripreme za gama nož su neugodne i bolne, pamtim svaki detalj. Dobro je, preživio sam i idemo dalje…
Iz toga vremena je, osim sa suprugom bez koje sve ovo ne bi prošao, razgovarao s pacijentima koji su mu priskočili u pomoć savjetima i liječnicima.
Dvije rečenice liječnika
A jedan razgovor i značajne dvije rečenice pamtit će dok je živ. Izrekao ih je prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, ne njemu kao tada prvom čovjeku Splita, već prije svega njemu, Andri kao čovjeku.
- Profesor Vrdoljak mi je tada kazao „u ovoj priči postoje četiri čimbenika; pacijent, liječnici, dragi Bog i rak. Ako se ova tri udruže, ovaj četvrti nema šanse.“ To se dobro poklopilo s onom mojom postavkom kako u trenutku kad dobiješ dijagnozu počinje liječenje. Ja ni u jednom trenutku nisam mislio da neću preživjeti, kaže Krstulović Opara i spominje još jedno ime u svijetu medicine.
- Jedan drugi poznati liječnik, neurokirurg dr. Josip Paladino, dao mi je odgovor koji me usmjerio za nastavak života. Pitao sam ga hoću li ja moći obnašati odgovornu dužnost gradonačelnika koju sam tek započeo, s obzirom na moje zdravstveno stanje. On mi je tada rekao „najbolja terapija je radna terapija“. Vratio sam se u gradsku upravu. Moji “vrli koalicijski partneri” i oporba su mi priredili grubu priču oko sanacije Karepovca, koju smo otvorili nakon 40 godina nemara. Paniku koju su stvorili sam smirio dolaskom na posao par dana nakon zahvata na mozgu. Pojavio se poput duha i rekao da ću neodgovorne ljude koji šire paniku tužiti. Tada su vidjeli da sam divlji, kaže.
U to vrijeme sve obveze preuzeli su njegovi zamjenici Nino Vela i Jelena Hrgović Tomaš tako da grad ni u jednom trenutku nije patio. Tu mu je pomogao onaj borbeni duh da karcinomu kao ni protivnicima neće biti lako s njim. Kako je na čelu grada morao „figurati“ i donositi važne odluke, ni trenutka nije klonuo.
Mir i molitva
- Znao sam u pauzama rasprava o proračunu otići u bolnicu na infuziju i vratiti se u Banovinu (zgrada gradske uprave u Splitu op.a.). Trebalo je živjeti, raditi. Stavio sam se na raspolaganje stanovnicima grada, da im služim. I odlučio sam mandat odraditi do kraja, srčano, jako, bez pauze, kaže.
Ima još jedan dio života koji želi podijeliti s drugima, s onima koji se muče s bilo kakvim teškoćama, a to je vjera.
- Uz obitelj, prijatelje, liječnike, pomagala mi je molitva. Kad sam trpio jake bolove, iste bi savladao mirom kojeg bih dobio uz jaku snagu. Uvjeren sam da sam primio Njegovu milost i da mi je otvorio kanal te snage molitve mnogih ljudi koji su molili za mene. Svima im hvala!, iskreno će Krstulović Opara.
Iza njega su terapije, dijagnoze, bolovi, teškoće, isčekivanja nalaza, a pred njim još mnogo lijepih trenutaka s obitelji, prijateljima, važnih saborskih sjednica, diplomatskih susreta. On je svoju utakmicu s grancigulom dobio, ne zato što je poznat, već zato što je bio uporan i siguran.
Sportskim riječnikom rečeno: Grancigula : Andro 0 – 1. Neka njegove misli i poruke budu poticaj svima - dijagnoza je stanje, ali nije kraj. Vedro, hrabro i s vjerom može se svladati i najteža bolest te nastaviti ploviti kroz bonace i nevere života.
