U nedjelju obilježavamo naš dan – Nacionalni dan preživjelih od raka. To je onaj dan u godini kad malo zastanemo, pogledamo iza sebe i ruku pod ruku stojimo svi mi koji nosimo iste ožiljke i istu sudbinu. Baš zato, iz same dubine duše, želim napisati nekoliko riječi za sve vas.
Svi mi dobro znamo onaj osjećaj kad u jednom običnom, sasvim normalnom danu čuješ tu strašnu riječ od pet slova. U sekundi se sve utiša. Čini se kao da je netko ugasio sve zvukove, planove za budućnost i one živahne boje na koje smo navikli. Dijagnoza donese mrak koji u početku izgleda potpuno neprobojan. Donese onaj ledeni strah koji se uvuče duboko u kosti. Neizvjesnost koja svaku večer pritiška grudi i duge neprospavane noći u kojima čovjek broji vlastite otkucaje srca i pita se što donosi sutra. Prošla sam kroz sve to. Znam svaku skalu s tog teškog puta. Znam miris bolničkih hodnika, težinu svake terapije i onaj užasan osjećaj nemoći kad te vlastito tijelo izda.
Nemoćan je pred vašim duhom
Ali danas, s ove druge strane, želim vam reći nešto što se rijetko čuje na početku te borbe: rak vam može napasti tijelo, ali je potpuno nemoćan pred vašim duhom.
Kao slikarica, kroz cijeli svoj život naučila sam gledati svijet kroz svjetlo i sjenu. Na platnu, da biste dobili pravu dubinu i da bi ono što je svijetlo i lijepo zaista zasjalo, morate upotrijebiti tamne, teške i guste boje. Shvatila sam da je tako i s našim sudbinama.
Ova bolest je najtamniji, najteži potez kista koji nas može zadesiti. Ali taj mrak nas ne definira. Mi nismo naša dijagnoza, niti smo samo obična statistika na nekom komadu papira. Mi smo žive, snažne, predivne duše koje u sebi nose nepresušan izvor snage za koju nismo ni znale da postoji, sve dok nas nevolja nije natjerala da je potražimo u sebi.
Ove nedjelje moje su misli i moje srce uz sve vas koje danas sjedite u čekaonicama, koje skrivate suze od svojih najmilijih da ih ne biste rastužile i sve vas koje upravo prolazite kroz terapije i brojite dane do boljih nalaza. Želim vam samo reći – niste same. U svakom vašem strahu, u svakoj mučnini i u svakom trenutku sumnje, sjetite se da negdje kuca srce žene koja je sve to prošla i koja vas razumije bez ijedne jedine izgovorene riječi.
Slavimo svaki novi osmijeh i dan
A svima vama koji ste, poput mene, preboljeli ovu neman i ostavili je iza sebe: nosite svoje ožiljke ponosno. Ti ožiljci nisu znakovi slabosti, to su medalje za hrabrost. One su živi dokaz da smo prošle kroz najgoru vatru i iz nje izašle kao pobjednice. S još većom, nevjerojatnom željom da slavimo svaki novi izlazak sunca, svaki osmijeh i svaki poklonjeni dan.
Život je previše dragocjen da bismo ga prepustile strahu. Čak i kad su vam ruke slabe, držite se grčevito za nadu. Čak i kad je tijelo umorno, neka vam srce bude glasno i hrabro. Borite se, vjerujte, stvarajte i volite. Naše platno života još uvijek ima toliko nenaslikanih, predivnih i sjajnih boja koje tek čekaju da ih naslikamo.
Šaljem vam najtopliji zagrljaj prepun snage, vjere i ljubavi. Izdržite, lavice moje. Svjetlost uvijek, na samom kraju, pobijedi mrak.
