Broj oboljelih i preminulih od sepse u Hrvatskoj je u porastu. Više nismo zemlja niskog rizika za ovu bolest s visokim smrtnim ishodom. Iako sepsu laički mahom “pripisujemo” bolnicama, podaci pokazuju kako se većina slučajeva događa izvan bolnice. Ono što je važno jest prepoznati sepsu što ranije kako bi se odmah moglo pristupiti liječenju. Hrvatskoj su potrebne i smjernice, a akciju SOS Sepsa pokrenuli su KBC Rijeka i Udruga poslodavaca u zdravstvu (UPUZ).
Ono što se još čini u javnosti mahom nepoznato, a što se moglo čuti na predstavljanju navedene akcije, jest kako nakon sepse ljudi naprosto više nisu kao prije. Kako je rekla prof. dr. sc. Višnja Ivančan, nakon sepse više nemamo isti broj neurona.
– Naši najbliži, a i mi sami ćemo vidjeti da smo drugačija osoba. Tu treba uključiti stručne osobe i moramo biti svjesni psihijatrijskog poremećaja nakon sepse, nazivamo ga post sepsis sindrom – pojašnjava prof. Ivančan.
Dodaje da se u liječenju pacijenata sa sepsom ne može kazati “sad smo te izliječili, pustili van iz bolnice i sad si ti u redu”.
– Ne možemo to pogotovo kod dijabetičara i starijih ljudi koji su jednom bili u sepsi jer nakon nekog vremena oni će opet biti u sepsi – objasnila je prof. Ivančan.
Profesorica Ivančan pozvala je na monitoring suspektnih bolesnika, što je i trend u svijetu. Kako je objasnila, potreba je otkrivati bolest na vrijeme i na vrijeme započeti terapiju.
– Danas možemo primijeniti sve što postoji u svijetu, ali kako je u medicini tajming sve ako krenemo na vrijeme, uspjet ćemo.
