Iako se čini da svjedočimo epidemiji oboljelih od poremećaja štitnjače struka napominje kako nas te bolesti odavno prate. No, promijenila se vrsta oboljenja i profil oboljelih. O tome koji su danas najčešći poremećaji rada štitnjače i kako ih prepoznati razgovarali smo s doc. dr. sc. Darijom Šnajder Mujkić s Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja KBC-a Osijek.
Nekoć je dominirala gušavost
– Ne možemo reći da su se bolesti povezane sa štitnjačom smanjile već da su se promijenile vrste oboljenja i profil pacijenata. Kad gledate stariju literaturu tada se navodi kako je 50-ih godina prošlog stoljeća na našem području postojao iznimno visok broj pacijenata s gušom. To je bilo zbog manjka joda u organizmu. Točnije nepostojeće jodne profilakse što se kasnije uvelo i broj oboljelih osoba s gušom je danas nizak.
Zanimljiv je podatak koji smo mi učili još kao studenti medicine da su bolesti štitnjače nešto što ljude prati kroz povijest pa se kao primjer daje oslikavanje sakralnih objekata s anđelima, malim kerubinima s gušama što je bio ideal ljepote. Čak su i žene sa što većom gušom bile portretirane kao ljepotice. Bolesti štitnjače su uvijek postojale samo se promijenila vrsta bolesti. Gušavost smo uspjeli smanjiti, ali smo sada zbog imunoloških događanja dobili autoimune bolesti štitnjače poput Hashimotovog tireoiditisa, objašnjava doc. Šnajder Mujkić.
Hormoni i trudnoća
Ova specijalistica napominje i kako je jedan od razloga povećanog dijagnosticiranja činjenica da su društva za ginekologiju i opstetriciju donijela naputke o preporučenoj razini hormona kod žena u reproduktivnoj dobi.
– Ovo se posebno odnosi na zdravlje trudnica i žene koje idu na potpomognutu oplodnju kojima je neophodna optimalna koncentracija hormona štitnjače. Sve te pacijentice se upućuju na naš odjel zbog hormonskog nadomjestnog liječenja ukoliko je potrebno. Ipak, ono s čime se mi danas generalno najviše susrećemo su autoimuna oboljenja štitnjače i najveći broj naših pacijenata ipak su ženskog spola. Osobno sam se tijekom studija susrela s radovima koji su govorili da postoji veća incidencija bolesti štitnjače u populaciji menadžera. Tako da jedan dio pacijenta čine definitivno i muškarci, a stres loše pogoduje razvoju bolesti štitnjače.
Jedan od razloga dodatne pojavnosti bolesti štitnjače su i brojni “pametni” lijekovi. Tako poneki neurološki lijekovi za multiplu sklerozu ili onkološka terapija kao jednu od nuspojava imaju pojavu bolesti štitnjače i to češće hipertireozu. Terapije na nekim drugim područjima napreduju i svi mi želimo ići naprijed u liječenju iznimno ozbiljnih bolesti, ali nažalost u tome se poremeti rad štitnjače. Dobro je što se ti poremećaji uspješno mogu liječiti s naše strane, napominje ova liječnica.
Hiper ili hipo
Poremećaji u radu štitnjače su njezin usporeni ili ubrzani rad, odnosno hipotireoza i hipertireoza.
– Dođe li do usporenog ili ubrzanog rada štitnjače mi zapravo govorimo o poremećaju metabolizma. Kada je u pitanju hipotireoza glavni simptomi će biti općeniti osjećaj umora, da je osobi ujutro teško se ustati bez obzira na količinu sna, stolica neredovita, ne jede puno, a dobiva na tjelesnoj masi. Tada se krvnim nalazom lako i jednostavno utvrdi status hormona štitnjače i uvede nadomjesna terapija hormonima štitnjače. Kod hipertireoze je obrnuta situacija, te osobe jedu, ali mršave, nemaju sna iako su umorni i pospani, znoje se, lupa im srce… Što se tiče terapija kod oba slučaja ona je ista već dugi niz godina, a to su lijekovi kojima se dobro rješava situacija, kaže doc.Šnajder Mujkić.
Bez straha od punkcije
Kada je u pitanju dijagnosticiranje bolesti štitnjače skrining na hormone štitnjače godinama je jednak, a odnosi se na krvnu pretragu. Dok su kod UZV-a štitnjače pretrage tehnički napredovale te mi procjenjujemo kad je potrebna citološka punkcija.
– Pacijenti često zaziru od citološke punkcije, ali riječ je o pretragi s vrlo tankom iglicom, ništa neugodnijoj od primjerice vađenja krvi. Stoga ne treba zazirati od toga. Ono što je vrlo bitno reći je i da danas imamo veću incidenciju karcinoma. Ali je smrtnost ista i petogodišnje preživljenje od karcinoma štitnjače je preko 95 posto. Najčešći su papilarni i folikularni karcinom štitnjače. Papilarni karcinom štitnjače čini 60 do 70% svih karcinoma štitnjače, a folikularni oko 15 % slučajeva. Oni rijetko daju udaljene metastaze i nakon operativnog liječenja i radiojodne terapije pacijenti su dobro. Karcinom štitnjače se nekad otkrije nakon citološke punkcije čvorova ili ako pacijenti napipaju čvorić na vratu. Dobro je znati da se karcinom štitnjače u više od 95 posto slučajeva uspješno liječi, napominje doc. Šnajder Mujkić.
Sol s jodom kao profilaksa
Specijalisti nuklearne medicine napominju i kako paziti na zdravlje štitnjače.
– Ono na što bismo svakako trebali upozoriti je trend konzumiranja himalajske soli koji definitivno nije preporučljiv. Naime, riječ je o soli bez joda, a upravo smo rekli kako je stanovništvo sve dok se sol nije dodatno jodirala obolijevalo od gušavosti. Stoga je konzumacija soli s jodom dobra za jodnu profilaksu i zdravlje štitnjače. Također nije dobro konzumirati ni pripravke s previše joda. Normalna konzumacija jodirane soli prema svim istraživanjima u Hrvatskoj je dostatna. Danas su popularni i suplementi za zdravlje štitnjače koji imaju određene kombinacije tirozina, selena, joda, magnezija i cinka što bi po teoriji možda moglo pomoći kod autoimunih bolesti. No, od svih ovih elemenata dokazano je da može pomoći tek selen kod nekih oboljenja štitnjače.
Problem kod Hashimotovog tireoiditisa je što je to kronična bolest te kao i kod većine kroničnih bolesti medicina trenutno nije u mogućnosti reći pacijentima što da rade i kako da se ponašaju kako bi se izliječili. I još jedna stvar oko koje su pacijenti uvijek zabrinuti, a to je razina antitijela na tiroidnu peroksidazu (antiTPO). Ljudi vole pratiti kakav je broj i koliko je povišen antiTPO. No, o tom broju se ne treba previše brinuti jer i ako on pada to ne znači nužno da je štitnjača bolje. Može značiti da je čak i lošije, ali je toliko „uništena“, da imunološki sustav više uopće ne proizvodi antitijela, poručuje ova specijalistica.
