Nadbubrežna žlijezda je parni organ trokutastog oblika smješten na gornjem polu oba bubrega. Sastoji se od kore i srži koji luče različite hormone. Hormone kore nadbubrežnih žlijezda nazivamo zajedničkim imenom kortikosteroidi. Prema biološkim karakteristikama dijele se u tri grupe:
- glukokortikoidi, među kojima je najvažniji i najzastupljeniji kortizol koji djeluje na metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masti te se pojačano luči u stanjima stresa
- mineralokortikoidi među kojima je aldosteron koji kontrolira metabolizam vode i soli
- spolni androgeni, estrogeni i progesteron, koji se iz nadbubrežnih žlijezda izlučuju u malim količinama, a najvećim dijelom se stvaraju u spolnim žlijezdama.
Kada kora nadbubrežne žlijezde počne smanjeno lučiti hormone ili ih uopće više ne luči, dolazi do pojave Addisonove bolesti. Bolest je to koja se još naziva i primarna adrenalna insuficijencija. Riječ je o rijetkoj bolesti, s pojavnosti od 100-140 slučajeva na milijun stanovnika. U posljednje vrijeme se primjećuje porast pojavnosti. Na Addisonovu bolest važno je upozoriti jer u slučaju potpunog prestanka lučenja hormona dolazi do tzv. adrenalne krize koja je po život opasno stanje. Zato je izuzetno važno prepoznati simptome Addisonove bolesti, dijagnosticirati je i pravovremeno započeti liječenje.
Mogući uzroci
Uzrok Addisonove bolesti u 80 posto slučajeva je autoimuna upala nadbubrežnih žlijezda. U ostalim slučajevima uzrok može biti tuberkuloza ili neke druge zarazne bolesti te maligne bolesti. Zbog smanjene funkcije nadbubrežnih žlijezda dolazi do nedostatka sve tri skupine hormona koji se luče u kori. To dovodi do simptoma kao što su opći umor ili slabost, dehidracija, hipotenzija (pad krvnog tlaka), gubitak na tjelesnoj težini, vrućica, bolovi u trbuhu i hiperpigmentacija (tamna boja kože).
Manjak aldosterona uzrokuje smanjenu razinu natrija i povećanu razinu kalija pa se javlja mišićna slabost, srčane aritmije, dehidracija i sniženi krvni tlak (arterijska hipotenzija) što je praćeno vrtoglavicama, omaglicama, glavoboljama i zujanjem u ušima.
Manjak kortizola u tijelu, poznat kao adrenalna insuficijencija, može izazvati različite simptome. Uključuju umor i opću slabost, poteškoće prilikom održavanja adekvatne razine energije, gubitak težine, nisku razinu šećera u krvi (hipoglikemije), nejasnih bolova u trbuhu praćenih mučninom i povraćanjem. Smanjena je otpornost na infekcije i stres.
Manjak adrenalnih androgena očituje se kod žena gubitkom dlakavosti uz prestanak menstruacije, a kod muškaraca sniženje libida i impotencija.
Tamnjenje kože
Ono što je također često prisutno i prilično specifično za Addisonovu bolest je tamnjenje (hiperpigmentacija) kože. Koža može postati tamnija ili imati mrlje tamnije pigmentacije, posebno na izloženim područjima kože. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i laboratorijske analize krvi.
Liječenje Addisonove bolesti sastoji se od doživotne hormonske terapije glukokortikoidima i mineralokortikoidima. Pacijenti bi također trebali imati injekcijski oblik glukokortikoida dostupan u slučajevima mučnine, povraćanja ili drugih situacija kada unos kroz usta nije moguć. Zamjena mineralokortikoida općenito se ne mora mijenjati zbog bolesti ili postupaka. Međutim, dozu će možda trebati prilagoditi u ljetnim mjesecima kada dođe do gubitka soli zbog prekomjernog znojenja.
Addisonova bolest obično se dijagnosticira nakon značajnog stresa ili bolesti koji razotkrije nedostatak kortizola i mineralokortikoida što se predstavlja znakovima šoka (hipotenzija, ubrzani puls, gubitak svijesti, bljedilo, konfuzija) koji ne reagira na nadoknadu tekućine i elektrolita (tzv. Addisonova ili adrenalna kriza).
Addisonova kriza
U slučaju Addisonove krize ključno je hitno započeti terapije intravenski hidrokortizonom uz nadoknadu elektrolita i tekućine, prije dostupnosti rezultata dijagnostičkih testova.
Upravo zbog rijetkosti bolesti, i često nespecifičnih simptoma, naročito u njenim ranim fazama, većinom je potreban duži period kako bi se postavila ispravna dijagnoza i započela terapija. Ključno je podići svijest o važnosti i ozbiljnosti Addisonove bolesti kako bi se izbjegle njene komplikacije i loš ishod.
Za pacijente je važno dobro se educirati o svojoj bolesti jednom kad je dijagnoza postavljena, pridržavati se preporuka liječnika o redovitom uzimanju terapije, prilagođavanju erapije u izvanrednim stanjima te redovitim kontrolama liječnika.
Pacijenti bi trebali uz sebe imati medicinsko upozorenje kako boluju od ove bolesti.
