Kakva je njihova uloga i što profesija patologa podrazumijeva razgovaramo sa splitskom patologinjom doc. dr. sc. Sandrom Zekić Tomaš, dr. med., specijalistom patologom, koja je odnedavno značajno pojačanje u timu vrijednih splitskih Caspera, Udruge žena oboljelih i liječenih od karcinoma.
Što je posao patologa i kolika je uloga patologa u procesu dijagnostike i liječenja maligne bolesti?
– Mnogi misle da je posao patologa isključivo rad s pokojnicima, i tu se varaju. Čak 95 posto našeg posla određuje sudbine živih pacijenata. Pojednostavljeno bi se moglo reći da patolog makroskopski i mikroskopski pregledava tkivo, te postavlja patohistološku dijagnozu, tzv. PHD (patohistološka dijagnoza). Bilo da je riječ o malom uzorku, npr. biopsija želudca uzeta za vrijeme gastroskopije, ili o velikom operativnom materijalu, kao što je dojka odstranjena zbog karcinoma, sve mora biti upućeno patologu. Bez PHD nalaza nema dijagnoze bolesti pa tako ni liječenja bolesnika oboljelih od malignih bolesti!
Kakva je razlika između posla citologa i patologa?
Patologija i citologija je jedinstvena specijalizacija koja traje 5 godina. Praksa u Hrvatskoj je da su prve tri godine svima jednake, a posljednje dvije godine se liječnici više usavršavaju u smjeru budućih patologa, tj. citologa. Patolog postavlja dijagnozu na temelju mikroskopskog pregleda tkiva dobivenih biopsijom, operacijom ili obdukcijom, dok citolog proučava materijale dobivene punkcijom, aspiracijom, eksfolijacijom stanica (npr. ginekološki PAPA test), te tekuće uzorke. I jedna i druga grana su iznimno vrijedne u dijagnostici malignih bolesti, komplementarne su i međusobno se nadopunjuju. Citologija je nezamjenjiva kao metoda probira, svi znamo važnost PAPA testa, te u dijagnostici hematoloških bolesti, s druge strane PHD nalaz je zlatni standard u određivanju terapije malignih bolesti.
Onkološki bolesnici znaju značaj PHD nalaza, što on obuhvaća i koliko vremena zahtijeva?
– Proces nastanka i vrijeme izrade PHD nalaza ovisi o vrsti materijala. Nakon što materijal dođe na naš odjel, patolog ga mora makroskopski pregledati, opisati i preuzeti isječke tkiva koji su reprezentativni za izradu mikroskopskih preparata. Izrada mikroskopskih preparata je složen proces koji obavljaju naši vrijedni i spretni tehničari. Ako se radi o sitnim materijalima (npr. iglena biopsija dojke ili pluća) opisani proces traje oko 24 sata, međutim ako je riječ o velikom operativnom materijalu (npr. isječak debeloga crijeva s tumorom) onda može proći i 2 do 3 dana dok patolog ne dobije preparate spremne za mikroskop. Zatim slijedi mikroskopiranje čiji je cilj odrediti „ime i prezime” tumora. Tek kad znamo o kojem je tumoru riječ patolog upućuje materijal na daljnje pretrage koje su neophodne za terapiju (npr. određivanje hormonskog statusa karcinoma dojke). Važno je napomenuti da svaki maligni tumor ima svoje specifične karakteristike koje je potrebno navesti u PHD nalazu, a neki zahtijevaju i molekularnu dijagnostiku. PHD nalaz mora dati podatke o vrsti i gradusu tumora, da li je tumor odstranjen do u zdravo tkivo (ako se radi o operativnom materijalu), o proširenosti tumora, te brojnim prognostičkim i prediktivnim čimbenicima o kojima ovisi terapija. Uvijek težimo da naši PHD nalazi dođu do bolesnika i njihovih onkologa što prije, ali morate biti svjesni da to zahtjeva vrijeme. Za male dijagnostičke uzorke cilj je izdati gotov nalaz u roku od 5 radnih dana, a za velike operativne materijale predloženi rok je 2 do 3 tjedna, uz napomenu da je ponekad potrebno i puno više ako je riječ o rijetkoj dijagnozi. Da bi sve to mogli pružiti našim bolesnicima, patolozi se moraju konstantno educirati i biti u toku sa svjetskim smjernicama dijagnosticiranja malignih bolesti.
Koliko se patohistološka dijagnostika proteklih godina mijenjala?
– Jednom riječju mnogo! Posljednjih godina veliki naglasak je na personaliziranom pristupu u liječenju bolesnika oboljelih od malignih bolesti, i tu veliku ulogu ima upravo molekularna patologija. S godinama je narastao broj pretraga koje patolog mora znati i provoditi, u konačnici tome i težimo, jer što više informacija o tumoru možemo dati onkolozima, to će i liječenje bolesnika biti bolje.
Da li nam u Hrvatskoj nedostaje patologa, je li ta struka relativno rijetka, i zašto?
– Nažalost u Hrvatskoj nedostaje liječnika svih specijalizacija pa tako i patologa. Zbog uvjeta u zdravstvu, koji su sve samo ne idealni, dosta mojih kolega je otišlo iz Hrvatske. Također, patologija ne spada u „popularne“ specijalizacije. Poprilično je zahtjevna i specifična, usudila bih se reći jedna od onih specijalizacija za koju treba imati želudac, ali i srce jer nije lako svakodnevno mijenjati sudbine ljudi postavljanjem zloćudnih dijagnoza ili razgovarati s obiteljima preminulih. Liječnicima je najveća nagrada ozdravljenje ili bar poboljšanje zdravstvenog stanja njihovih bolesnika, a kao patolog vama je to zadovoljstvo uskraćeno jer nemate direktan kontakt s bolesnikom. S druge strane patologiju se često naziva Kraljicom medicine, i ona to zaista i jest. Nijedna druga specijalizacija vam ne može dati uvid u samu bit bolesti kao što to može patologija, ali po tom pitanju sam subjektivna, ipak je patologija moja velika ljubav!
