Budući su zdravlje i bolesti štitnjače aktualna tematika posljednjih godina, često se susreću pitanja i preporuke vezane za promjenu životnog stila, prehrane ili upotrebu dodataka prehrani (suplemenata) kako bi se održalo zdravlje štitnjače, usporio tijek bolesti ili izliječio određeni poremećaj.
Važno je napomenuti da se svi mikro i makronutrijenti potrebni za normalan rad štitnjače osiguravaju zdravom i uravnoteženom prehranom pa u tom slučaju nije potrebna upotreba suplemenata.
Međutim, u današnjem užurbanom vremenu, nije uvijek lako održavati unos raznolike i zdrave prehrane. Stoga pojedinci pribjegavaju upotrebi suplemenata kako bi nadoknadili unos hranjivih tvari.
Ipak, treba imati na umu da je suplemente potrebno uzimati u preporučenim dnevnim količinama te je poželjno prethodno savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom.
Prekomjeran unos suplemenata ne samo da može biti štetan, već može ometati normalni rad štitnjače ili utjecati na rezultate krvnih pretraga. Također je važno napomenuti da ni u slučaju bolesti štitnjače ne postoje specifične prehrambene preporuke koje su se pokazale korisnima ili učinkovitima u liječenju ijedne bolesti štitnjače. Ipak, osobe s bolestima štitnjače ponekad su sklone ne držati se liječničkih preporuka već posezati za alternativnim pristupima koji nisu dovoljno istraženi, nemaju dokazanu korist ili mogu štetiti.
Suplementi
JOD
Jedan od takvih pristupa jest upotreba pripravaka joda u različitim oblicima i koncentracijama (Lugolova otopina, otopina kalij jodida, alge) koje premašuju preporučeni dnevni unos. Dovoljan dnevni unos joda osigurava se konzumacijom soli koju nalazimo u svim namirnicama. Globalna strategija jodiranja soli, koja se provodi već desetljećima, doprinijela je iskorjenjivanju neželjenih posljedica manjka joda, poput endemske gušavosti i kretenizma. Kod osoba s urednom funkcijom štitnjače, neželjeni učinak unosa prekomjernih količina joda se očituje privremenom obustavom proizvodnje hormona štitnjače. Kod osoba s oštećenom funkcijom štitnjače, ovaj zaštitni učinak izostaje, tj. može uzrokovati dugotrajniju obustavu proizvodnje hormona (hipotireoza – smanjena funkcija štitnjače) ili, paradoksalno, povećanu proizvodnju hormona štitnjače (hipertireoza – pojačana funkcija štitnjače) koje je potrebno liječiti.
BIOTIN (vitamin B7)
Suplementi biotina koriste se najčešće u kozmetičke svrhe jer navodno pospješuju rast kose i noktiju. Često ih koriste osobe s hipotireozom i pridruženim simptomima, iako nedostaju dokazi da biotin uopće utječe na funkciju štitnjače. Štoviše, koncentracija biotina u suplementima obično je stotine puta veća od preporučenog dnevnog unosa i može utjecati na nalaze hormona štitnjače u krvi.
SELEN
Dostatan unos selena osigurava se unosom hrane kao što su riba, jaja, povrće, orašasti plodovi (brazilski orašćići). Prema rezultatima novijih istraživanja, u osoba s Hashimoto tireoiditisom upotreba suplemenata selena utječe na smanjenje razine protutijela na tiroidnu peroksidazu (anti-TPO) i poboljšanje strukture štitnjače, ali nedostaju dokazi o učinku na funkciju štitnjače. Upotreba suplemenata selena se pozicionirala jedino u liječenju Gravesove orbitopatije jer je dokazano da odgađa napredovanje bolesti oka i poboljšava kvalitetu života.
CINK
Uz jod i selen, cink također ima važnu ulogu u sintezi hormona štitnjače te ga pojedine osobe koriste za zdravlje štitnjače. Postoje dokazi da bi suplementacija cinkom mogla biti korisna osobama s hipotireozom i dokazanim manjkom cinka. Uloga suplementacije cinkom u osoba s urednim zalihama ovog mikroelementa još uvijek nije dokazana.
CIJANOKOBALAMIN (vitamin B12)
U osoba s manjkom vitamina B12 utvrđena je veća učestalost bolesti štitnjače, prvenstveno Hashimoto tireoiditisa. Očekivalo se da bi nadoknada vitamina B12 mogla povoljno utjecati i na pridruženu autoimunu bolest štitnjače. Ipak, za sada ne postoje dokazi da suplementacija vitaminom B12 (čak i u slučaju dokazanog manjka) dovodi do poboljšanja funkcije štitnjače.
DRUGI VITAMINI I MINERALI
Iako najčešće nisu korišteni u obliku suplemenata za potrebe zdravlja štitnjače, postoje drugi vitamini i minerali vrijedni spomena koji mogu utjecati na njezinu funkciju. Opservacijska istraživanja ukazala su na povećanu učestalost hipotireoze u područjima fluoriranja vode. Međutim, za sada još nije sa sigurnošću potvrđeno da je fluoriranje vode neovisni čimbenik rizika za razvoj hipotireoze.
Rezultati pojedinih presječnih istraživanja ukazuju na povezanost povišenih razina hormona štitnjače i povišene razine bakra. Postoje dokazi da je nedostatak magnezija povezan s autoimunim bolestima štitnjače. U nekim je istraživanjima dokazano da su razine 25-OH vitamina D niže u osoba s bolestima štitnjače, međutim, uzročno-posljedična povezanost ova dva entiteta još uvijek nije dokazana.
Hrana
KUPUSNJAČE
Unos kupusnjača (npr. kupus, cvjetača, kelj) u nekim slučajevima može doprinijeti stvaranju guše (uvećanje štitnjače), no konzumacija bi trebala biti vrlo velika. U normalnim prehrambenim uvjetima rizik je vrlo nizak.
MORSKA TRAVA (kelp)
Preporučuje se izbjegavati proizvode poput algi, morske trave i mahovine jer mogu nepovoljno utjecati na rad štitnjače zbog velikog udjela joda, naročito kod osoba s bolestima štitnjače.
INDIJSKI GINSENG
Ashwagandha (indijski ginseng) je azijska biljka koja se često koristi u ayurvedskoj medicini s ciljem poboljšanja razine energije i pamćenja. Utvrđeno je da utječe i na funkciju štitnjače, prvenstveno dovodi do povećanja proizvodnje hormona što je dokazano na životinjskim modelima. Nedostaju čvrsti dokazi koji bi opravdali da korištenje ove biljke u hipotireozi, a prisutna je povećana zabrinutost obzirom da može uzrokovati oštećenje nadbubrežne žlijezde.
MASNE KISELINE
Utvrdilo se da povećana izloženost trans-masnim kiselinama u hrani utječe na razvoj poremećaja funkcije štitnjače, iako je potrebno više istraživanja kako bi se procijenili dugoročni zdravstveni ishodi. Konzumacija omega-3 masnih kiselina čini se korisnom za niz kliničkih poremećaja, uključujući i autoimune bolesti štitnjače. Jedan od glavnih prehrambenih izvora omega-3 masnih kiselina je sitna plava riba dok je velika riba (poput sabljarke i tune) potencijalni izvor zagađivača kao što je živa.
ĐUMBIR, MATIČNJAK, KARNITIN, RESVERATROL
Provođena su pojedinačna istraživanja o povećanom unosu spomenutih namirnica u slučaju bolesti štitnjače, ali nedostaju valjani dokazi koji bi opravdali njihovu povećanu konzumaciju.
SOJA, ŽELJEZO, KALCIJ
Hrana i suplementi bogati sojom, željezom ili kalcijem ometaju apsorpciju lijeka levotiroksina koji se koristi za liječenje hipotireoze.
Preporučuje se razmak od najmanje četiri sata za dodatke željeza i kalcija kako bi se izbjeglo interferiranje s apsorpcijom levotiroksina. Neki stručnjaci predlažu potpuno izbjegavanje konzumacije soje ukoliko osoba koristi levotiroksin.
Bezglutenska prehrana
Dijeta bez laktoze
Osobe s bolestima štitnjače znaju se pridržavati specifičnih dijeta kako bi smanjile izloženost pojedinim nutrijentima (gluten, laktoza) jer ih smatraju štetnima za zdravlje štitnjače. Međutim, izostavljanje glutena ili mliječnih proizvoda ima pozitivne učinke na funkciju štitnjače samo u onih osoba u kojih postoji dokazana intolerancija na ove nutrijente (celijakija, intolerancija laktoze). Pozitivan učinak na funkciju štitnjače se vjerojatno postiže oporavkom crijevne sluznice i poboljšanjem apsorpcije levotiroksina u onih osoba koje liječe hipotireozu.
Iako pojedinci s bolestima štitnjače ponekad nastoje izbjeći konvencionalnu terapiju ili se dodatno okreću i alternativnim ili prehrambenim pristupima liječenju, mnogi od najpopularnijih i najčešće primjenjivanih pristupa nemaju dokazanu korist, nisu dovoljno istraženi ili mogu štetiti. Zadaća i odgovornost liječnika jest educirati pacijente o postojećim dokazima za ili protiv, potencijalnoj šteti ili nedostatku dokaza koji stoje iza ovih strategija.
Dr. sc. Tanja Miličević Milardović, dr. med., endokrinolog i dijabetolog
Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju HLZ-a
Klinički bolnički centar Split