Hashimoto tireoiditis ili kronični limfocitni tireoiditis je autoimuna bolest štitnjače koja dovodi do disfunkcije štitnjače s posljedičnim razvojem hipotireoze. Štitnjača je mala žlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, odgovorna za proizvodnju hormona koji reguliraju metabolizam i održavaju normalnu funkciju organizma.
Bolest je nazvana po japanskom liječniku dr. Hakaru Hashimotu, koji ju je prvi opisao 1912. godine. Bolest nastaje tako što štitnjaču infiltriraju limfociti (stanice imunološkog sustava) stvarajući protutijela koja postepeno dovode do slabljenja funkcije štitnjače.
Kod osoba s Hashimoto tireoiditisom često se javljaju i drugi autoimuni poremećaji poput dijabetesa, smanjene funkcije nadbubrežnih žlijezda (Addisonova bolest) ili paratireoidnih žlijezda, perniciozna anemija, mijastenije gravis, vitiligo i druge bolesti.
Kombinacija faktora rizika
Hashimoto tireoiditis češće se javlja u žena nego u muškaraca i često se pojavljuje unutar iste obitelji. Uzrok Hashimoto tireoiditisa nije u potpunosti poznat, ali se smatra da ključnu ulogu igra kombinacija genetskih, okolišnih i imunoloških faktora.
Glavni faktori rizika uključuju:
1. Genetska predispozicija: osobe s obiteljskom poviješću autoimunih bolesti imaju povećani rizik od razvoja Hashimoto tireoiditisa.
2. Spol: žene obolijevaju znatno češće nego muškarci, posebno u dobi između 30 i 50 godina.
3. Hormonske promjene: promjene poput trudnoće ili menopauze.
4. Okolišni faktori: izloženost toksinima, stres, ionizirajuće zračenje.
5. Drugi autoimuni poremećaji: osobe koje boluju od dijabetesa tipa 1, Addisonove bolesti, perniciozne anemije i drugih autoimunih bolesti imaju povećan rizik od razvoja Hashimoto tireoiditisa.
Simptomi i dijagnoza Hashimota
Simptomi: Klinički simptomi mogu varirati i mogu se razviti postupno kroz vrijeme kako slabi funkcija štitnjače i uključuju simptome poput umora, pospanosti, porasta tjelesne težine, suhe kože i kose, krhkih noktiju, osjećaja hladnoće i opstipacije.
Dijagnoza: Dijagnosticiranje Hashimoto tireoiditisa uključuje detaljnu anamnezu, klinički pregled, laboratorijske pretrage i ultrazvuk štitnjače.
Laboratorijske pretrage uključuju:
TSH (tireotropin- hormon koji proizvodi hipofiza i upravlja radom štitnjače): povišena razina TSH-a predstavlja prvo odstupanje u nalazima i ukazuje na smanjen rad štitnjače a tek nakon toga dolazi do pada hormona štitnjače koji se mjeri kao slobodni tiroksin (fT4).
Antitijela štitnjače: prisutnost antitijela na tireoidnu peroksidazu (TPO) potvrđuje autoimunu prirodu bolesti. Ukoliko se jednom detektira povišena razina protutijela u krvi, navedenu pretragu više nije potrebno ponavljati.
U početku bolesti ne mora biti odstupanja u razini hormona štitnjače, no s vremenom je sve manja razina hormona štitnjače u krvi tako da vrijednost fT4 pada dok razina TSH kompenzacijski raste.
Liječenje Hashimoto tireoiditisa
Hashimoto tireoiditis liječi se tek kad se kod pacijenta potvrdi prisutnost hipotireoze. Ne razviju svi pacijenti s Hashimotovom bolešću hipotireozu. Liječenje se provodi nadomjesnom hormonskom terapijom, levotiroksinom.
Levotiroksin je sintetički oblik hormona štitnjače (tiroksina) u obliku tableta. Većina osoba dobro podnosi lijek i nema nikakvih nuspojava. Liječnik prilagođava dozu s obzirom na tjelesnu težinu, dob i ostale komorbiditete. Doza levotiroksina je za svaku osobu individualna. Npr. trudnoća je stanje koje zahtijeva veće koncentracije hormona štitnjače te su potrebne češće kontrole u trudnica s Hashimoto tireoiditisom. Kad je određena optimalna doza levotiroksina, obično je dovoljno kontrolirati razinu TSH jednom godišnje.
Osobe s pozitivnim protutijelima ili ultrazvučnim promjenama na štitnjači, koje su karakteristične za Hashimotov tireoiditis, ali uz uredne nalaze hormona, ne zahtijevaju liječenje, već samo redovito godišnje praćenje razine TSH radi pravovremenog otkrivanja hipotireoze.
Hashimoto tireoiditis liječi se tek kad se kod pacijenta potvrdi prisutnost hipotireoze. Ne razviju svi pacijenti s Hashimotovom bolešću hipotireozu.
Različite kliničke slike, no oprez s nepouzdanim savjetima
Zaključno možemo reći da je Hashimotov tireoiditis stanje koje se može učinkovito pratiti i liječiti uz dostupne dijagnostičke parametre, omogućujući pacijentima kvalitetan život bez značajnih ograničenja.
Iako bolest može imati raznoliku kliničku sliku, većina pacijenata uz manje prilagodbe svakodnevnih navika uspješno upravlja svojim stanjem. Važno je ne podleći senzacionalističkim prikazima bolesti te se s pitanjima i nedoumicama uvijek obratiti stručnjaku poput endokrinologa, koji će pružiti točne informacije i, ako je potrebno, odrediti liječenje. Screening i rutinske kontrole bolesti štitnjače mogu se provoditi kod liječnika obiteljske medicine.
