Studija je također pokazala da je više od polovice ispitanih lokalnih odjela javnog zdravstva, 57 posto, bilo meta uznemiravanja. U svim državnim i lokalnim zdravstvenim odjelima 222 službenika javnog zdravstva napustila su radna mjesta tijekom tog vremenskog razdoblja. Više od jedne trećine tih odlazaka, 36 posto uključivalo je zaposlene koji su doživjeli neki oblik uznemiravanja.
Studija, objavljena u American Journal of Public Health, pruža opseg i kontekst odlazaka službenika javnog zdravstva tijekom prve faze pandemije. Nalazi naglašavaju važnost davanja prioriteta sigurnosti i dobrobiti radnika u zdravstvenim odjelima i u javnim zdravstvenim sustavima, posebno u vremenima krize i neslaganja.
Beth Resnick, viša znanstvenica u Odjelu za zdravstvenu politiku i menadžment na Bloomberg školi, ističe kako briga o radnoj snazi mora biti temeljna komponenta infrastrukture javnog zdravstva koja ne prestaje s pandemijom. Pandemija i novi virus, o kojem se malo znalo i za koji u početku nije bilo tretmana ili cjepiva, donijela je znatne izazove za odjele javnog zdravstva. Dokumentirani incidenti prijetnji i uznemiravanja doveli su do smanjenja zadovoljstva poslom i izgaranja među zdravstvenim radnicima. Odlasci, koji su nastavljeni i nakon razdoblja studija, događaju se u vrijeme kada je zdravo javno zdravstvo najpotrebnije, ističu eksperti.
Najviše prijavljenih oblika uznemiravanja među ispitana 583 lokalna zdravstvena odjela sa oko 1500 prijava o uznemiravanju odvijao se na društvenim mrežama.
Autori sugeriraju da bi edukacija zaposlenih u javnom zdravstvu o tome kako odgovoriti na političke i društvene sukobe trebala ciljati poboljšanje sustava profesionalne podrške, pružanje potpore zaposlenicima, dugoročno ulaganje u osoblje i infrastrukturu javnog zdravstva te uspostavljanje dobrog sustava izvješćivanja o incidentima.
