Zdravstvena pismenost građana u Hrvatskoj u prosjeku je na granici između problematične i adekvatne. To je pokazalo istraživanje na nacionalnom uzorku koje je dio EU projekta Zdravstveni opservatorij. Provodi ga udruga Krijesnica s 29 suradničkih institucija, udruga i organizacija u zdravstvu. Osnovni je cilj Zdravstvenog opservatorija jednakopravnost građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti.
Kad je riječ o zdravstvenoj pismenosti, najviše problema, pokazalo se, građani imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju.
Zdravstveni semafor
U skladu s tim izrađene su i smjernice za unaprjeđenje javnih politika kojima bi se moglo značajno unaprijediti stanje. Zdravstveni semafor dio je projekta u kojem se prikupljaju, obrađuju i javno objavljuju informacije o problemima u pristupu zdravstvenim uslugama s kojima se građani susreću.
Svi se mogu uključiti
Hrvatska, naime, ima jako loše zdravstvene pokazatelje u obolijevanju i smrtnosti pa bi izrada Nacionalnog plana pomogla. Koristeći dobre prakse u nas, ali i u zemljama koje su taj problem prepoznale kao važno javno zdravstveno pitanje. Bolja zdravstvena pismenost smanjuje obolijevanje i smrtnost, izravno utječe na duljinu i kvalitetu života, liječenja, a tako i na troškove zdravstvenog sustava.
Zdravstveni semafor kao dio projekta ovih je dana široko dostupan svima koji žele iznijeti svoja iskustva sa zaštitom zdravlja, zdravstvenim sustavom, čekanjima, problemima na koje nailaze.
Razvoj zdravstvene pismenosti predstavlja široko područje javnih politika koje sve više dobiva na značenju u širem međunarodnom kontekstu. Unapređenje zdravstvene pismenosti ima pozitivne ishode na pojedince, ali i sveukupni zdravstveni sustav kroz povećanje njegove efikasnosti.
Komunikacija temelj za bolje ishode
Spomenuto, prvo nacionalno istraživanje provedeno za potrebe ovih smjernica ukazuje na značajan prostor za razvoj zdravstvene pismenosti u općoj populaciji u RH. S naglaskom na ranjive skupine kod kojih su evidentirane ispod prosječne razine zdravstvene pismenosti. One se odnose na ekonomski i društveno deprivirane grupe građana. Smjernice donose intervencijski okvir koji pokazuje da se cjeloviti pristup razvoju zdravstvene pismenosti treba zasnivati na unaprjeđenju samog zdravstvenog sustava u dijelu komunikacije prema pacijentu. I to na niz načina. Unapređenjem direktne interakcije od strane medicinskih djelatnika i ljekarnika.
Poticati pouzdane izvore informacija
Kvalitetom javno dostupnih informacija koje plasira zdravstveni sustav. Ali i prostornom organizacijom svojih usluga. Uz to, bitno je stimulirati plasiranje pouzdanih zdravstvenih informacija i kroz sve druge javne komunikacijske kanale. To bi uključivalo programe u zajednici u suradnji sa sustavom socijalne skrbi za društvene skupine koje imaju otežanu dostupnost prema zdravstvenom sustavu. U RH postoje i primjeri dobre prakse u vezi s tim, ali nisu praćeni sustavnim financiranjem.
Razvoj osobnih kompetencija mladih i građana drugi je važan intervencijski smjer. Njime se kroz zdravstveni odgoj i, primjerice, razvoj kritičkog mišljenja također značajno doprinosi zdravstvenoj pismenosti. No trebalo bi poticati i obrazovanje odraslih.
Konačno, važan je razvoj institucionalnog okvira za razvoj zdravstvene pismenosti. Praćenje učinkovitosti budućih aktivnosti i bilježenje dobrih praksi. Kao i ponavljanje mjerenja nacionalne razine zdravstvene pismenosti u periodima od 3 do 5 godina, uz osiguravanje javnog financiranja.
Udruženi ka boljoj pismenosti
U izradi smjernica o kojima će javnost imati prilike doznavati detaljnije prijedloge sudjelovalo je više članica i prodruženih članica Zdravstvenog opservatorija. Među ostalima Ekonomski, Pravni i Medicinski fakultet u Rijeci. Krijesnica – udruga za pomoć djeci i obiteljima suočenima s malignim bolestima. Hrvatski Cohrane, Udruga Terra, Hrvatska udruga IBCLC savjetnica za dojenje. Udruga Feniks Split i Savez društava multiple skleroze Hrvatske. Izradi je doprinijela i prof. dr. sc. Maja Vehovec.
Smjernice su namijenjene svima. Donositeljima odluka kojima mogu pomoći u kreiranju kvalitetnijih javnih politika, ali i stručnoj javnosti, zdravstvu, organizacijama civilnog društva, i građanima.
Razlike u zemlji
Istraživanje Zdravstvenog opservatorija je pokazalo da unutar populacije RH postoje značajne razlike u razini pismenosti povezane s klasnim, ekonomskim i socijalnim obilježjima pojedinaca.
Osobe u Hrvatskoj s nižom razinom zdravstvene pismenosti češće sebe svrstavaju nisko na društvenoj ljestvici. Imaju viši indeks tjelesne mase – BMI. Manje vježbaju, imaju niži dohodak i teže spajaju kraj s krajem. Imaju nižu razinu obrazovanja.
Ne odazivaju se na preventivne preglede i programe ranog otkrivanja raka. Starije su od 70 godina.
Dio mladih pokazuje bolje rezultate
S druge strane, istraživanje je pokazalo s čim je povezana viša razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj. S mlađom dobi, višim dohotkom, svrstavanjem sebe na vrh društvene ljestvice. Samoprocijenjenim boljim zdravljem, nižom pojavnošću kroničnih bolesti, osjećajem blagostanja te češćim vježbanjem.
U RH trenutno nema cjelovite javne politike vezane uz zdravstvenu pismenost. S druge strane, iako je ulaganje u nove javne politike uvijek dodatni javni rashod, u ovom slučaju mogu se realizirati značajne uštede javnih sredstava zbog sniženja troškova zdravstvene skrbi.
U budućnosti bi, predlažu smjernice, usmjereno djelovanje trebalo realizirati kroz izradu sveobuhvatnog Nacionalnog plana razvoja zdravstvene pismenosti u RH. To je dobra praksa zabilježena u drugim zemljama.
Sveobuhvatne smjernice
Smjernice razrađuju niz konkretnih prijedloga i aktivnosti, a navode se i oni koji bi ih provodili te metode koje bi osigurale rezultate.
Među ostalim, trebalo bi unaprijediti i povećati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih informacija.
Unapređenje komunikacijskih vještina liječnika i ostalog medicinskog osoblja prema pacijentima kao dio njihove edukacije važan je zadatak.
Snaženje uloge ljekarnika u zdravstvenom opismenjavanju građana može pomoći.
Razvoj novih i unapređenje postojećih komunikacijskih kanala javnozdravstvenih ustanova postaje sve značajniji.
Razvoj nacionalnih smjernica za označavanje medicinskih prostora radi lakšeg pronalaženja određenih medicinskih usluga od strane pacijenata postaje nužnost.
Protiv dezinformacija
Unapređenje označavanja zdravstveno štetnih proizvoda i usluga jako je bitno područje jer je prostor neistinitih tvrdnji o pojedinim proizvodima komercijalno često zloupotrijebljen dezinformacijama.
Unaprjeđenje postojećih i razvoj novih načina informiranja o zdravlju u smjernicama predlaže Ministarstvu zdravstva poticanje razvoja novih TV i radio emisija, javnih portala i drugih načina komuniciranja. Jedini je cilj širenje pouzdanih zdravstvenih informacija.
Jedan je od prijedloga osmisliti prepoznatljiv simbol ili “naljepnicu” za TV/radio sadržaje ili javne portale. Ona bi podrazumijevala da je informacija provjerena od nadležne zdravstvene institucije i da se sukladno tome, može smatrati pouzdanom.
Trebamo zdravstveni odgoj
Uvođenje zdravstvenog odgoja i razvoj kritičkog mišljenja mladih postaje važan instrument ka boljim ishodima. Ali, ni cjeloživotno učenje ne treba zanemariti da bi se poboljšala zdravstvena pismenost odraslih.
To je samo dio rješenja što ga predlaže Zdravstveni opservatorij i sigurno je da će se ona dalje javno afirmirati.
Riječ je o potrebi od nacionalnog značaja i odluci o tome želimo li živjeti bolje, dulje, zdravije. Ako je nužno liječiti se efikasnije. Ali, aktivno pridonijeti planu jer za zdravlje ne bi smjelo biti nezainteresiranih.
