Nedostatak i preraspodjela osoblja Jedinica intenzivne medicine, organizacijski problemi, usporena prijetransplantacijska obrada, problemi s prekograničnom suradnjom te razmjenom organa također doprinose smanjenom broju izvedenih transplantacija. Pandemija Covid-19 bolesti, kaže prof. dr. sc. Željko Župan, otvara i mnoga dodatna stručna pitanja povezana s darivanjem organa oko sigurnosti organa za presađivanje i mogućeg prijenosa virusa na transplantiranog.
Tako je početkom 2020. godine zabilježen prijenos virusa na ženu nakon transplantacije pluća s darivateljice organa koja je stradala u saobraćajnoj nesreći, a njena smrt je prethodno utvrđena temeljem neuroloških kriterija. Darivateljica organa bila je negativna na klasični PCR test SARS-CoV-2 virusa iz nosa i usta prije uzimanja organa. Kasnijom analizom utvrđeno je da je darivateljica organa ipak bila pozitivna na virus unatoč prethodnom negativnom testu, a nažalost, žena u koje su transplantirana pluća je zbog zaraze koronavirusom umrla. Ovaj slučaj zorno prikazuje s kakvim se problemima suočava transplantacijska medicina tijekom pandemije koronavirusa. Osim adekvatnog skrininga donora predmet stručne rasprave su i ostala pitanja, kao – da li darivatelji organa mogu biti i oni s kasnim posljedicama Covid-19 bolesti, koji imaju tzv. produžen Covid o čemu se sve više i više piše, zatim mogućnost darivanja organa od preminulih darivatelja koji su preživjeli Covid-19 i koji sada imaju negativan test, da li umrli darivatelji s pozitivnim testom bez kliničkih oblika bolesti mogu biti darivatelji, i kada, itd. Evidentno je mogućnost darivanja organa od umrlih značajno smanjena u pandemiji, osobito danas u uvjetima tsunami širenja omikron varijante koronavirusa.
Cijepljenje važno i za program presađivanja
I ovdje treba istaknuti važnost cijepljenja, podsjeća prof. dr. sc. Župan, te držanja svih mjera prevencije prijenosa kako bi se smanjilo širenje virusa i umanjila težina bolesti te time povećala i pristupnost transplantacijskom liječenju bolesnicima kojima će to spasiti život. U protivnom to je skupina bolesnika, osim onih na kroničnoj dijalizi, koji brzo umiru. Danas preminuli darivatelj može biti i preminula osoba koja je preboljela Covid-19 bolest, ima dva negativna PCR testa neposredno prije uzimanja organa (jedan test s uzorkom po mogućnosti iz donjih dijelova dišnog puta), a neko razdoblje prije uzimanja organa je asimptomatska i nema pokazatelja oštećenja od Covid infekcije organa namijenjenih presađivanju.
U Hrvatskoj se broj prijavljenih darivatelja organa u 2020. smanjio za 27 posto u odnosu na 2019. godinu, a broj izvedenih transplantacija također za 28 posto u istom razdoblju. Unatoč tome, Hrvatska još uvijek ima najveći broj preminulih darivatelja organa ostvarenih na godišnjoj razini u Eurotransplantu, organizaciji koja obuhvaća 140 milijuna ljudi iz 9 europskih država. Spomenut postotak smanjenja transplantacija bilježe i druge zemlje s razvijenim transplantacijskim programima.
U brojnim medicinskim istraživanjima objavljenim u relevantnim medicinskim časopisima, dokazano je kako povećan broj inficiranih u stanovništvu izravno prati, korelira sa smanjenim brojem izvedenih transplantacija u državi. Svaki val porasta koronavirus infekcija karakterizira smanjenje broja izvedenih transplantacija.
U KBC-u Rijeka broj preminulih darivatelja smanjen je u razdoblju pandemije za oko 30 do 50 posto. Najveći pad zabilježen je 2020. godine. Sličan takav pad zabilježen je u svim bolnicama koje u potpunosti samostalno brinu o nizu ugroženih Covid bolesnika. Razlog tome je manji broj ostvarenih darivatelja organa. Transplantacijski program KBC-a Rijeka također smanjen, tako da je u 2019. i u 2020. godini, u dvogodišnjem razdoblju učinjeno ukupno 30 transplantacija bubrega. KBC Rijeka ima mali broj bolesnika na listi čekanja za transplantaciju bubrega iz čega proizlaze i spomenute brojke. Nažalost, netko je prije 20 godina donio katastrofalnu stratešku odluku u razvoju transplantacijske medicine za KBC Rijeka te se zadovoljio transplantacijskim programom koji je pokrivao pučanstvo od „Pule do Zadra“. Potpuno suprotna strategija u odnosu na početke razvoja transplantacijske medicine u Rijeci koji se bazirao na enormnom stručnom uzletu za to vrijeme, kada nisu postojale administrativne granice za širenje znanja i vještina i za privlačenje bolesnika k sebi. Medicinski timovi iz Rijeke su u niz gradova regije učinili prve korake u transplantaciji. Sadašnji transplantacijski potencijal KBC Rijeka puno je veći, ali je nažalost ograničen malim brojem bolesnika na našoj aktivnoj listi čekanja.
Suprotno tome, darivanje organa od preminulih u KBC-u Rijeka je u proteklom desetljeću značajno unaprijeđeno i podignuto na razinu vodećih centara u svijetu. Regionalna stopa darivanja organa na milijun stanovnika godišnje u KBC-u Rijeka u razdoblju prije pandemije bila je povremeno i 3,5 puta veća od nacionalne razine po kojoj je tada Hrvatska bila među vodećim zemljama svijeta.
Neobično je važno naglasiti, kaže prof. dr. sc. Župan, kako su sve razvijene zemlje i zdravstveni sustavi, uključujući i Hrvatsku, osobito u ovom segmentu, odgovorile na izazove povezane s Covid pandemijom te održale nacionalnu transplantacijsku medicinu sigurnom i uspješnom. U tom segmentu vrlo jasne praktične stručne smjernice su usvojene na vrijeme. U 2021. godini broj darivanja organa od preminulih osoba raste kao i broj izvedenih transplantacija u odnosu na 2020. godinu te se polako vraća na pretpandemijske godine, među vodeće zemlje u svijetu, ali budućnost programa zasigurno će predodrediti uspješna opća kontrola širenja koronavirusa unutar države i šire zajednice.
