Danas je Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva. Posljednje brojke, one lanjske, kažu da je u 2024. kod nas transplantirano 142 bubrega, 40 srca, 12 pluća, 116 jetri, četiri gušterače i devet kombiniranih transplantacija. Govorimo, dakle, o 300 života. Veličina i važnost prilike za život, zahvaljujući i donoru i znanju liječničkih timova, teško se može matematički izraziti. Naprotiv, sigurna sam i usudim se reći da je svatko od tih ljudi, ali i njihove obitelji prošao i prolazi eksploziju svih mogućih osjećaja i strepnji u kojima su ikakve brojke zadnje na listi.
Ono što trebamo “računati” jest da život transplantiranih “diše” s tuđim organom, da je to život u kojem su striktna kontrola i minuciozna briga svakodnevnica. I da to nije život kao prije. To im svi skupa trebamo olakšati. I kao pojedinci, ali i kao sustav. Pri tomu ću podsjetiti na djevojčicu Juliju. Sa svojih 11 godina nezamisliva briga o terapijama i ozbiljnim lijekovima bi morala biti na njoj samoj, kao djetetu. Danas je 15godišnja djevojka i njezina se majka Lidia i dalje bori za pravo da može brinuti o svojem djetetu.
Također, podsjetimo i da je odgovornost svakog od nas, ali i sustava – funkcionirati na način da se bolesti koje će neminovno dovesti do potrebe za transplantacijom, otkrivaju i liječe na vrijeme!
