Tremor u mirovanju, bradikineza (polagani ili zakašnjeli pokreti), zakočenost, sitan hod, ali i depresija, konstipacija... Ovo je tek dio simptoma Parkinsove bolesti, uz Alzheimerovu, jedne od najčešćih neurodegenerativnih bolesti u svijetu.
Kako prepoznati simptome te nakon postavljanja dijagnoze nastaviti s kvalitetnim životom, na Svjetski dan Parkinsove bolesti objašnjava predsjednica Udruge 'Parkinson i mi', doc. dr. Vladimira Vuletić, predstojnica Klinike za neurologiju i zamjenica ravnatelja KBC-a Rijeka.
Četvrtina oboljelih bez dijagnoze
- Obzirom na porast broja oboljelih i povećanu dužinu trajanja života ove dvije bolesti postaju pandemije današnjice. U svijetu je, procjenjuje se, 10 milijuna oboljelih, u Europi 1,2 milijuna. U Hrvatskoj je registrirano oko 17 tisuća no pretpostavlja se i do 20 tisuća oboljelih. Nedijagnosticirano ostane njih 25 posto, kaže dr. Vuletić.
Ovu bolest prvi je put opisao engleski doktor James Parkinson još 1817. godine. Od tada se puno napravilo u istraživanju bolesti i novim spoznajama o liječenju. Od toga da se radi o nedostatku dopamina koji je bitan za kontrolu pokreta i propadanja stanica tzv. crne tvari do napretka u simptomatskoj terapiji, a kako kaže dr. Vuletić, sada se radi između ostalog na razvijanju lijekova koji bi usporili ili zaustavili napredovanje.
Je li poznat točan uzrok bolesti?
- Točan uzrok nastanka bolesti se ne zna. Samim time bolest nije izlječiva nego se simptomi bolesti danas uspješno kontroliraju. Govori se o okolišnim i genetskim čimbenicima koji su bitni. Motorički simptomi nastaju kada propadne oko 70 posto tih stanica i njih bolesnici prvo primjete iako se takozvani ne-motorički simptomi pojave nekoliko godina prije - objašnjava dr. Vuletić. Napominje kako se najčešće javlja u dobi od 60 godina i s dobi raste pojavnost. Jedan od 10 novooboljelih je mlađi od 50 godina.
Bolest se može javiti i u mlađoj dobi.
- Jednom našem pacijentu je počela Parkinsonova bolest u dobi od 15 godina - ističe dr.Vuletić.
Kada se primjete simptomi, treba se javiti neurologu. Edukacija o bolesti, zdrava prehrana i druženje najbolje su preporuke za život s ovom bolešću. Naravno, pomažu i lijekovi te invazivne metode, a na suživotu mnogo pomažu i udruge.
Kako će neurolog uopće postaviti dijagnozu?
-Dijagnoza se postavlja klinički na osnovu postojanja glavnih simptoma: tremor u mirovanju, bradikineza, zakočenost, sitan hod, blokiranje kretnji i posturalna nestabilnost. Nemotorički simptomi nastaju godinama prije motoričkih simptoma, ali tijekom bolesti prevladavaju i narušavaju kvalitetu života u većoj mjeri od motoričkih te djeluju na progresiju onesposobljenosti i hospitalizacije. To su uglavnom: smetnje mirisa, anksioznost, depresija, smetnje spavanja, konstipacija, bol, urinarne smetnje, erektilna disfunkcija, demencija, autonomne disfunkcije, poremećaj kontrole impulsa, halucinacije, gastrointestinalne smetnje i umor - objašnjava dr. Vuletić.
Kad neurolog postavi dijagnozu, bitno je ostati aktivan u svim segmentima života unatoč bolesti, a ne povući se u osamu. Partnerski odnos s doktorom, njegovanje obiteljskih odnosa i vrijednosti, prijatelji, ples, fizička aktivnost, umjetnost, muzikoterapija, zdrava prehrana,mentalna aktivnost su neke od preporuka. Brojni polaznici radionica dokaz su da život može biti kvalitetan i s ovom dijagnozom.
