U početku svake reforme ili točnije u početku svake priče o reformi zdravstva primarna zdravstvena zaštita spominje se tek na kraju. Imaju primarci tu neku sudbinu baš kao i biranje ministra zdravstva novih vlada o kojem se priča počinje „vrtiti” kad se sve ostalo posloži. I obje stvari baš uvijek budu onako trilerovske. Ironično pomalo i u semantičkom smislu jer sama riječ primarna trebala bi davati drukčiju poziciju. U pogledu samog jezika ono što je također uvijek u tim situacijama standard jest „jačanje primarne”.
Čuvari vrata ili gate keeperi, prva crta, temelj sustava, svakakvih epiteta bude po tom putu „jačanja”. No, ono što im se dalje sprema čini se samo kao jačanje njihovih živaca. Pitanje je koliko mi kao pacijenti to razumijemo i prihvaćamo razumjeti. Nekakvo osnovno znanje o formi i funkcioniranju zdravstvenog sustava također je dio zdravstvene pismenosti pojedinca. I tu smo, nažalost, tanki. Naši primarni doktori nisu u koliziji s ostatkom sustava, s bolnicama, s privatnim zdravstvenim sustavom. Naprotiv.
Sad kad viču zbog izmjena prometnog zakona viču i zbog svojih pacijenata. Jer će nam morati na licu mjesta oduzimati vozačke dozvole. Osim što ćemo se svađati s njima, neki otići i još dalje, oni ako neće to učiniti prema zakonu sami osobno odgovaraju. Udruga za promicanje prava pacijenata pokrenula je peticiju početkom mjeseca, ima manje od pet tisuća potpisa. U zemlji vozača. Sutra kad zbog križobolje morate zvati taksi ili ćete šepati na autobus ne vičite na svog doktora.
Samo usput, u posljednjoj najavljenoj reformi u rječniku se javilo i vraćanje Štamparu. Posebna je tema što to znači, ali uz ostalo znači i liječnik narodni učitelj. Liječnik će me podučiti uz ostalo i kad ne smijem sjesti za volan, ali me neće preventivno kažnjavati u ordinaciji u koju sam došla po pomoć.
Ovakva odluka prema onom prvom doktoru kojem kucate utjecat će na sve nas. Ne gledajmo je kroz naočale osobnih loših iskustava i u smislu „e neka im je”. Revolt prema primarnoj još je podebljan kroz pandemiju, štoviše mogli smo čak i prijavljivati doktora koji se ne javlja na telefon. Za koliko službi bi se takav telefon mogao uvesti. Budimo jasni i fer, nema idealnog liječnika baš kao ni pacijenta, ali uvjeti u kojima oni rade i mi im dolazimo moraju (p)ostati razumni.
