U Hrvatskoj ne postoji organiziran, sustavan i dostupan način prijave kršenja prava pacijenata. Ukratko je to zaključak studije Prijave kršenja Europske povelje o pravima pacijenata. Autorice su Jasna Karačić i Marina Viđaka uz mentorstvo prof. Ane Marušić.
Studija objavljena u BMC Medical Ethics pokazuje kako u RH postoji više službenih načina za pritužbe pacijenata o ugrožavanju i kršenju njihovih prava. No, službena informacija dostupna je za manje od polovine administrativnih jedinica u zemlji odnosno županija.
Morali su analizirati, također, i podatke iz 2017. – 2018. godine budući da noviji ne postoje. Prema ovima ispada da pacijenti u više od pola države nisu uložili nijednu pritužbu.
Više od polovine pritužbi bolnice i specijaliste
Stoga prema podacima koje su dobili najviše najviše kršenja prava pacijenata je u Zagrebu te Splitsko dalmatinskoj županiji. To moguće odražava centralizirani zdravstveni sustav u Hrvatskoj. Jer, većina ustanova i referentnih centara nalazi se u Zagrebu, poručuju u studiji.
Više od polovice pritužbi odnosi se na bolnice, kliničke bolničke centre i specijaliste. Nema podataka o usporedbi pritužbi pacijenata u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Među najučestalije utvrđenim kršenjima prava u ovoj studiji su pravo na dostupnost zdravstvene zaštite i poštivanje pacijentova vremena.
Dostupnost zaštite poseban problem
Dostupnost zdravstvene zaštite u Hrvatskoj prepoznat je problem. Posebice za pacijente nižeg socioekonomskog statusa. Kršenje prava na inovativno liječenje je utvrđeno u par slučajeva. Kako navode istraživači, znanje pacijenata u Hrvatskoj o kliničkim ispitivanjima je generalno nisko i nisu svjesni mogućnosti. Ne postoje podaci o broju sudskih tužbi osim medijski eksponiranih pojedinačnih slučajeva.
Niska zdravstvena pismenost
Uočena je definitivno i niska zdravstvena pismenost u Hrvatskoj. Niz kršenja prava na informiranje, druga je najčešća pritužba.
Sustav pritužbe pacijenata u Hrvatskoj nije dobro organiziran. Ne postoji razvijena koordinirana procedura za odgovore na pritužbe. Nije definiran pristup pravnoj zaštiti, promociji ili prepoznavanju prava pacijenata, zaključak je istraživanja.
