Na koži zdravog ljudskog vlasišta nalazi se prosječno 100 000 – 150 000 dlačnih folikula, dinamičnih mini organa koji su važan izvor epidermalnih i melanocitnih zametnih stanica. Budući da kosa ne predstavlja samo adneksalnu strukturu naše kože već je kroz povijest do danas važan dio osobnog identiteta posjedujući značajnu socijalnu ulogu; od simboliziranja etničke pripadnosti, dobi, vjerske pripadnosti, društvenog statusa, bračnog statusa te ljepote pojedinca jasno je zašto svako odstupanje od normalnog predstavlja psihološko opterećenje samog pojedinca.
Proces tri faze
Stoga o suvremenim dijagnostičkim metodama stanja vlasišta i liječenja problematike ispadanja kose za portalzdravlje govore dermatologinja dr.sc. Vera Plužarić i specijalizantica dermatologije izv. prof. dr. sc. Martina Mihalj.
– Dinamičnost dlačnog folikula očituje se u kontinuiranom cikličkom procesu od faze aktivnog rasta vlasi/dlaka (anagena faza), prijelaznog stadija (katagene faze) do završne faze iliti faze mirovanja (telogene faze). U vlasištu zdrave osobe iz oko 85-90 posto dlačnih folikula aktivno rastu vlasi/dlake. Dakle, nalaze se u anagenoj fazi koja prosječno traje 4-6 godina. Oko 1-2 posto dlaka se nalazi u katagenoj fazi u trajanju od 3 tjedna. Ostale vlasi su u telogenoj fazi koja traje 2-3 mjeseca. Nakon završetka telogene faze slijedi ispadanje vlasi te ponovno anagena faza. Normalno dnevno može ispasti između 50 i 150 vlasi, objašnjavaju ove liječnice Poliklinike Sveti Ante iz Osijeka.
Uz genetiku, ostali čimbenici
Prije pristupa procjeni uzroka pojačanog ispadanja vlasi važno je naglasiti da kvantiteta te kvaliteta vlasi najvećim dijelom određena genetskim nasljeđem. Endogeni konstantni odnosno nepromjenjivi čimbenik kojeg treba uzeti u obzir prilikom postavljanja dijagnoze. Kao i činjenicu da se i kvantiteta i kvaliteta vlasi/dlaka smanjuju s dobi. Osim toga, prilikom prikupljanja anamnestičkih podataka u obzir treba uzeti i druge komorbiditete. Poput, dijagnoze i/ili simptoma autoimunih, alergijskih, kožnih te onkoloških dijagnoza, uporabe određenih lijekova, nedavne infekcije, operativni zahvati, trudnoća, porod, stanja psihofizičkog stresa visokog intenziteta te estetski zahvati u području vlasišta. Navedeni čimbenici imaju utjecaj na početak, dinamiku (povremeno/stalno) i jačinu ispadanja kose te zahvaćenost vlasišta.
– Nakon prikupljanja anamnestičkih podataka pristupa se kliničkom pregledu kojim se utvrđuje trenutna aktivnost bolesti, stupanj prorjeđenja vlasišta i prisutnost patoloških promjena na koži poput eritema i/ili deskvamacije. Na klinički pregled se nadovezuje trihoskopija koja omogućava brzu identifikaciju abnormalnosti dlačnih folikula i dlačica. Te tzv. lagani test povlačenja vlasi koji nam omogućava uvid u broj i vrstu (omjer anagenih i telogenih) vlasi koje ispadaju. Ovisno o navedenom, pristupa se i biopsiji uz patohistološku dijagnostiku zahvaćenog dijela vlasišta, kažu u Poliklinici Sveti Ante.
Mogućnost genske analize
Jedna od dijagnostičkih metoda koje su danas dostupne za razumijevanje čimbenika razvoja alopecije je i analiza genskih varijacija povezanih sa 7 različitih kategorija mogućnosti liječenja. To su metabolizam prostaglandina, upala, androgeni učinak, vazodilatacija i vaskularna opskrbe vlasišta, sinteza kolagena, metabolizam vitamina i minerala, inzulinu sličan metabolizam faktora rasta. Genska analiza u kombinaciji s prikupljenim anamnestičkim, kliničkim podacima i ostalim dijagnostičkim rezultatima pacijenata omogućuje personalizirani pristupu liječenja.
– Analiza prikupljenih podataka omogućuje nam klasifikaciju stanja smanjene količine vlasi/dlaka koja se naziva alopecijom, velike heterogene skupine različite kliničke slike, psihološkog utjecaja te etiologije.
Razlikujemo 3 velike skupine alopecija: ožiljkaste, neožiljkaste te strukturne. Oštećenje dijela vlasi/dlaka unutar kojeg se nalaze zametne epidermalne i melanocitne stanice dovodi do ožiljkavanja te nemogućnosti ponovnog porasta vlasi. Uzrok je posljedica upalnog infiltrate u sklopu bolesti/stanja koje primarno aficiraju vlasište. Ili upalnog infiltrate je pak posljedica bolesti/stanja ili terapija koje primarno ne uključuju samo vlasište (npr. uslijed gljivičnih infekcija vlasišta, radioterapije), kažu naše sugovornice.
Liječenje ovisno o vrsti alopecije
Ako pak ne dolazi do destrukcije dlačnog folikula govorimo o neožiljkastoj alopeciji koja ovisno o distribuciji može biti fokalna, zahvaćati specifični dio vlasišta koje vidimo kod ženskog i muškog tipa androgene ćelavosti ili biti prisutno difuzno prorjeđenje što je glavna karakteristika telogenog efluvija.
Mogućnosti liječenja
– Ovisno o vrsti alopecije pristupa se liječenju koje uključuje prije svega uklanjanje/aktivno liječenje uzroka/bolesti ako je poznat. Suplementacija uslijed manjka serumske razine željeza/cinka/vitamina D. Lokalne te peroralne pripravke s aktivnim sastojcima koji produžuju anagenu, skraćuju telogenu fazu te povećavaju dlačne folikule. Lokalne/peroralne antiandrogene, lokalna uporaba analoga prostaglandina, lokalne preparate s ketokonazolom, transplantaciju vlasi, “low level laser light therapy (LLLT)”, terapija plazmom obogaćenom trombocitima – PRP terapija. Te peroralni dodaci prehrani za koje se u studijama dokazala učinkovitost na porast broja vlasi (vitamin E, AminoMar, Synergen kompleks, Nourkrin, bučino ulje, kapsaicin, Serenoa repens), kažu ove liječnice.
Također, uz navedeno treba se pridržavati i higijenskih mjera koji smanjuju oštećenje vlasi. Koristiti blage šampone koji ne sadrže natrijev lauril sulfat uz dobro ispiranje. Te izbjegavanje bilo koje vrste mehaničkog, kemijskog ili fizikalnog iritiranja vlasišta.
– Iz navedenog još jednom je vidljiva kompleksnost ljudskog organizma i neophodnost deduktivnog razmišljanja prilikom postavljanja dijagnoze kao i liječenja alopecija. Neizostavna komponenta cijelog procesa je i psihološka potpora bez koje učinak možda neće biti vidljiv učinak u svom objektivnom svjetlu, poručuju dr. sc. Plužarić i izv. prof. dr. sc. Mihalj.
