Sandra Karabatić svojevrstan je zdravstveni brend; prvorazredni je društveni edukator. Magistra sestrinstva i glavna medicinska sestra Klinike Jordanovac KBC-a Zagreb. Osnovala je i vodi Udrugu Jedra. iza sebe ima niz projekata, stručnih radova i kampanja. Njezin blog Upravljanje komunikacijom i zdravljem prati 160 tisuća ljudi. Upravo je objavljena knjiga „Jednak pristup zdravstvenoj skrbi u socijalno raznolikim društvima” u kojoj je autorica jednog poglavlja. Knjiga je dio EU projekta.
Prepoznatljiv ste dio mreže koja je zagovaranjem što ranijeg otkrivanja i efikasnog liječenja raka pluća izrodila i prvi nacionalni probir za rak pluća u EU koje će ga uzeti i kao model za ostale zemlje. Osnovali ste i predsjednica ste Udruge Jedra, kako je ona nastala?
– Inicijativa potječe iz 2007. godine. Cilj je tada bio promicanje većih prava i potpora svima onima koji su suočeni s tom dijagnozom. U to doba mi smo samo mogli sanjati o novim terapijskim opcijama. Nažalost, tada je dijagnoza karcinoma pluća značila smrt. Imali smo vrlo male opcije dijagnostike i liječenja.
Uz potporu važne su i informacije
Pacijentima i njihovim obiteljima trebale su ne samo potpora nego i informacija. U svijetu su se tada počele odvijati studije koje su davale nadu u nove lijekove koji bi trebali polučiti bolje ishode liječenja.
Zato mi se čini da živim u vremenu nekih privilegija. Od vremena kad smo startali, borili se i bojali da smo samo potpora onima s dijagnozom bez puno opcija, do danas kad govorimo o najsofisticiranijoj medicini. To znači da bolest možemo otkriti u najranijoj fazi, da znamo kako bolest možemo prevenirati i smanjiti udio onih koji bi trebali biti suočeni s ovom dijagnozom. Tako sam svjedok revolucije koja se dogodila na području liječenja i otkrivanja raka pluća.
Što dosad pokazuje probir na rak pluća?
– Ono što je akademik Samaržija izlagao na našim skupovima, ali i u Ministarstvu zdravstva i u EU parlamentu u Bruxellesu gdje je bio pozvan, više od 14 tisuća osoba se odazvalo na taj program. Pokazalo se da osim otkrivanja raka pluća ovaj program s metodom koju koristi može otkriti i neke druge bolesti. Vidimo da će njegov potencijal biti znatno veći nego što se inicijalno očekivalo. Odaziv je dobar.
Odaziv na probir veći od 95 posto
Zadovoljni smo jer smo dvije godine prije početka programa intenzivno radili na javnozdravstvenim kampanjama podizanja svijesti o značaju preventivnih programa. U isto se vrijeme krenulo u suradnju s liječnicima i sestrama u obiteljskoj medicini. Oni pozivaju pacijente na preventivne preglede.
Akademik Samaržija također je iznio podatak da je odaziv oko 95 posto. To je razina koju sanjaju svi koji provode preventivne programe. Da ima još prostora za poboljšanja, ima. Trebamo razmišljati i o novim modelima i postići još veći odaziv. Ali za ove rezultate možemo reći da su spektakularni.
Bolje terapijske opcije
To je jako važno osobito jer su i mogućnosti liječenja u ranoj fazi bolesti danas daleko naprednije.
– Kad gledate studije naših epidemiologa onda bolest otkrivena u tzv. prvom i drugom stadiju mogućnost petogodišnjeg preživljenja prelazi 70 posto. Govorimo o zaista jako dobrom rezultatu. Što je stadij bolesti veći, mogućnosti su nam ograničenije.
Kad sam počela raditi u onkologiji postojale su dvije terapijske opcije. Ishod je bio jednak. Danas bi mi trebalo dobrih 40tak minuta da nabrojim koje su sve terapijske mogućnosti. To je nešto što je izvrsno i daje velike nade.
Ulogu medicinskih sestara učinili ste vidljivom na poseban način čime se Jordanovac ističe. U praksi, naime, iza vas su neke pacijentima dragocjene novosti poput koordinatora za pacijente. Praktički ih vodite kroz sustav od dijagnostike do kraja liječenja. Tako suradnju s liječnicima i cijelim sustavom te brigu za bolesnika olakšavate baš kad prolaze neke od najtežih životnih izazova.
Prvi u Hrvatskoj uveli koordinatora
– Kad nešto želite raditi dobro uvijek ćete uočiti gdje se nešto može poboljšati. Nama su se dogodile katastrofe kao potres i COVID kriza. Ostali smo bez zgrade, pandemija je poremetila uobičajen način rada. Kako u tim okolnostima da svi dobiju što im treba? Skrb, ali i zaštitu od potencijalne infekcije. Tada je krenuo naš prvi pilot-projekt. Krenuli smo s koordinatorima za bolesnike, s umrežavanjem. Od tada, od 2020. godine nijedan pacijent koji dođe na Kliniku Jordanovac ne dogovara sam svoje pretrage. Kroz cijeli sustav on je vođen od strane medicinskih sestara. Otvorili smo i dodatni komunikacijski kanal, putem emaila. Zbog nedostatka osoblja, zbog još jasnije komunikacije to nam se pokazalo odličnim.
Naši pacijenti nam pošalju mail ako imaju bilo kakvo pitanje, komplikaciju, dvojbu, promjenu termina ugovorenih pregleda ili bilo što drugo. Naši pacijenti znaju da će do kraja radnog dana ili najkasnije sutra ako nije nešto hitno dobiti odgovor koji trebaju. Tako smo značajno smanjili broj odlazaka pacijenata u hitnu službu. Iako je uveden zbog COVID-a, taj je način zadržan jer je vrlo efikasan.
Pacijenti se mogu informirati i na web adresi http://www.govorimoorakupluca.com.
Pomoć bolesniku u labirintu nepredvidivog
Imali ste i akciju u kojoj ste i praktično pokazali labirint, kako bi javnost shvatila kroz koje sve puteve i stranputice bolesnik treba zalutati da bi našao svoj cilj.
– Labirint nije struktura bez izlaza, ali je pitanje koliko vam treba vremena da ga nađete. Htjeli smo time pokazati koliko je katkad teško naći pravi put i izlaz. Dragocjeno pitanje vremena za nas je bilo – kako ga maksimalno skratiti do svakog bolesničkog cilja. Kažu da je najvrjednije oružje svakog pregovarača informacija. Upravo informacije smo željeli dati našim pacijentima. I to one s kojima će lakše prihvatiti svoje stanje, slijediti upute onih koji ga liječe. Sve informacije od značaja. Što je više informacija koje možemo ponuditi znalački to je pacijentu lakše nositi se s cijelom situacijom.
Nimalo nije lako čuti takvu malignu dijagnozu, znati koje sve pretrage kad i kako treba napraviti i puno drugih informacija od značaja za kvalitetu života i ishode liječenja. Nekad za onih 15-20 minuta koje imate sa svojim liječnikom ne možete sve pojmiti, zapamtiti, sve terapijske opcije i sve ostale stvari koje imaju značaj.
Uskoro specijalizirane onkološke sestre
Tako da osim web platforme na kojoj smo ponudili neke od tih važnih informacija, shvatili smo i da nam je neophodno otvaranje specijalizacija za onkološke medicinske sestre. Mogu s ponosom reći da nekakva misija u koju sam vjerovala je urodila plodom i Ministarstvo zdravstva je prepoznalo tu potrebu. I komore su prepoznale vrijednost i važnost te potrebe po uzoru na druge razvijene zemlje. Ja se nadam da ćemo u skoro vrijeme imati kurikulum za obrazovanje specijaliziranih onkoloških medicinskih sestara. I da ćemo imati koordinatore kao dio skrbi.
Vi volite reći kad druge zaraziš svojim snovima onda se stvari mijenjaju. Puno je tu entuzijazma, kad je napravljeno sve izgleda lako, ali nije to jednostavan put.
– Meni je čast i zadovoljstvo kad se na svakom skupu spomene postojanje i važnost koordinatora. Drago mi je da su pojedini gradovi pa evo i Rijeka, već krenuli s tim programima. To me istinski čini sretnom.
Komunikacija, moćno oruđe
Dio vaše efikasnosti može se pripisati vašem omiljenom području koje prožima sve što radite jer ste se i na tom polju educirali i specijalizirali, a riječ je o komunikaciji.
– Zato što zaista nije jednostavno kako pacijentu nešto priopćiti, kako ga voditi. Komunikacijske vještine se uče i zaista nam treba dodatne edukacije u tom polju. Počnimo od toga da od onoga što kažem i načina na koji to kažem, uveliko ovisi koliko će se i u kojoj mjeri ljudi pridržavati uputa, kako ćemo surađivati te koji ćemo rezultat dobiti.
Jako je to važno područje. Ja sam se educirala jer sam shvatila koliko mi tih znanja nedostaje, a kad sam pokrenula blog shvatila sam da dijelim mišljenje kolega.
To mi je potvrdila i činjenica da blog koji sam pokrenula ima više od 160 tisuća pratitelja.
Upravo vas je želja da unaprijedite komunikaciju odvela u jedno rijetko, a jako važno područje o kojem ste napisali i poglavlje u knjizi. O kakvom je projektu riječ?
– Kad ste suočeni s migracijama i raznolikošću društva interkulturalna komunikacija postaje važna. Koliko smo zaista spremni i koliko zaista znamo komunicirati s onima koji su drugačiji od nas, zbog svojih uvjerenja ili različitog načina života. Puno se puta pokazalo da su uvjerenja, vjera jedan od razloga u temelju nastanka konflikta. Ako ne razumijemo jedni druge lakše se dogode sukobi i konflikti.
Poglavlje u knjizi
Iza jednog našeg iskustva i događaja na našoj Klinici koji je punio medijske stupce, upitala sam se zašto se to dogodilo? Zaista se zahvaljujem mojim dragim prijateljima iz Vijeća romskih nacionalnih manjina koji su mi pružili mogućnost da upoznam njihovu zajednicu nešto bolje. Na osnovu tog kvalitativnog istraživanja pretočila sam to u poglavlje knjige Jednak pristup zdravstvenoj skrbi u socijalno raznolikim društvima.
Govori o tome da je zdravstvo savršena prilika za pokazati kako Europska zajednica treba biti u sinergiji. Možda je baš zdravstvo to u kojem možemo proći ili pasti, ili pokazati tu snagu.
Razumjeti, a ne osuditi
Knjiga je upravo objavljena i može se naći na web stranicama u digitalnom obliku. Ona će nadam se doći u ruke svih ovih mladih ljudi. Da vidimo kako uvjerenje može kreirati naše ponašanje, da bismo mogli to razumjeti, a ne osuditi.
Knjiga je nastala kao EU projekt u suradnji sveučilišta Poljske, Hrvatske, Slovenije i Njemačke. Podržala ju je naša Akademija znanosti i umjetnosti. Vrijedna je, inspirativna i pokazuje područja o kojima možda premalo razmišljamo. Radila ju je značajna grupa autora.
Europa očito prepoznaje značaj tog pitanja u zdravstvu?
– Okupili su akademsku zajednicu, a priključila se i HERA. Na osnovu financija relevantnih institucija, sveučilišta su otvorila natječaje za svoje profesore. Trebalo je poslati prijedloge i sažetke. Kad su ti radovi prošli stroge recenzije velikog broja sveučilišnih, akademskih profesionalaca izabrani su sažeci. Tada su prošireni u radove i opet su prošli recenzije. Tako je nastala knjiga. Velika i probrana grupa eksperata je radila na recenzijama svakog od tih sažetaka, po desetak njih na svakom sažetku, što je impresivan broj i dosta visoko postavljen standard.
Sinergija ili nejednakost, važna EU pitanja
Poruka svega toga je jako dobra. Postavlja važno pitanje, može li EU na tom polju biti u sinergiji ili je različitost nit koja nas razdvaja, stigmatizira i dovodi do nejednakog pristupa zdravstvenoj skrbi.
Namijenjena je studentima, ali zapravo može biti od koristi i široj javnosti. EU je potakla njezinu izradu. Vidimo da sve više sveučilišta radi na tom području vjerujem da će imati širok prijem.
Bavili ste se i osobama s gluhoćom?
– Stjecajem okolnosti upoznala sam profesoricu koja osobe s gluhoćom uči svirati violinu. To mi je bilo impresivno i neshvatljivo. Onda smo radili istraživanje jer zapravo kod sviranja violine naš dišni sustav i krvne žile stvaraju vibracije kod sviranja violine. Tako i osobe s gluhoćom mogu doživjeti glazbu i dobro svirati. Mi smo probavali proučavati slučajeve kada su osobe s gluhoćom u nepravilnom položaju. Tada se dišni sustav, pluća ne šire dovoljno i pravilno, onda osoba s gluhoćom pogriješi ali to ne zna, ne osjeti.
Osobe s gluhoćom trebaju prevoditelja u sustavu
Tada sam shvatila i da, premda ih nisam puno susretala u svojoj praksi, zapravo ne znam kako bih komunicirala s osobama s gluhoćom. Puno nas ne zna imamo li prevoditelja znakovnog jezika za te situacije i koga uopće nazvati da pomogne.
Što vam je pouka iz tog iskustva?
– Radimo bar dvije greške. U kontaktu s takvom osobom bez potrebe vičemo. A kada imamo službenog prevoditelja obraćamo se njemu, a ne osobi o kojoj se radi. To je pogrešno jer prevoditelja trebamo samo čuti, a osobom s gluhoćom se baviti, gledati u nju dok govorimo.
U suradnji sa Svezom udruga gluhih naučili smo puno vrijednih informacija i što je bitno kako od njih dobiti informaciju. Mislim da je došlo vrijeme da se time ne bave samo entuzijasti nego da svaki liječnik na svom zaslonu ima 24satni kontakt osobe dežurne kao prevoditelja za znakovni jezik.
Pomicanje granica
Na riječkom Medicinskom fakultetu znakovni je jezik uveden kao izborni predmet, ne bi li trebalo to biti dio moguće edukacije zdravstvenih profesionalaca?
– Svaka je mogućnost dobrodošla. Ali u Hrvatskoj imamo službene prevoditelje za znakovni jezik i to je mogućnost.
Pomičete granice svoje profesije, to je očito vaš način razmišljanja i djelovanja. Rad s teškim bolesnicima nije lak ni jednostavan. Ipak ne gubite entuzijazam u radu s bolesnicima ni u zajednici?
– Radim na Klinici Jordanovac 26 godina. To je nekako smisao života, da pomičete granice. Da se usudite sanjati. Da se ne bojite biti jedni drugima potpora. Posao je zahtjevan i fizički i emocionalno.
Ali, nakon toliko godina rada mogu reći da sam nastojala pacijentima i društvu dati koliko sam mogla. Ali sam zauzvrat i puno dobila. Snagu iz zahvalnosti koja je uvijek poticaj i potvrda da ono što radiš je nekome dobro, pomaže i nešto mu znači.
Cilj je nacionalna razina skrbi
Zahvaljujem se svima koji su mi to dali na znanje. Možda nismo napravili revoluciju. Ali ima predivnih poruka, mailova i potvrda koje me hrane. Možda jesam zajednici dala nešto, ali sam i dobila. To me je, na koncu, i izgradilo.
Osim potpore pojedincima kroz Jedra želite utjecati na niz razina zdravstvene skrbi?
– Udruga se dominantno veže za interese pacijenata. Cilj je unaprjeđenje skrbi koja bi bila dostupna svima. Uz individualnu pomoć, savjet, potporu, cilj je motivirati i utjecati na one koji su donosioci odluka. Jer pomoć je nužna na nacionalnoj razini. Zato jedna od poruka jest: uvedimo koordinatore. Time olakšajmo put bolesnima.
Ubrzajmo uvođenje novih lijekova. Netko tko je bolestan nema vremena čekati donošenje odluka koje traju.
Druga važna poruka je da se odazovemo ranom probiru i preventivnim pregledima. Ako već se moramo liječiti bolje da to učinimo što ranije. Tada su nam mogućnosti bolje.
Vjerujem da smo nešto učinili u pomoći pacijentima da se lakše nose s popratnim pojavama liječenja. Zaista se nadam kada krene dodatna edukacija za onkološke sestre da bi one u posebnim ambulantama educirale bolesnike i pomagale im konkretno u popratnim pojavama liječenja. Mnoge od njih možemo prevenirati i olakšati.
