Rak pluća je česta zloćudna bolest današnjice i iako su do sada od nje češće obolijevali muškarci posljednjih se godina to mijenja. Kakvo je stanje s rakom pluća za Portal zdravlje govori splitski pulmolog dr. Vide Popović.
Koliko je rak pluća prisutan među stanovništvom Splitsko-dalmatinske županije, a koliko u cijeloj Hrvatskoj te koliko ljudi umire od raka pluća?
Godišnje dijagnosticiramo oko 400 novih bolesnika s rakom pluća u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U Hrvatskoj je u 2020. godini rak pluća prema incidenciji kod muškaraca bio na drugom mjestu (16 posto) nakon raka prostatu. Dok je kod žena nakon raka dojke i crijeva rak pluća na trećem mjestu s udjelom od devet posto. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 3200 novih bolesnika, a godišnje ih umire od raka pluća oko 2900. Od toga je 70 posto muškaraca i 30 posto žena.

Objasnite smrtnost od raka pluća kod žena i kod muškaraca?
To je najučestaliji karcinom kod muškaraca i to u 19 posto, dok je kod žena treći po učestalosti, u osam posto slučajeva. Prema posljednjim procjenama GLOBOCAN- a u Hrvatskoj je u 2020. od raka pluća oboljelo 3235 osoba od čega je 959 žena i 2276 muškaraca. Zbog visoke učestalosti i visoke stope smrtnosti karcinom pluća je veliki javnozdravstveni problem u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Čak 1,69 milijuna ljudi u svijetu godišnje umre od te bolesti.
Koji su prvi simptomi raka pluća, na što ljudi trebaju obratiti pažnju?
Posebnu pozornost treba obratiti na pojedince koji uz značajan pušački staž imaju simptome od strane dišnog sustava kao što je primjerice kašalj, bol u prsima, otežano disanje, iskašljavanje krvi. Mogu imati i simptome koji bi mogli ukazivati na zloćudno oboljenje primjerice značajan gubitak na težini, vrućica i znojenje. Te bi osobe trebalo čim prije poslati na pregled i obradu pulmologa. Rak pluća ranog stadija je potencijalno izlječiva bolest s petogodišnjim preživljenjem prvog stadija bolesti od 66 do 82 posto.
Nacionalni program
Koliki je značaj rane dijagnostike?
Značaj je velik jer ono što doprinosi visokoj stopi smrtnosti i niskom petogodišnjem preživljenju kod raka pluća je to što se on dijagnosticira u stadiju proširene bolesti. Riječ je o stadiju IV kada u obzir ne dolazi kirurško liječenje već samo sistemsko. Ili pak u jednog značajnog dijela bolesnika, s obzirom na loše opće stanje, dolazi u obzir samo maksimalna simptomatska i potporna terapija. U Hrvatskoj se od 2020. krenulo s realizacijom Nacionalnog programa za probir i rano otkrivanje raka pluća. Većina poznatih smjernica u sklopu probira preporuča korištenje niskodoznog CT-a (LDCT) u populaciji s visokim rizikom obolijevanja.
Koje su smjernice LDCT-a?
Probir osoba koje ispunjavaju kriterije Nacionalnog programa obavljaju liječnici obiteljske medicine. Oni pacijente upućuju na LDCT u neki od radioloških centara čiji su radiolozi posebno educirani za očitavanje LDCT- a. Naglasak je na mjerenju volumena i opisu izgleda čvorića (nodusa) na plućima.
Koji su ciljevi Nacionalnog programa?
Prvi je cilj postići odaziv u Nacionalnom programu raka pluća nakon pet godina provedbe programa od 50 posto među pušačima koji zadovoljavaju kriterije. Drugi je cilj smanjiti ukupnu smrtnost od raka pluća za 20 posto. Kada govorimo o ranom otkrivanju raka pluća moramo istaknuti da je odgovornost na svakom pojedincu uglavnom pušačima. S obzirom da je karcinom pluća u 90 posto slučajeva povezan s aktivnim ili bivšim pušenjem. Odgovornost je i na liječnicima obiteljske medicine koji su u prvom kontaktu s potencijalnim bolesnicima. Oni moraju dobro poznavati štetne navike svojih bolesnika, prvo pušački staž, ali i obiteljsku predispoziciju za nastanak raka pluća. Zato barem jednom godišnje takve pacijente treba slati na RTG snimanje pluća.
Rano otkrivanje
Koja je to populacija koja ima visok rizik obolijevanja od raka pluća?
Ciljna populacija prema Nacionalnom programu su osobe u dobi od 50 do 75 godina, pušački staž od minimalno 30 godina. Potom aktivni pušači ili oni koji su prestali pušiti unutar 15 godina. Jer je dokazano kako je rizik obolijevanja nakon 15 godina od prestanka pušenja jednak kao kod nepušača.
Treba li u redovne sistematske preglede uvesti i RTG pluća, koliko bi to pomoglo liječnicima i pacijentima?
Zadaća je liječnika obiteljske medicine, ali i pulmologa te društva u cjelini da putem medija ukazuju na značaj prevencije raka pluća. Prvo bi to bilo kroz prestanak pušenja, potom ranog otkrivanja raka pluća u stadiju operabilnosti. To je jedini način kako se može poboljšati petogodišnje preživljenje i smanjenje smrtnosti od raka pluća. Svakako bi bila preporuka da se u sklopu sistematskih pregleda učini RTG snimka pluća pušačima, bivšim pušačima s pozitivnom obiteljskom anamnezom i pojedincima koji imaju upadljive simptome od strane dišnog sustava.















