Ne moraš uopće biti psihijatar da bi se vidjelo u kakvom društvu živimo i upravo me strah što sam ovakvo što prognozirala u kolumnama koje pišem za jedan dnevni list. Prvi je to komentar prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig Ćurković dr. med. iz KBC-a Osijek na užas u OŠ Prečko.
– Mislim da sebi kao društvu trebamo postaviti dijagnozu. Mi smo jedno bolesno, destruktivno i agresivno društvo. Rekla bih da imamo novu generaciju kako neodgojene djece, tako i neodgojenih roditelja. Bojimo se djece i osobno strahujem i sama kao liječnik da će dijete nešto napraviti, a to doista nije primjerena situacija za jedno društvo. Više sam puta istaknula slučaj iz Beograda koji smo zaboravili i strahovala kad će se dogoditi kod nas. I nažalost, dogodio se, naglasila je dr. Dodig Ćurković, dodajući da je tzv. permisivan odgoj zapravo društveno dozvoljeno zanemarivanje djece.
Teško će zaboraviti traume
Nema sumnje da će učenici koji su gledali ubojstvo djeteta i ranjavanje učiteljice i druge djece tu traumu teško zaboraviti. Djeca su izgubila prijatelje, stradala je i učiteljica, ostali učenici i to na vrlo brutalan način. Pitanje je, kaže, kako će se taj strah odraziti nadalje, a sigurno će ga, ističe dr. Ćurković, biti. Škola je mjesto, nastavlja, gdje se djeca trebaju osjećati sigurno i dobro. Smatra da se odgoj sveo na to da se djeca šalju po lijekove i dijagnoze i nakon neke tragedije svi pričaju jedno te isto.
– Prvih mjeseci učenici možda i neće imati strašnu reakciju, no vremenom će nažalost početi osjećati nesigurnost. Umjesto da se zaljubljuju, gledaju kako im netko ubija prijateljicu i to je prestrašno. Najgore mi je što me cijeli slučaj uopće nije iznenadio. U sustavu sam 25 godina i ne vidim smisao te se pitam trebam li liječiti ili odgajati djecu, zaključuje dr. Dodig Ćurković, dodajući da je porazno što se vrtimo u krug i živimo u okruženju gdje mladi razbijaju, ubijaju i agresivni su.
Odgajamo tempirane bombe
Tome je „kumovala“ i činjenica, smatra, što se pišu razne smjernice, a zapravo odgajamo tempirane bombe za koje se ne zna kad će eksplodirati. Nažalost, dodaje, danas se to i dogodilo.
– Trebamo li u školama imati vojsku i policiju pitam se. Umjesto da se u ovo blagdansko vrijeme propitujemo o nježnim stvarima, mi pred Božić imamo dijete koje je ubijeno u školi, ne čak ni na ulici. Treba se sjetiti činjenice da ti danas dijete ne smiješ ni natjerati u školu jer ono ima svoja prava koja se krše, rezolutno će dr. Dodig Ćurković, dodajući da to isto dijete radi ono što hoće. Takvo dijete idealizira agresivce, psihopate i naposljetku osoba koja je, kaže, tek izišla iz školskih klupa, napravi pokolj i to na mjestu gdje je to najmanje za očekivati.
– Ovime sam vam odgovorila i kakva dijagnoza očekuje mladića koji je učinio ovo krvoproliće i počinio ubojstvo. Strahujem da će biti i gore, naposljetku zaključuje dugogodišnja osječka dječja psihijatrica.
