Od malignih procesa obolijeva svaki treći stanovnik Hrvatske, a svaki četvrti od njega umire. Poznata je činjenica da su maligne bolesti, nakon kardio i cerebro vaskularnih, drugi najčešči uzrok smrti u RH. Unaprijeđenjem određenih preventivnih metoda probira, testiranjima koja otkrivaju rane faze raka ili promjene koje mu prethode kod osoba koje nemaju simptome, neka sijela raka mogu se otkriti i liječiti u najranijoj fazi razvoja bolesti. To je razlog zašto se u okviru programa mjera zdravstvene zaštite provode nacionalni preventivni programi. A jedan od njih je Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja raka vrata maternice.
Među najčešćim spolnim infekcijama
Cilj je otkriti lokalizirane promjene što ranije kako bi ishodi liječenja bili što uspješniji. Tako bi se smanjila smrtnost, postiglo unaprjeđenje zdravlja i poboljšanje kvalitete života. Nije zanemariv ni posredni cilj, a to je rasterećenje zdravstvenog sustava i smanjenje troškova liječenja.
Humani papiloma virus je široko rasprostranjen u svijetu, pa je infekcija HPV-om jedna od najčešćih spolnih infekcija. Od više od 200 identificiranih tipova HPV-a, 40 ih zahvaća genitalno područje. Prema svojoj epidemiološkoj povezanosti s karcinomom cerviksa dijele se na visoko i nisko rizične tipove. Visoko rizični tipovi 16 i 18 mogu se ponašati kao karcinogeni. Uzrokuju abnormalnosti stanica cerviksa niskog ili visokog stupnja, prekancerozna stanja i karcinom.
Nisko rizični tipovi HPV-a 6 i 11 uzrokuju benigne promjene stanica cerviksa i genitalne bradavice. Osim karcinoma cerviksa, HPV infekcija može uzrokovati karcinom vulve, vagine, penisa, anusa i orofarinksa. HPV se prenosi genitalnim kontaktom, najčešće spolnim odnosom, ali i intimnim kontaktom (oralno-genitalni, genito-genitalni). Što je veća spolna aktivnost to je veća vjerojatnost zaražavanja. Najvažniji prediktivni faktor je broj partnera, dakle što je veći broj spolnih partnera veća je i vjerojatnost zaražavanja. No i osobe s jednim spolnim partnerom kroz cijeli život su u riziku od infekcije zato što je spolno ponašanje partnera također rizični faktor.
Uzrok raka vrata maternice
Kronična infekcija HPV-om nužan je uvjet za nastanak raka vrata maternice (RVM) pa su mjere primarne prevencije kojima nastojimo spriječiti nastanak infekcije ključne. U te mjere ubrajamo edukaciju o zaštiti od spolno prenosivih infekcija, odgovorno spolno ponašanje i općenito primjenu zdravih stilova života. Naravno, najznačajniju ulogu ima provedba cijepljenja protiv HPV-a. Infekcija HPV-om najčešće ima prolazni karakter tako da tijekom dvije godine od zaražavanja kod približno 90 posto zaraženih dolazi do samoizlječenja kada se infekcija sama povlači i nestaje. No, kod kroničnih perzistirajućih infekcija postoji mogućnost i opasnost od nastanka karcinoma. Visokorizične tipove HPV-a, HPV 16 i 18 nalazimo u više od 70 posto RVM-a.
Poznat je i utjecaj nekih čimbenika koji su povezani s perzistentnom infekcijom HPV-om. To su pušenje, pretilost, dugotrajna upotreba oralnih kontraceptiva, velik broj poroda i koinfekcija virusom HIV-a.
Rak vrata maternice u svijetu je razmjerno česta i smrtonosna bolest u ženskoj populaciji s više od 600.000 novooboljelih i više od 340.000 umrlih žena godišnje. U Europi obolijeva više od 58.000, a umire skoro 26.000 žena godišnje. U Hrvatskoj posljednjih pet godina oboli prosječno oko 300 žena godišnje, a umre ih oko 100. Poznato je da je RVM jedan od najlakše sprječivih sijela raka. Gotovo svaki slučaj može se spriječiti ranim otkrivanjem abnormalnih stanica vrata maternice dok su još u fazi lokaliziranih promjena. Stoga je moguće izlječenje prije nego se rak uopće uspije razviti. Ukoliko se uspješno provode kvalitetni i dobro organizirani programi probira kao jedna od preventivnih mjera. Uz redovite ginekološke preglede, edukaciju i promicanje odgovornog spolnog ponašanja te cijepljenje protiv HPV-a.
Strategija 90-70-90
Svjetska zdravstvena organizacija u studenom 2020. godine donijela je „Strategiju o ubrzanju eliminacije raka vrata maternice“ kojom se, između ostalog, želi potaknuti države da do 2030. postignu ciljeve nazvane „90-70-90“. To znači da 90 posto djevojaka do 15 godina bude cijepljeno protiv HPV-a, 70 posto žena do 35 godina obuhvaćeno programima probira te da 90 posto žena kojima je dijagnosticiran RVM započne s pravodobnim liječenjem.
Reorganizirani Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice u RH započeo je s prvom fazom krajem ožujka ove godine na području Virovitičko-podravske županije s predviđenim vremenom provedbe od 12 mjeseci. Uključuje aktivno pozivanje žena u dobi od 20 do 64 godina starosti kod kojih će se uzimati obrisak cerviksa za Papa test i molekularni test na HPV. Predviđeno je da se kod žena u dobi od 20 do 29 godina radi samo Papa test. A kod žena u dobi od 30 do 64 godine tzv. kotestiranje odnosno i Papa test i molekularni test na HPV.
Žene na pregled pozivaju ginekolozi iz primarne zdravstvene zaštite, a uzeti obrisci vrata maternice analiziraju se potom citološki i mikrobiološki. Cijeli postupak se pažljivo prati i analizira s ciljem uočavanja mogućih aktivnosti na poboljšanju. Nakon isteka predviđenih 12 mjeseci analizirat će se i evaluirati kako bi se unaprijeđen primijenio na područje čitave RH.
Najznačajnija mjera primarne prevencije kod HPV-a je cijepljenje koje se preporuča, ali nije obvezno za djevojčice i dječake već od 5. razreda osnovne škole sve do 25. godine života. Cijepi se 9-valentnim cjepivom. To znači da ono sadržava antigene 9 različitih tipova HPV-a (tip 6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58). Oni su najodgovorniji za nastanak promjena koje uključuju prekancerozne lezije i rak spolnih organa te nastanak spolnih bradavica.
Cijepljenje jedna od mjera
Cjepivo se, s obzirom da je imunogenije u osoba mlađih od 15 godina (stvara kvalitetniju zaštitu), daje u dvije ili tri doze, ovisno o dobi. Ukoliko se daje u dvije doze kod osoba mlađih od 15 godina, druga doza se najčešće primjenjuje 6 mjeseci nakon prve (može 5-13 mjeseci nakon prve). Prema rasporedu u tri doze, druga doza se primjenjuje 2 mjeseca nakon prve, a treća 6 mjeseci nakon prve doze. Još jednom naglašavam da je cijepljenje samo jedna mjera prevencije koja se mora upotpuniti s ostalim, već ranije spomenutima, kako bi postigli zadani cilj.
