Porazna se činjenica mogla čuti ovih dana; više od 4000 djece odgođen je upis u osnovnu školu. Nerazvijena grafomotorika, psihofizička nezrelost, nepismenost i brojni drugi problemi razlog su odgode što, prema mišljenju prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig Ćurković, dr. med., specijalist psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, subspecijalist forenzičke psihijatrije sa Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek, nipošto nije dobro.
Djeca „pod staklenim zvonom“
– Uz nabrojano, tu je i jezična i govorna manjkavost, poteškoće u izgovoru, oskudan fond riječi, mucanje, tepanje i sl. Prate li djeca na društvenim mrežama ili u crtanim filmovima nekoga tko tepa i ne izgovara riječi na pravilan način, radit će isto to.
Nova su pošast tzv. „glow kids“, djeca kojoj su zasloni mobitela dozvoljeni od malih nogu, čak i dok ne razumiju sadržaj no zanimljiva im je izmjena svjetla i slika.
Tu su i djeca koja ne znaju pravilno držati olovku, slagati kockice, nisu motorički spremna potrčati, pojašnjava dr. Dodig Ćurković. Dodaje da se odgodi upisa u prvi razred može dodati i pomodarstvo roditelja da djecu pod svaku cijenu žele upisati u školu sa šest umjesto sedam pa i 7,5 godina. U toj dobi, ističe, djeca nisu spremna za izazove u školi.
Naime, prema riječima naše sugovornice, brojni roditelji odgajaju djecu na način da ne smiju ništa dirati, ne smiju skakati, ne smiju se spontano igrati. Uz to, nerijetko prigovaraju djetetu ako se nehotice ozlijedi ili padne. A to je, složit ćemo se, sasvim prirodno činiti kroz odrastanje. Brojna su djeca pod povećalom roditelja, bez slobode da u svojoj dobi čine ono što je prirodno, a to je igra na otvorenom, nehotične ozljede, padovi i sl.
Ostaviti djeci vremena za igru i odrastanje
– Naši roditelji nas nisu ograničavali i sputavali, već sasvim suprotno. Poticali su nas na igru i druženje. Svjesno ili nesvjesno od strane roditelja već u vrtiću sve se smatra bolešću. Bilo kakvo odstupanje ili uklapanje gleda se kao bolest i djeca se automatski vode dječjem psihologu. Smatram da i roditelji, ali i sustav ograničavaju djecu koja ne rastu u uvjetima kao oni nekada. Otuda, uz sve već rečeno, dolazi do odgode upisa u prvi razred osnovne, zaključuje Dodig Ćurković.
Jednim od temeljnih razloga odgode smatra rane upise što bi ona osobno, kaže, zabranila.
Djeci se ne čini nikakva usluga, smatra, ako sa šest godina krene u školu.
Emocionalna spremnost je važnija
Štoviše, emocionalna spremnost puno je važnija od motoričke, dodaje Dodig Ćurković. Ističe da zaigranom djetetu treba dati priliku za odrastanje i potom ga redovno, nakon što napuni sedam godina, poslati u školu.
– To se posebno odnosi na mušku djecu. Smatram da ne treba dijete gurati u školu, već mu dati godinu dana da se izigra. Potom će se tijekom socijalizacije u prvom razredu vidjeti treba li intervenirati, kaže.
Naglašava i problem manjka odgojiteljica i mjesta u vrtićima. Toj je djeci, smatra, socijalizacija među djecom narušena.
Treba uvažiti da svako dijete nije emocionalno zrelo i ne treba od svakog djeteta očekivati da pri polasku u prvi razred zna i može sve.
Ako se sve što je rečeno radi kako treba, upisi u prvi razred zacijelo više neće biti problem, a brojka odgode znatno manja.
