Klimatske promjene brišu razlike između godišnjih doba, dolazi do globalnog zagrijavanja i produljenja izrazito toplih razdoblja što na više načina negativno utječe na zdravlje bolesnika sa šećernom bolesti.
Takvim fenomenima bavi se geoekološka dijabetologija koja proučava učinak geofizikalnih fenomena kao što su prirodne katastrofe (npr. potresi, poplave) ili ekstremne vremenske prilike (npr. toplinski valovi) na bolesnike koji se liječe od šećerne bolesti. Evo nekoliko poveznica lošeg utjecaja ekstremnih vrućina na zdravlje bolesnika sa šećernom bolesti.
Izravan utjecaj klimatskih promjena na metabolizam i metaboličke procese koje dovode do veće pojavnosti dijabetesa, lošiju regulaciju glikemije i lošije ishode bolesti.
Gubitak tekućine i glikemija
U istraživanjima je opaženo da bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2, koji provode samo deset dana u umjereno hladnom okruženju, imaju bolju osjetljivost na inzulin. Tijekom ekstremnih vrućina bolesnici sa šećernom bolešću gube tekućinu, dolazi do dehidracije te se pogoršava i glikemija. Skupna analiza više velikih istraživanja potvrdila je povezanost između srednje godišnje temperature i pojave dijabetesa u SADu od 1996. do 2009. godine. Pokazalo se da se u prosjeku, uz porast temperature od 1 Celzij, incidencija dijabetesa prilagođena dobi povećala za 0,314 na 1 000 osoba.
Šećerna bolest i klimatske promjene povezuje urbanizacija (prakticiranje života u gradu) koja je izravno povezana s većinom emisije stakleničkih plinova. Sama urbanizacija dovodi do sjedilačkog načina života uz manje kretanja i do većeg rizika za debljinu, što je izravno povezano s pojavnošću i pogoršanjem dijabetesa. Urbanizacija pogoršava klimatske promjene i zdravlje, a klimatske promjene pogoršavaju zdravlje pa se sve isprepliće.
Manja dostupnost zdrave hrane
Neizravna poveznica dijabetesa i čimbenika okoliša je manja dostupnost zdrave hrane. Moderna industrijska poljoprivreda i proizvodnja hrane vodeći su emiteri stakleničkih plinova. Kako je broj stanovnika Zemlje velik, tradicionalna prehrana teško će moći zadovoljiti potrebe svjetske populacije. U budućnosti će dostupna prehrana u pravilu biti nezdrava i jeftina. Klimatske će promjene ograničiti mogućnosti proizvodnje tradicionalnih prehrambenih proizvoda. To će imati ozbiljne zdravstvene posljedice u obliku sve većeg broja debljih osoba. Također, takva će proizvodnja dodatno povećati emisiju stakleničkih plinova.
Klimatske promjene sa svojim sveobuhvatnim posljedicama slabe zdravstveni sustav i u doba toplinskih valova okreću se zbrinjavanju hitnih stanja u kojemu se u velikom broju slučajeva kronične bolesti kao što je dijabetes zanemarene. U slučajevima velikih katastrofa najosjetljiviji bolesnici sa šećernom bolešću (stari, kronični bolesnici, lošijeg materijalnog statusa, teže pokretni bolesnici itd.) imat će manje dostupnu zdravstvenu zaštitu. S druge strane veliki razgranati i dobro organizirani zdravstveni sustavi koji mogu odoljeti takvim izazovima također su i veliki emiteri stakleničkih plinova.
Učinak inzulina u toplim sezonama
Lijekovi koji se rabe u terapiji šećerne bolesti također mogu imati različite učinke tijekom toplih sezona. Među njima se najviše ističe inzulin za koji proizvođači navode da se čuva u hladnjaku, tj. onaj koji se trenutačno rabi da se čuva na sobnoj temperaturi. Učinkovitost pri temperaturama iznad 40 ⁰C je upitna. Ekstremne uvjete u kojima se mogu naći preparati inzulina teško je standardizirati. Još je teže bolesniku omogućiti trajne stabilne temperaturne uvjete za lijek koji nosi sa sobom, a ne skladišti. Pomagala koja se rabe u praćenju i liječenju dijabetesa (glukometri, uređaji za kontinuirano monitoriranje glikemije, inzulinske pumpe) također mogu biti pod utjecajem klimatskih promjena. Vremenski uvjeti u kojima glukometri rade (ne samo vrućina nego i vlaga) mogu utjecati na rezultate i dovesti do pogrešaka u kliničkim odlukama. To vrijedi za trake za glukometre koje su prekrivene osjetljivim kemijskim supstancijama i koje mogu biti oštećene vlagom.
