Ipak, pandemija Covid infekcije značajno je utjecala i na transplantacijske programe. Stopa darivanja organa u Hrvatskoj (broj ostvarenih darivatelja organa u jednoj godini na 1 milijun stanovnika) s 34 u 2019. pala je na 25 u 2020. godini, unatoč tome imamo najveći broj realiziranih darivatelja organa u 2020. godini unutar Eurotransplanta. Po broju ostvarenih preminulih darivatelja organa smo i dalje među vodećim zemljama u Europi.
U 2021. godini nešto je povećan broj realiziranih donora te se sukladno tome očekuje i povećani broj transplantacija (može se transplantirati onoliko organa koliko je ostvareno kroz program darivanja organa), a prema podacima s početka prosinca povećan je broj transplantiranih bolesnika jer je broj darivatelja oko 20 posto veći nego prethodne godine, za oko 18-20 donora. S prosječnim brojem organa po darivatelju, u KBC Rijeka ostvari se prosječno jedan organ više u odnosu na hrvatski prosjek, a ujedno je to bolnica iz koje je dolazio najveći broj srca i pluća za darivanje u Hrvatskoj, što je dodatnih oko 60-tak spašenih života u 2021. u odnosu na 2020. godinu, kaže nam prof. dr. sc. Željko Župan, dr. med., glavni bolnički transplantacijski koordinator KBC-a Rijeka.
Protekle je godine aktiviran program transplantacije pluća u Hrvatskoj, dok su ranije naši bolesnici transplantirani u Beču.
Snižena stopa
Dnevno umire 11 ljudi na listama čekanja za presađivanje u Europi ne dočekavši raspoloživ i pogodan organ koji bi im spasio život. Stopa transplantacije u Hrvatskoj snižena je sa 74 transplantacije na 1 milijun stanovnika u 2019. na 54 u 2020. godini kada je pandemija izbila. U Hrvatskoj smo s 229 transplantacija u 2021. godini do 5. prosinca, i još 50-tak do kraja godine.
Donorski program KBC -a Rijeka dignut je doslovno i bez ikakvog pretjerivanja na svjetsku razinu. S brojem transplantacija od oko 20 u hrvatskom transplantacijskom programu prof. dr. sc. Župan nije zadovoljan što ne čudi s obzirom na to da je u doba kada je vodio cijeli transplantacijski program, a sada se većim dijelom usmjerio na eksplantacijski, godinu dvije prije pandemije uspio s timovima s kojima je radio podignuti broj transplantacija na 30 godišnje.
Daljnji napredak tražio je organizacijske i kadrovske promjene, usavršavanje i stručno unapređenje za koji očito ustanova nije imala ni snage ni vizije. Nastavi li se taj trend mogao bi biti ugrožen transplantacijski program jer da bi neki centar za presađivanje bubrega bio certificiran u Eurotransplantu treba imati barem 30-tak transplantacija godišnje. U sjeni takvih događanja ipak je u KBC-u Rijeka napravljen ogroman iskorak.
Hrabar i rijedak transplantacijski iskorak
Uspješno je izvedena transplantacija bubrega dobivenog od umrle osobe mladoj djevojci koja ima urođenu srčanu grešku, poznatu kao tetralogija Fallot. Šesnaestogodišnjakinja je prethodno u tri navrata liječena složenim kardiokirurškim zahvatima. Radi se o vrlo ozbiljnoj srčanoj grešci čije i najbolje liječenje rezultira različitim strukturalnim i funkcionalnim, najčešće nepovoljnim, posljedicama po rad srca. Upravo su se zbog te bolesnice vodeći liječnici transplantacijskog programa i bolničkog sustava za darivanje organa u KBC-u Rijeka našli, sada prije više od dvije godine, da razmotre mogućnost hoće li djevojku uopće uvrstiti na listu čekanja za transplantaciju bubrega kao aktivnog člana i omogućiti joj adekvatno liječenje trajnog i nepovratnog oštećenja bubrega.
Trebalo je odlučiti da li tako promijenjen kardiovaskularni sustav djevojka može izdržati te funkcionalno podnijeti dodatno opterećenje kojem je izložen svaki bolesnik tijekom i nakon transplantacije bubrega. Prethodno su nefrolozi, kardiolozi, urolozi te anesteziolozi/intenzivisti detaljno obradili pacijenticu. Iako nismo imali prethodnih iskustava s takvim bolesnicima, a rizik razvoja perioperacijskih komplikacija je sigurno i značajno povećan, donijeta je odluka da se djevojku uvrsti na listu čekanja u aktivni status, s tim da je dogovoreno da anesteziju pri transplantaciji bubrega vode kardioanesteziolozi, posebno osposobljeni za vođenje anestezija (optimizaciju rada kardiovaskularnog i respiracijskog sustava i rješavanja komplikacija u svezi s tim) pri operacijama srca, a poslijeoperacijsku optimizaciju i hemodinamski nadzor bolesnice da se vodi u Jedinici intenzivne medicine specijaliziranoj za liječenje bolesnika nakon kardiokirurških zahvata pri Klinici za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, opisuje ovaj liječnik.
To je drukčiji put u odnosu na druge bolesnike predviđene za transplantaciju bubrega. Odgovorno smo preuzeli rizik, duboko vjerujući u mogućnosti našeg cjelokupnog tima, svjesni također, da joj je ta odluka od životnog značenja jer joj je nudila duži i neusporedivo kvalitetniji život. Moram priznati da se ne sjećam da smo neke bolesnike u sličnoj situaciji slali izvan Rijeke ili države prije nje, mislim da je moguće da uopće nisu ni došli do situacije da ih se uopće razmatra kao potencijalne primatelje. Mislim kako je tu nefrolog, prof. dr. sc. Lidija Orlić odigrala presudnu ulogu i prvi put sam s njom o bolesnici razgovarao i značajno prije našeg šireg oficijelnog, indikacijskog sastanka. Sveukupno liječenje koje je čekalo visoko rizičnu bolesnicu predstavlja i medicinski izazov budući da traži besprijekorno funkcioniranje cijelog tima na vrlo visokoj stručnoj razini.
Transplantacija na staru godinu
Urolog prof. dr. sc. Dean Markić me je obavijestio navečer o ponudi organa za djevojku, ujutro na dan presađivanja smo dogovorili sav daljni plan, neposredna priprema bolesnice učinjena je s nefrološke strane, a zahtjevna transplantacija bubrega s urološke i anesteziološke strane, uspješno i bez razvoja značajnih komplikacija učinjena je na staru godinu, 31. prosinca 2021. Operacija je izvedena vrlo brzo i trajala je oko 2,5 sata. U urološkom timu bio je još prof. dr. sc. Josip Španjol, a anesteziju i poslijeoperacijski oporavak vodio je anesteziolog dr. Berislav Barbalić.
Neizmjerna sreća majke i bolesnice nakon transplantacije, kada su vidjele da je bubreg nakon presađivanja funkcionalan i da je sve prošlo, zorno je pokazala da je i više nego prihvatljivo bilo preuzeti rizik i krenuti u cijeli pothvat, kaže prof. Župan.
Cijeli ovaj postupak, ističe prof. dr. sc. Župan, pokazuje da složeni bolnički sustav transplantacije bubrega u KBC-u Rijeka funkcionira i slijedi dugogodišnju uspješnu tradiciju jednog od centara izvrsnosti u presađivanju organa u Republici Hrvatskoj. Uz transplantacijski dio mora se pridodati i program darivanja organa u KBC-u Rijeka, iznimnog značenja kao ishodišni, temeljni dio transplantacijske medicine.
KBC Rijeka je jedna od rijetkih hrvatskih bolnica koje se bave presađivanjem organa, a u kojoj se paralelno razvijao sustav transplantacije i darivanja organa. U proteklom desetljeću, od 2010. do 2019. godine, najveći broj organa namijenjenih presađivanju u RH po kojem je hrvatska medicina postala poznata i model u svijetu, oko 30 posto sveukupnog broja organa namijenjenih transplantaciji došlo je iz KBC-a Rijeka. Rezultati dobivaju na značaju kad se uzme u razmatranje činjenica da njezin donorski potencijal ni izdaleka nije najveći u Hrvatskoj. Donorski potencijal npr. bolnica u Zagrebu i Splitu daleko je veći. Prema navedenim bolnicama gravitira i u njima se liječi daleko veći broj ljudi nego u KBC-u Rijeka.
Moram napomenuti, da samo dobro liječeni bolesnici u jedinicama intenzivne medicine mogu biti potencijalni darivatelji organa, neadekvatno liječeni umiru u višeorganskom zatajivanju i njihovi organi nikako nisu pogodni za presađivanje. U najuspješnijim godinama u navedenom razdoblju u KBC-u Rijeka bilo je oko 100-njak solidnih organa za transplantacijsko liječenje, i najvažnije činjenica, isto toliko života je spašeno diljem Hrvatske i zemalja članica Eurotransplanta. Osim što su ljudima omogućene i produžene kvalitetne godine života kako se to u medicini voli isticati, također su u zdravstvenom sustavu ušteđena i ogromna financijska sredstva koja se npr. koriste za kroničnu dijalizu koja je vrlo skupa.
O tome što se u Covid vrijeme događa s transplantacijama i koji su najveći problemi oko toga, prof. dr. sc. Župan kaže kako je pandemija imala značajan utjecaj na zdravstvene sustave diljem svijeta pa tako i na naš, smanjujući broj i pristup transplantaciji, s pogubnim posljedicama za bolesnike na listama čekanja za presađivanje. Nažalost, manji broj izvedenih transplantacija rezultirao je većim brojem preminulih ljudi koji čekaju na presađivanje, a koji inače iznosi oko 10 posto godišnje. U 2021. godini je na listama čekanja za presađivanje u Europi bilo oko 43 000 ljudi, a izvedeno je oko 35 000 transplantacija solidnih organa. Evidentno je da postoji nesrazmjer ponude i potražnje organa za transplantacijsko liječenje što ima pogubne posljedice. Taj nesrazmjer, nažalost, se povećava u pandemiji. Uz veću smrtnost bolesnika na listama čekanja pandemija je produžila i čekanje na transplantaciju.
Pandemija zaustavila transplantacije sa živih donora
Redukcija transplantacijskog programa u pandemiji uzrokovana je nizom faktora koji nepovoljno djeluju na presađivanje i darivanje organa. Raspoloživ broj organa za transplantacijsko liječenje značajno je manji tijekom pandemije.
Mnoge zemlje uključujući i Hrvatsku su s ciljem očuvanja sigurnosti tog programa i sprečavanja prijenosa virusa s darivatelja na primatelja, u početku pandemije i tijekom cijele 2020. godine potpuno zaustavile darivanje organa od živih, najčešće srodnih, donora.
Naime, transplantirani bolesnici su posebno osjetljivi na infekciju virusom SARS-CoV-2 zbog obavezne terapije koja se u njih primjenjuje kako bi se spriječilo odbacivanja organa, ali koja smanjuje prirodni obrambeni sustav. Nastojanje da se spriječi prijenos virusa s darivatelja organa je enormni izazov koji je postavljen pred transplantacijsku stručnu zajednicu. Osim zaustavljanja programa darivanja od živih, srodnih darivatelja postoji značajan rizik i prijenosa virusa i s preminulih darivatelja od kojih dolazi najveći broj, više od 80 posto organa namijenjenih presađivanju. Njihov broj je također značajno smanjen u pandemiji. U darivanju organa od preminulih osoba ključnu ulogu imaju intenzivisti te jedinice intenzivne medicine u kojima su se prethodno liječili životno ugroženi bolesnici od kojih su neki, kasnije postali donori.
