Razne su vrste fobija, neke poznate, a neke na koje gotovo i ne bismo pomislili. Primjerice, fobija od kukaca kojih je u posljednje vrijeme sve više, smrdljivih martina, sve je češća.
Potvrđuje to i predstojnica Klinike za psihijatriju KBC Osijek, prof. prim. dr. sc. Dunja Degmečić, spec. psihijatar, subspec. socijalne i forenzičke psihijatrije, rekavši najprije da su fobije patološki strah koji se opetovano javlja u kontaktu s određenim objektima ili situacijama koje realno ne predstavljaju značajniji izvor opasnosti. Javlja se, kaže, iracionalan i neopravdan strah te si osoba ne može pomoći iako je svjesna neopravdanosti svoga straha.
Bolničko liječenje kod dijela osoba
- U psihijatrijsku ambulantu Klinike javljaju se osobe s različitim poteškoćama u psihičkom funkcioniranju pa tako i sa različitim fobijama. Fobični poremećaji se mogu javiti kao nezavisna dijagnostička kategorija ili kao komorbiditetna dijagnoza uz dijagnozu nekog drugog psihičkog poremećaja, pojašnjava dr. Degmečić.
Fobije se, kaže nadalje, javljaju u oko deset posto opće populacije. Mali broj osoba zahtijeva bolničko liječenje te se zapravo uglavnom liječe ambulantnim putem. Prema nekim istraživanjima, samo šest posto osoba koje pate od fobija zaista potraži pomoć liječnika.
Vjerojatno je to, smatra naša sugovornica, posljedica toga što fobije u većine ne uzrokuju potpunu nemogućnost funkcioniranja. Većina ljudi posjeti liječnika tek kada su simptomi fobije vrlo ozbiljni i smanjuju mogućnost normalnog svakodnevnog funkcioniranja.
Više je vrsta fobija
- Postoji nekoliko vrsta fobija, to su agorafobija i klaustrofobija, specifične fobije i socijalne fobije te mješovita grupa u koju se ubrajaju strahovi od bolesti, krvi, injekcije, ozljeda i sl. Mnoge specifične fobije npr. u ovo doba godine su fobija od kukaca i buba, recimo smrdljivih martina, kaže dr. Degmečić.
Na upit kako uopće i zašto nastaju, kaže da je riječ o posljedično kombinaciji bioloških, psiholoških i okolinskih čimbenika uključujući genetsku predispoziciju, traumatska iskustva te prenošenjem obrazaca straha kroz promatranje tuđih reakcija ili ponašanja, najčešće promatranjem reakcije roditelja ili vršnjaka. To je tzv. naučeni strah.
Drugim riječima fobije mogu biti naučene, stečene izravnim traumatskim događajem, ili se mogu razviti zbog predispozicije. Nerijetko kombinacija opisanih faktora igra ulogu u njihovom nastanku. Upitali smo stoga kada strah prelazi u fobiju?
- Dijagnoza fobije se postavlja u skladu s važećim MKB-10 klasifikacijskim sustavom i kriterijima. Važno je napomenuti da strah i fobija nisu isto. Neki ljudi doživljavaju strah ili nelagodu spram određenih predmeta ili situacija, ali to ne mora značiti da ispunjavaju kriterije za postavljanje dijagnoze fobije, tumači dr. Degmečić.
Ključni dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze fobije su prisustvo nerazumnog, pretjeranog straha. Osoba pokazuje pretjerani ili nerazumni i intenzivni strah koji izaziva određeni predmet ili situacija. Također, reakcija straha mora biti nesrazmjerna stvarnoj opasnosti i pojavljuje se gotovo trenutno kada joj se predoči predmet ili situacija.
Nadalje, osoba razvije izbjegavajuće ponašanje te se trudi izbjeći predmet ili situaciju koja izaziva strah. Također, simptomi djeluju onesposobljavajuće na funkcioniranje u radnom i osobnom životu. Da bi se postavila dijagnoza simptomi moraju trajati najmanje šest mjeseci.
- Kada osoba počne konstantno izbjegavati predmet svog straha te ju to onesposobljava u funkcioniranju tada strah prelazi dijagnozu fobije i potrebno je zatražiti stručnu pomoć, pojašnjava dr. Degmečić.
Psihoterapijski pristup liječenja
Kad je u pitanju tijek liječenja, on ovisi o kliničkoj slici i intenzitetu simptoma. Prvi korak je psihoterapijski pristup u smislu učenja novih obrazaca ponašanja primjerice tehnika postupnog izlaganja i postupnog suočavanja sa situacijama ili predmetima koji izazivaju panični strah. Početno tehnikom imaginacije, a potom polagano i u realnim situacijama.
Dakle, koriste se tehnike desenzibilizacije i kognitivno-bihevioralna terapija. Također, ukoliko su simptomi jako intenzivni i djeluju onesposobljavajuće na osobu tada se u terapiju uključuju psihofarmaci, lijekovi koji djeluju na biološkoj razini na način da moduliraju neurotransmitore (kemijske tvari u mozgu) što posljedično dovede do stišavanja simptoma koje osobe proživljavaju, kaže naša sugovornica.
Dobra je pak vijest da fobije, osim što mogu odjednom nastati, tako mogu odjednom i nestati!
- Ne zna se točno zašto i kako. To nam samo potkrjepljuje i budi znanstvenu i stručnu znatiželju za produbljivanjem znanja o obrascima ljudskog ponašanja, zaključila je dr. Degmečić.
